Book of Common Prayer
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[a]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[b], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Bog vlada nad narodima
Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Plješćite rukama, svi narodi,
vičite Bogu glasom radosnim.
2 BOG je strašan, on je Svevišnji,
nad svom zemljom Kralj veliki.
3 Narode nam je podložio,
plemena pod naše noge stavio.
4 Nasljedstvo nam je izabrao,
na ponos Jakovu, kojeg je volio.
5 Uz klicanje, na prijestolje Bog se uspinje,
BOG ide u pratnji zvučne trube.
6 Pjevajte pjesme Bogu, pjevajte!
Pjevajte pjesme našem Kralju, pjevajte!
7 Jer, Bog je Kralj čitavog svijeta,
zato mu hvalospjev pjevajte!
8 Bog vlada nad narodima,
na svetom prijestolju sjedi.
9 Okupljaju se vladari naroda
s narodom Boga Abrahamova
jer Božji su svi moćnici[a] svijeta,
uzvišen je visoko nad svima.
Slava i snaga Siona
Pjesma hvale Korahovih potomaka.
1 Velik je BOG, dostojan da ga slave,
u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2 Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta.
Gora Sion je poput visova Safona[b],
ona je grad Kralja velikoga.
3 Bog se u njenim kulama
pokazao kao sigurna obrana.
4 Kad su se kraljevi udružili,
kad su zajedno na nju krenuli,
5 zaprepastili su se čim su je vidjeli
pa su panično pobjegli.
6 Obuzeo ih je drhtaj,
kao muke kod porođaja,
7 kao kad istočni vjetar
lađe iz Taršiša razbija.
8 Čuli smo priče, a sada smo vidjeli,
grad BOGA Svevladara,
grad Boga našega:
Bog ga je učvrstio dovijeka.
9 Usred tvoga Hrama, Bože,
o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10 Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime,
do krajeva zemlje se šire.
Tvoja desnica pravdu izvršava.
11 Raduje se brdo Sion,
kliču Judini gradovi
zbog tvojih pravednih presuda.
12 Prođite oko Siona, idite oko njega,
njegove kule prebrojite,
13 dobro pogledajte njegove bedeme,
osmotrite mu tvrđave,
da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14 Takav je naš Bog, zauvijek.
Dok ne umremo, on će nas voditi.
Josip prodan u roblje
12 Kad su jednom njegova braća otišla napasati očeva stada blizu Šekema, 13 Izrael je rekao Josipu: »Tvoja braća napasaju stada blizu Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.«
»Dobro. Idem«, odgovori Josip.
14 »Provjeri li je sve u redu s tvojom braćom i stadima«, rekao mu je Izrael, »pa se vrati da mi javiš.« Tako ga je poslao iz Hebronske doline.
Kad je Josip stigao u Šekem, 15 neki ga je čovjek vidio kako luta poljima pa ga upitao: »Što tražiš?«
16 »Tražim svoju braću«, odgovori Josip. »Možete li mi reći gdje napasaju stada?«
17 »Otišli su odavde«, rekao je čovjek. »Čuo sam ih da govore da idu u Dotan.«
Josip je otišao za braćom i našao ih kod Dotana, 18 a oni su ga već izdaleka opazili i počeli se dogovarati da ga ubiju.
19 »Eno, dolazi onaj sanjar«, rekli su jedan drugome. 20 »Hajde da ga ubijemo i bacimo u jednu od ovih jama. Zatim ćemo reći da ga je proždrla divlja zvijer pa da vidimo što će biti od njegovih snova!«
21 Kad je to čuo Ruben, pokušao ga je spasiti. Rekao je: »Poštedimo mu život! 22 Nemojte prolijevati krv! Bacite ga u ovu jamu ovdje u pustinji, ali nemojte ga ozlijediti.« Ruben je to rekao da bi spasio Josipa i vratio ga ocu. 23 Kad je Josip stigao k braći, svukli su s njega onaj bogato ukrašeni ogrtač 24 pa ga primili i bacili u jamu. Jama je bila prazna i suha.
20 Gdje je mudrac? Gdje je školovan čovjek? Gdje je filozof ovoga vremena? Nije li Bog pretvorio mudrost svijeta u ludost? 21 Svijet nije svojom mudrošću upoznao Boga. Nego, Bog je u svojoj mudrosti odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju. 22 Židovi traže čudesne znakove kao dokaz, a Grci traže mudrost. 23 No mi propovijedamo o razapetome Kristu—to je za Židove zapreka, a za ostale narode glupost. 24 Ali za one koji su pozvani, i Židove i nežidove, Krist je Božja sila i Božja mudrost. 25 Božja je ludost mudrija od ljudske mudrosti i Božja je slabost jača od ljudske snage.
26 Sjetite se, braćo i sestre, da vas je pozvao Bog. Među vama nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih koji potječu iz utjecajnih obitelji. 27 No Bog je izabrao ono što je u očima svijeta ludost da bi posramio mudre. Bog je izabrao ono što je u svijetu slabo da bi posramio one koji su jaki. 28 Izabrao je ono što je u svijetu nevažno, prezreno i ništavno, da uništi ono što je u svijetu važno. 29 Tako se ni jedan čovjek ne može hvaliti pred njim. 30 Bog je izvor vašega života u Isusu Kristu. Krist je postao naša mudrost od Boga. Po njemu smo postali pravedni, posvećeni i oslobođeni od grijeha. 31 Stoga, kao što piše u Svetom pismu: »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«[a]
Isus počinje djelovati u Galileji
(Mt 4,12-17; Lk 4,14-15)
14 Nakon što je Ivan odveden u zatvor, Isus je došao u Galileju i počeo propovijedati Božju Radosnu vijest. 15 Govorio je: »Došlo je vrijeme, Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se! Vjerujte u Radosnu vijest!«
Isus poziva prve učenike
(Mt 4,18-22; Lk 5,1-11)
16 Dok je prolazio obalom Galilejskoga jezera, vidio je Šimuna[a] i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u jezero jer su bili ribari. 17 Isus im je rekao: »Dođite i slijedite me! Učinit ću vas ribarima ljudi.« 18 Odmah su ostavili mreže i krenuli za njim.
19 Malo dalje, Isus je ugledao Jakova, Zebedejevog sina, i njegovog brata Ivana. Bili su u svojoj lađici i krpali mreže. Isus ih je pozvao, 20 a oni su ostavili svoga oca Zebedeja i njegove radnike te krenuli za njim.
Isus oslobađa opsjednutog
(Lk 4,31-37)
21 Isus i učenici stigli su u Kafarnaum. Na šabat je Isus ušao u sinagogu[b] i počeo poučavati. 22 Svi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao učitelji Zakona[c]. 23 A u sinagogi se našao čovjek u kojem je bio zao duh pa je povikao: 24 »Što želiš od nas, Isuse iz Nazareta? Jesi li nas došao uništiti? Ja znam tko si ti: Svetac Božji!«
25 A Isus mu je zapovjedio: »Ušuti i izađi iz njega!« 26 Na to je zli duh silovito potresao čovjeka i izašao iz njega uz glasan krik.
27 Ljudi su bili zadivljeni pa su jedni druge zapitkivali: »Što je ovo? Kakvo je to novo učenje s takvim autoritetom? Zapovijeda čak i zlim duhovima, a oni ga slušaju.« 28 Tako se vijest o Isusu brzo proširila po cijelome galilejskom kraju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International