Book of Common Prayer

Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje

Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.

Molitva zahvale

Davidova pjesma.

Sveznajući i sveprisutni Bog

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Josip i faraonovi snovi

41 Nakon pune dvije godine faraon je sanjao san: stajao je pokraj rijeke Nil, ² iz koje izađe sedam zdravih i krupnih krava i počnu pasti travu. ³ Nakon njih iz Nila izađe drugih sedam krava, slabih i mršavih, pa stanu pokraj onih na obali. ⁴ Tada slabe i mršave krave prožderu onih sedam zdravih i krupnih krava. Potom se faraon probudio.

⁵ Kad je ponovo zaspao, sanjao je drugi san: sedam klasova žita, punih i zdravih, raste na jednoj stabljici. ⁶ Za njima iznikne sedam drugih klasova, kržljavih i sasušenih istočnim vjetrom. ⁷ Tada kržljavi klasovi progutaju onih sedam punih i zdravih klasova. Potom se faraon probudio i shvatio da je sanjao.

⁸ Ujutro je bio uznemiren pa je poslao po sve egipatske vračeve i mudrace. Ispričao im je svoje snove, ali nitko mu ih nije znao protumačiti.

⁹ Tada je glavni peharnik rekao faraonu: »Danas sam se sjetio jednog svoga propusta. ¹⁰ Kad se faraon jednom bio razljutio na svoje sluge, mene je i glavnog pekara stavio u zatvor u kući zapovjednika straže. ¹¹ Obojica smo iste noći sanjali san i svaki je san imao svoje značenje. ¹² Ondje je s nama bio jedan mladić, Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričali smo mu svoje snove i on je svakome od nas protumačio njegov san. ¹³ I sve se dogodilo baš kako nam je rekao: mene su vratili u službu, a pekara su objesili.«

Kristovi apostoli

4 Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. ² Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. ³ No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. ⁴ Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. ⁵ Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme—kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga.

⁶ Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. ⁷ Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima?

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mt 12,1-8; Lk 6,1-5)

²³ Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje. ²⁴ Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.«

²⁵ A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? ²⁶ Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.«

²⁷ Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime. ²⁸ Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mt 12,9-14; Lk 6,6-11)

3 Isus je ponovo otišao u sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. ² Neki su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga ozdraviti na šabat. Tražili su povod da ga optuže. ³ Isus je rekao čovjeku s usahlom rukom: »Stani ovdje, u sredinu.«

⁴ Tada je upitao ostale: »Što je dopušteno činiti na šabat: dobro ili zlo? Spasiti život ili ga uništiti?« Svi su šutjeli.

⁵ Isus ih je ljutito pogledao, vrlo žalostan zbog njihove tvrdokornosti, i rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku, koja je ozdravila. ⁶ Na to su farizeji otišli i zajedno s herodovcima^[a] počeli kovati urotu kako da ubiju Isusa.