Book of Common Prayer
Poziv svima da slave Boga
Voditelju zbora. Hvalospjev.
1 Svi na zemlji, Bogu radosno kličite!
2 U slavu njegovog imena pjevajte,
veličanstveno ga hvalite!
3 Recite Bogu:
»Kako su tvoja djela zastrašujuća!
Zbog tvoje velike moći,
u strahu ti se klanjaju neprijatelji.
4 Svi na zemlji tebe štuju,
psalme ti pjevaju,
hvalospjeve tvome imenu.« Selah
5 Dođite i vidite Božja djela:
čuda je učinio među ljudima.
6 More je pretvorio u suho tlo,
pješice su prošli kroz riječno korito.[a]
Zbog toga se sada radujemo.
7 Svojom silom on vlada zauvijek,
njegove oči narode promatraju,
neka se buntovnici ne podižu. Selah
8 Blagoslivljajte našeg Boga, narodi,
neka se čuju hvalospjevi!
9 Naše je duše sačuvao žive
i nije dao da nam se noga oklizne.
10 Ti si nas, Bože, provjerio,
pročistio nas kao u vatri srebro.
11 U mrežu si nas zapleo,
teret nam na leđa natovario.
12 Pustio si da nam jašu po glavi,
prošli smo i kroz vatru i kroz vodu,
ali si nas doveo na sigurno.
13 Sa žrtvama paljenicama u tvoj ću ući Hram,
izvršit ću što sam ti zavjetovao,
14 što sam usnama izgovorio
i ustima u nevolji obećao.
15 Prinijet ću ti paljenice od utovljenih životinja,
podići će se dim od ovnova loja,
prinijet ću ti žrtve od goveda i jaraca. Selah
16 Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete:
ispričat ću vam što je učinio za mene.
17 Glasno sam mu zavapio,
njega sam veličao.
18 Da sam u srcu čuvao grijeh,
Gospodar me ne bi me čuo.
19 Ali Bog me zaista čuo
i saslušao moju molitvu.
20 Neka je slavljen Bog
jer moju molitvu nije odbio
niti mi je svoju ljubav uskratio.
Poziv narodima da slave Boga
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Hvalospjev.
1 Bože, smiluj nam se i blagoslovi nas!
Svojim licem nas obasjaj Selah
2 da sva zemlja upozna tvoje putove,
svi narodi tvoje spasenje.
3 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
4 Neka se nacije raduju i kliču
jer pravedno sudiš ljudima
i upravljaš narodima svijeta. Selah
5 Neka te slave narodi, Bože,
neka te slave svi narodi.
6 Zemlja nam je dala svoje plodove.
Blagoslovio nas je Bog, naš Bog.
7 Neka nas Bog uvijek blagoslovi
i neka ga posvuda štuju svi ljudi.
Božja slava u svemu što je stvorio
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Nebesa pričaju o Božjoj slavi,
nebo objavljuje djelo njegovo.
2 Svaki novi dan otkriva više,
svaka noć k većem znanju vodi.
3 Nema tu govora, ni riječi;
ne čuje se njihov glas.
4 No njihova poruka ide cijelom zemljom,
ta pouka doseže do kraja svijeta.
Na nebu je Bog digao šator za sunce,
5 koje ujutro izlazi kao sretni mladoženja,
kao trkač koji želi istrčati svoju trku.
6 Sunce s jedne strane izlazi
i kruži sve do drugog kraja neba.
Od njegove topline ništa se ne može sakriti.
7 Savršen je BOŽJI zakon,
čovjeku daje život.
U BOŽJA se pravila možemo pouzdati,
uz njih i neznalica postaje mudar.
8 BOŽJE upute su dobre,
one raduju srce.
Čiste su BOŽJE zapovijedi,
oči prosvjetljuju.
9 Dobar je i strah od BOGA,
trajat će zauvijek.
BOŽJE presude su ispravne,
svaka od njih je pravedna.
10 Učenja su mu dragocjena kao čisto zlato,
slađa od najboljeg meda što kaplje iz saća.
11 Tvoj je sluga njima poučen,
poslušan i bogato nagrađen.
12 No ljudi ne mogu znati sve svoje greške,
zato oprosti mi kad i ne znajući griješim.
13 Spriječi me da namjerno ne postupim krivo,
ne želim da nada mnom vladaju grijesi.
Tako ću biti bez krivnje,
nevin od svakog prijestupa.
14 Neka su ti drage moje riječi i misli,
BOŽE, moja stijeno, spasitelju moj.
Bog vlada i brani svoj grad i narod
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«[a].
1 Bog je naše sklonište i snaga,
uvijek je spreman pomoći u nevolji.
2 Zato se ne bojimo kad se trese zemlja
i temelji planina padaju u mora,
3 kada huče i pjene se morske vode,
a od njihovih udara njišu se gore.
4 Ima jedna rijeka s pritocima
što donosi radost gradu Božjem,
svetom prebivalištu Svevišnjeg.
5 Bog je usred grada pa grad neće pasti;
dok zora sviće, Bog će mu pomoći.
6 Narodi se bune, komešaju se kraljevstva.
Kad on podigne glas, rastopi se zemlja.
7 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Dođite i BOŽJA djela gledajte,
na zemlji je učinio strahote.
9 Do krajeva zemlje on prekida ratove,
lukove lomi, koplja siječe, štitove[b] spaljuje.
10 »Prestanite i znajte da sam ja Bog.
Vladam među narodima,
vladam nad zemljom.«
11 S nama je BOG koji nad svim vlada,
Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8 Kad je opazio Josipove sinove, Izrael upita: »Tko su ovi?«
9 A Josip odgovori ocu: »To su moji sinovi koje mi je ovdje dao Bog.«
Tada je Izrael rekao: »Dovedi mi ih, da ih blagoslovim.«
10 A Izraelove su oči bile slabe od starosti pa nije dobro vidio. Josip je doveo svoje sinove blizu njega, a njegov ih otac poljubi i zagrli. 11 Izrael je rekao Josipu: »Mislio sam da više neću vidjeti tvoje lice, ali Bog mi je dao da vidim čak i tvoje potomstvo.«
12 Josip ih je tada skinuo s očevog krila i poklonio se do zemlje. 13 Zatim je uzeo obojicu i primaknuo ih Izraelu, Efrajima k Izraelovoj lijevoj ruci, a Manašea k desnoj. 14 No Izrael je ispružio desnu ruku popreko i položio je na Efrajimovu glavu, iako je Efrajim bio mlađi. Zatim je prekrižio ruke i položio lijevu ruku na Manašeovu glavu, iako je Manaše bio prvorođeni.
15 Tada je Izrael blagoslovio Josipa i rekao:
»Bog kojem su služili
moji očevi Abraham i Izak,
Bog koji mi je pastir
cijeloga mog života,
16 anđeo koji me spašavao od svakog zla,
neka blagoslovi ove dječake,
da se po njima čuva sjećanje na moje ime
i ime mojih očeva Abrahama i Izaka,
i da ih ima mnogo na zemlji.«
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio svoju desnu ruku na Efrajimovu glavu, to mu nije bilo drago, pa mu je uzeo ruku da bi je premjestio s Efrajimove glave na Manašeovu. 18 »Ne, oče«, rekao je. »Manaše je prvorođeni—na njegovu glavu položi desnu ruku.«
19 Ali njegov je otac odbio i rekao: »Znam, sine, znam. I od njega će postati narod i on će postati velik. No njegov mlađi brat bit će veći od njega i od njegovih će potomaka postati mnoštvo naroda.«
20 Tako ih je Izrael tog dana blagoslovio i rekao:
»Po vama će Izraelci blagoslivljati druge.
Govorit će: ‘Neka ti Bog bude dobar kao Efrajimu i Manašeu.’«
Tako je Efrajima stavio ispred Manašea.
21 Zatim je Izrael rekao Josipu: »Evo, uskoro ću umrijeti, ali Bog će biti s vama i vratit će vas u zemlju vaših predaka. 22 A tebi dajem jedan dio više nego tvojoj braći: planinski kraj Šekem koji sam svojim mačem i lûkom oteo Amorejcima.«
11 Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.
12 Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo 13 jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.
14 Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. 15 Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba[a], Oče!« 16 Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. 17 Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.
Sveti Duh donosi slobodu i slavu
18 Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. 19 Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. 20 Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu 21 da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.
22 Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. 23 No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. 24 Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? 25 Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.
27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«
29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«
30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’[a].«
32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«
34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«
35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. 36 Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. 37 Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. 38 Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. 39 A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. 40 Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International