Book of Common Prayer

Radost života na Sionu

Hvalospjev Korahovih potomaka.

Četvrta knjiga psalama

(Psalmi 90–106)

Molitva prolaznog naroda neprolaznom Bogu

Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka.

Himna zahvale

Jakovljeva posljednja želja

²⁷ Izraelci su se nastanili u Egiptu, u kraju Gošen. Ondje su stekli svoje posjede. Dobivali su mnogo djece i postali brojni.

²⁸ Jakov je živio u Egiptu sedamnaest godina pa je tako doživio stotinu četrdeset sedam godina. ²⁹ Kad se primaklo vrijeme njegove smrti, pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: »Ako sam stekao tvoju naklonost, stavi ruku među moja bedra^[a] i obećaj da ćeš mi biti odan i vjeran: nemoj me sahraniti u Egiptu. ³⁰ Kad umrem i pridružim se svojim očevima, iznesi me iz Egipta i sahrani me u njihovoj grobnici.«

»Učinit ću kako kažeš«, rekao je Josip.

³¹ »Zakuni mi se«, rekao je, i Josip mu se zakleo. Tada se Izrael poklonio u znak zahvale na uzglavlju svog ležaja.^[b]

Jakov blagoslivlja Josipove sinove

48 Nakon nekog vremena rekli su Josipu: »Otac ti je bolestan« pa je poveo svojih dvojicu sinova, Manašea i Efrajima, i otišao k njemu. ² Kad su Jakovu rekli: »Došao ti je sin Josip«, skupio je snagu i sjeo na svome ležaju.

³ Jakov je rekao Josipu: »Bog Svemoćni pokazao mi se u Luzu u Kanaanu i blagoslovio me. ⁴ Rekao mi je: ‘Učinit ću te plodnim i mnogobrojnim. Od tebe ću učiniti mnoštvo naroda i ovu ću zemlju dati zauvijek u posjed tvojim potomcima.’ ⁵ Neka sad tvoja dvojica sinova, koja su ti se rodila u Egiptu prije nego što sam došao k tebi, budu moji. Neka Efrajim i Manaše budu moji, baš kao što su Ruben i Šimun moji. ⁶ A djeca koja ti se rode nakon njih, neka budu tvoja. Neka se njihovo nasljedstvo vodi pod imenom njihove braće Efrajima i Manašea.^{[c] 7} Kad sam se vraćao iz Mezopotamije, na moju žalost, Rahela je umrla u Kanaanu dok smo još bili na putu za Efratu. Tako sam je sahranio pokraj puta za Efratu« (to jest Betlehem).

Povijest Izraela upozorava

10 Braćo i sestre, želim da znate da su svi naši preci bili pod oblakom^[a] i svi su prošli kroz more. ² Svi su bili kršteni u oblaku i moru kao Mojsijevi pripadnici. ³ Svi su jeli istu duhovnu hranu ⁴ i svi su pili isto duhovno piće jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena Krist. ⁵ No većina ih nije ugodila Bogu i ubijeni su u pustinji.^[b]

⁶ To se dogodilo da bi nam služilo za primjer, da ne bismo željeli zle stvari kao što su oni željeli. ⁷ Nemojte štovati lažne bogove kao neki od njih, jer u Svetom pismu piše: »Ljudi su sjeli da jedu i piju pa ustali da se ludiraju.«^{[c] 8} Ne ulazite u seksualne grijehe, kao što su neki od njih činili, pa ih je dvadeset i tri tisuće poginulo u jedan dan! ⁹ I nemojte iskušavati Gospodina, kao što su radili neki od njih, pa su ih ubile zmije. ¹⁰ I nemojte mrmljati, kao što su neki od njih, pa ih je pobio anđeo uništavač.

¹¹ Sve im se to dogodilo za primjer, a zapisano je kao upozorenje nama, koji živimo u posljednjim vremenima. ¹² Onaj, dakle, koji misli da čvrsto stoji, neka pazi da ne padne. ¹³ Sva iskušenja, kojima ste bili podvrgnuti, zajednička su svim ljudima. No Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani više od onoga što možete podnijeti. On će se pobrinuti da možete izaći iz tog iskušenja, tako da ga možete izdržati.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mt 15,1-20)

7 Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema. ² Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku. ³ Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka. ⁴ Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca. ⁵ Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?«

⁶ A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima:

⁸ Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.«

⁹ Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje. ¹⁰ Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’^[b] i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’^{[c] 11} No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’ ¹² Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku. ¹³ Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.«

¹⁴ Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! ¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega—to je ono što ga onečišćuje.« ^16 [d]

¹⁷ Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. ¹⁸ Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? ¹⁹ Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«

²⁰ Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka—to je ono što ga onečišćuje. ²¹ Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. ²² Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. ²³ Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«