Book of Common Prayer
Zajin
49 Sjeti se obećanja danog svome slugi,
kojim si mi pružio nadu.
50 Imam utjehu u svojoj patnji,
tvoje obećanje daje mi život.
51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju,
no od tvoga učenja ne odstupam.
52 Mislim o tvojim drevnim odredbama,
one mi utjehu donose, BOŽE.
53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi
koji tvoj zakon zanemaruju.
54 Pjevat ću sve dok živim,
tvoje uredbe su moje pjesme.
55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE,
tvog učenja strogo se držao.
56 Uvijek sam tako radio,
tvoja pravila poštovao.
Het
57 Obećavam ti, o BOŽE,
tvojih ću se riječi držati.
58 Molim te cijelim svojim bićem,
smiluj mi se kao što si obećao.
59 O životu sam dobro promislio,
na tvoja pravila se usmjerio.
60 Žurim, ne oklijevam,
tvojim naredbama se pokoravam.
61 Zli ljudi postavljaju mi zamke,
no tvoje učenje ne zaboravljam.
62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti
zbog tvojih pravednih prosudbi.
63 Prijatelj sam svima koji te štuju,
svima koji se drže tvojih pravila.
64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE.
Pouči me svojim odredbama!
Tet
65 Dobar si svom slugi, BOŽE,
kao što si i obećao.
66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju
jer se u tvoje naredbe pouzdajem.
67 Loše sam činio pa me snašla kazna,
a sad se držim tvoga obećanja.
68 Ti si dobar i činiš dobro,
pouči me svojim odredbama.
69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži,
a ja svim srcem vršim tvoja pravila.
70 Oni ne brinu ni o čemu,
a ja uživam u tvom učenju.
71 Patnja mi je činila dobro
jer sam tvoje odredbe utvrdio.
72 Učenje tvoje mi vrijedi
više i od srebra i zlata.
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[a]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[b]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
25 Zatim su sjeli da jedu. Kad su podigli pogled, ugledali su karavanu trgovaca, Išmaelaca, kako dolazi iz Gileada. Deve su im bile natovarene začinima, balzamom i smirnom[a] koje su nosili u Egipat. 26 Juda je rekao svojoj braći: »Što imamo od toga da ubijemo brata i zatajimo njegovu smrt? 27 Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima. Tako ga nećemo ozlijediti jer nam je ipak brat, naš rod.« I braća su se složila. 28 Kad su trgovci Išmaelci[b] prolazili pokraj njih, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga za dvadeset srebrnjaka. Zatim su ga Išmaelci odveli u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio do jame i vidio da Josipa nema ondje, razderao je svoju odjeću[c] 30 pa se vratio braći i rekao: »Dječak je nestao! Što ću sada?« 31 Tada su oni uzeli Josipov ogrtač, zaklali jedno jare i ogrtač umočili u njegovu krv 32 pa takav ogrtač odnijeli ocu i rekli: »Našli smo ovo. Pogledaj je li to ogrtač tvoga sina.«
33 On ga je prepoznao i rekao: »Da, to je ogrtač mog sina! Divlja ga je zvijer proždrla! Josip je rastrgan na komade!« 34 Tada je Jakov razderao svoju odjeću i obukao se u tkaninu za žalovanje pa je mnogo dana oplakivao svog sina. 35 Svi su ga njegovi sinovi i kćeri nastojali tješiti, ali on se nije dao utješiti. »Ne«, rekao je. »Oplakivat ću svog sina dok i ja ne umrem[d].« Tako je otac žalovao za njim.
36 U međuvremenu, oni su Išmaelci prodali Josipa u Egipat. Kupio ga je Potifar, jedan od visokih faraonovih službenika, zapovjednik dvorske straže.
Kristov križ
2 Tako, kad sam dolazio k vama, braćo i sestre, nisam došao objavljujući Božju istinu vještim govorom niti mudrošću. 2 Odlučio sam, naime, da dok sam s vama, neću znati ništa osim Isusa Krista, i to razapetoga. 3 Došao sam k vama u slabosti, dršćući od straha. 4 Nisam vam govorio i propovijedao uvjerljivim riječima ljudske mudrosti. Dokaz je moga propovijedanja bilo očitovanje snage Duha, 5 da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi.
Božja mudrost
6 Onima koji su duhovno zreli, mi govorimo mudrost, ali ne mudrost ovoga svijeta niti mudrost vladara ovoga svijeta, koji će potpuno nestati. 7 Mi navješćujemo Božju mudrost—dosad tajnu i skrivenu—koju je Bog odredio za našu slavu prije početka vremena. 8 Tu mudrost nije spoznao ni jedan vladar ovoga svijeta. Jer, da su znali, ne bi bili razapeli Gospodina slave. 9 No kao što piše u Svetom pismu:
»Nijedno oko nije vidjelo,
nijedno uho nije čulo,
nijedan um nije pomislio,
ono što je Bog pripremio
onima koji ga vole.«[a]
10 A nama je Bog to objavio po Duhu koji preispituje sve, čak i najveće Božje tajne.
11 Ni jedan čovjek ne zna misli drugog čovjeka. Samo duh koji je u tom čovjeku zna njegove misli. Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjega Duha. 12 No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog. 13 O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh.
Isus ozdravlja Petrovu punicu
(Mt 8,14-15; Lk 4,38-39)
29 Isus i njegovi učenici izašli su iz sinagoge te zajedno s Jakovom i Ivanom otišli Šimunovoj i Andrijinoj kući. 30 Šimunova je punica ležala u groznici pa su Isusu odmah rekli za to. 31 On je došao do nje, uhvatio je za ruku i podigao. Groznica ju je istog trena pustila i ona ih je počela posluživati.
Isus ozdravlja mnoge
(Mt 8,16-17; Lk 4,40-41)
32 Te večeri, nakon zalaska sunca, doveli su mu sve bolesne i opsjednute zlim duhovima. 33 Cijeli se grad okupio pred vratima. 34 Isus je ozdravio mnoge koji su bolovali od različitih bolesti i istjerao mnoge zle duhove, ali im nije dopustio da govore jer oni su znali tko je on[a].
Isus odlazi i u druge gradove
(Lk 4,42-44)
35 Sutradan je Isus ustao rano ujutro, dok je još bio mrak, izašao iz kuće i otišao moliti na pusto mjesto. 36 No Šimun i njegovi prijatelji krenuli su ga tražiti 37 pa su mu, kad su ga pronašli, rekli: »Svi te traže.«
38 Isus im je odgovorio: »Idemo odavde u obližnja mjesta jer moram i ondje propovijedati—zato sam i došao.« 39 Tako su išli po Galileji, a Isus je propovijedao u sinagogama i istjerivao zle duhove.
Isus ozdravlja gubavca
(Mt 8,1-4; Lk 5,12-16)
40 Neki je gubavac[b] došao k Isusu. Kleknuo je pred njega i molio za pomoć: »Ako hoćeš, možeš me iscijeliti.«
41 Isus se sažalio nad njim, ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!« 42 Guba je odmah nestala i čovjek je ozdravio.
43 Isus je rekao iscijeljenomu neka ode, ali mu je oštro napomenuo: 44 »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku. Prinesi žrtvu za svoje ozdravljenje, kako je zapovjedio Mojsije.[c] To će biti dokaz ljudima da si izliječen.« 45 No čovjek je otišao i počeo svima redom govoriti što mu se dogodilo. Tako se vijest o Isusu počela širiti pa više nije mogao otvoreno ulaziti u grad. Ostajao je na osamljenim mjestima, a ljudi su odasvud dolazili k njemu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International