Book of Common Prayer
Zahvala za Božja čudesna djela
Voditelju zbora. Po napjevu »Nemoj uništiti«. Asafova pjesma hvale.
1 Za tebe je, Bože, sva naša hvala.
Tebi smo zahvalni jer si nam blizu.
Objavit ćemo svima
tvoja čudesna djela.
2 Bog kaže da je izabrao čas
za svoj pravedni sud.
3 Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici,
on umiruje njene stupove. Selah
4 Bahatima kaže da se ne hvale,
a zlima da ne podižu glave:
5 »Ne dižite se oholo k nebu,
ne govorite uzdignuta čela.«
6 Uzvišenost ne dolazi
ni s istoka ni sa zapada.
7 Samo je Bog taj koji sudi;
jedne ponižava, druge podiže.
8 BOG u ruci drži čašu,
punu vina svoga gnjeva.
Kad je izlije, svi opaki
ispit će je do zadnje kapi.
9 A ja ću uvijek Boga slaviti;
Bogu Jakovljevom ću pjevati.
10 Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima,
i dati je pravednima.«
Izraelov Bog—sudac cijelog svijeta
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Asafova pjesma hvale.
1 Boga se slavi u Judi,
ime mu se štuje u Izraelu.
2 U Jeruzalemu mu je šator,
on boravi na brdu Sion.
3 Tamo je slomio strijele,
štitove, mačeve i bojno oružje. Selah
4 Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu,
s gore gdje je svladao neprijatelje.
5 Hrabri leže orobljeni,
u posljednji san utonuli;
ratnici ni ruku ne mogu podići.
6 Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože,
i jahač i konj leže obamrli.
7 Tebe se jedinog treba bojati.
Tko smije pred tebe kada si ljut?
8 Kad s neba izrekneš presudu,
zemlja se uplaši i umiri—
9 jer, Bog je ustao da donese odluku,
i spasi sve potlačene na zemlji. Selah
10 Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu
kada njime kažnjavaš neprijatelja.
11 Zavjetujte se BOGU
i zavjete izvršite!
Neka svi narodi donose darove
Bogu koga se treba bojati.
12 Bog čini da vladari budu ponizni,
da ga se boje zemaljski kraljevi.
Dobri pastir
Davidova pjesma.
1 BOG je moj pastir,
ništa mi ne manjka.
2 Pruža mi odmor na zelenim livadama,
vodi me do mirnih voda.
3 Snagu mi obnavlja,
dobar je prema meni,
pravim me putem vodi.
4 Pa i kada stazom smrti prolazim,
zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Čuvaju me tvoja palica i štap[a].
5 Pripremio si gozbu za mene
pred očima mojih neprijatelja.
Krijepiš me kao dragoga gosta,[b]
puniš moju čašu do vrha.
6 Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost,
čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom.
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
7 BOŽE, slušaj moj glas,
smiluj se i odgovori mi.
8 Rekao si mi: »Traži moje lice!«
K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.
9 Ne okreći se od mene,
slugu svog ne odbij u ljutnji.
Jer, jedini si koji može pomoći.
Ne ostavljaj me, moj Bože!
Moj spasitelju, spasi me!
10 Ako me i roditelji ostave,
ipak će me primiti BOG.
11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti,
pokaži mi put daleko od neprijatelja.
12 Ne prepuštaj me njihovoj volji
jer će svjedočiti protiv mene
i htjet će mi nauditi.
13 Siguran sam da ću živjeti,
u BOŽJOJ dobroti uživati.
14 Čekaj na BOGA!
Vjeruj! Ne gubi nadu!
Očekuj pomoć BOŽJU.
28 Tada je djevojka otrčala svojoj majci i ispričala ukućanima o tome.
29 Rebeka je imala brata koji se zvao Laban. On je potrčao do čovjeka na izvoru 30 jer je vidio nosni prsten i narukvice na rukama svoje sestre Rebeke i čuo od nje što joj je rekao čovjek. Dotrčao je i našao ga kako stoji pokraj deva blizu izvora. 31 I rekao mu je: »Uđi unutra, ti koga je BOG blagoslovio. Zašto stojiš vani? Pripremio sam ti sobu i mjesto za deve.«
32 Čovjek je došao u kuću. Labanovi sluge skinuli su teret s deva i dali im slame i hrane, a čovjeku i njegovim ljudima dali su vodu da operu noge. 33 Zatim su mu poslužili hranu, ali on je rekao: »Neću jesti dok ne kažem zašto sam došao.«
A Laban je rekao: »Reci.«
34 On nastavi: »Ja sam Abrahamov sluga. 35 BOG je silno blagoslovio moga gospodara i on se obogatio. Dao mu je sitne i krupne stoke, srebra i zlata, robova i ropkinja, deva i magaraca, 36 a Sara, gospodareva žena, rodila mu je sina u svojoj starosti, i moj mu je gospodar dao sve što ima. 37 Gospodar je tražio da se zakunem i rekao mi: ‘Nemoj mom sinu dovesti ženu od kanaanskih djevojaka, u čijoj zemlji živim, 38 nego idi u kuću mog oca, k mojoj rodbini, i nađi ženu za mog sina.’
49 A sad, ako ćete postupiti odano i vjerno prema mom gospodaru, recite mi. Ako i nećete, recite mi, da znam što ću dalje.«
50 »Budući da ovo dolazi od BOGA«, odgovorili su Laban i Betuel, »ne možemo raspravljati o tome. 51 Evo Rebeke pred tobom—uzmi je i idi. Neka bude žena sinu tvoga gospodara, kao što je odredio BOG.«
Pazite kako živite!
12 Zato podignite svoje klonule ruke i ispravite klecava koljena! 13 Hodajte pravim putem tako da se spasite, a ne da propadnete zbog svoje slabosti.
14 Pokušajte živjeti u miru sa svima! Težite živjeti svetim životom, jer bez njega nitko neće vidjeti Gospodina. 15 Pazite da nikome ne promakne Božja milost i da ne proklija kakav gorki korijen koji bi mogao zaraziti mnoge. 16 Pazite da nitko ne postane bludnik ili bezbožnik, poput Ezava, koji nije mario za Boga. Ezav je bio najstariji sin i trebao je naslijediti svog oca. No prodao je to pravo za jedno jedino jelo. 17 Kao što znate, poslije toga je želio dobiti očev blagoslov. No otac mu je odbio dati blagoslov premda ga je Ezav u suzama tražio. Ezav nikako nije mogao promijeniti ono što je njegov otac već učinio.
18 Vi niste, poput Izraelaca[a], pristupili planini Sinaj koja se može dotaknuti i koja gori u vatri. Niste došli na mjesto gdje vladaju tama, sumrak i oluja. 19 Niste pristupili na zvuk trube ni glasu koji je tako govorio da su oni, koji su čuli taj glas, molili da im više ne govori. 20 Nisu mogli podnijeti ono što im je naređeno: »Čak će i životinja, ako se dotakne planine, biti nasmrt kamenovana.«[b] 21 Prizor je bio toliko zastrašujući da je Mojsije rekao: »Drhtim od straha.«[c]
22 Vi ste, naprotiv, pristupili Sionskom brdu, gradu živoga Boga, nebeskom Jeruzalemu. Pristupili ste tisućama anđela u radosnom okupljanju. 23 Pristupili ste zajedništvu Božje prvorođene djece. Njihova su imena upisana na Nebu. Pristupili ste Bogu, sucu svih ljudi. Pristupili ste duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima. 24 Pristupili ste i Isusu, posredniku Novoga saveza, i njegovoj prolivenoj krvi koja govori bolje od Abelove.
25 Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Ako se nisu spasili oni što su odbili slušati onoga koji ih je opominjao na Zemlji, kako ćemo se spasiti mi ako se okrenemo od onoga koji nas opominje s Nebesa?! 26 Njegov je glas tada uzdrmao Zemlju, a sada daje ovo obećanje: »Još jednom ću uzdrmati ne samo Zemlju već i Nebesa.«[d] 27 Riječi »još jednom« ukazuju na to da će ono što je stvoreno biti uzdrmano i uklonjeno, a ostat će ono što se ne može uzdrmati.
28 Stoga, budući da primamo Kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni! S tom zahvalnošću štovat ćemo Boga onako kako je njemu ugodno—sa strahopoštovanjem. 29 Jer, naš je Bog »vatra koja proždire«.[e]
Isus poučava u Jeruzalemu
14 Negdje, usred blagdanskog slavlja, Isus je otišao u Hram i počeo poučavati. 15 Židovi su zadivljeno govorili: »Odakle mu toliko znanje, a nema škole koje mi imamo?«
16 »Nauk nije moj«, odgovorio im je Isus. »Dao mi ga je Onaj koji me poslao. 17 Tko je spreman ispunjavati Božju volju, prepoznat će je li moj nauk od Boga ili moj vlastiti. 18 Tko iznosi vlastite misli, želi prigrabiti slavu za sebe. Tko želi dati slavu onome koji ga je poslao—taj je istinit i u njemu nema ništa lažno. 19 Mojsije vam je dao Zakon! No nitko od vas ne živi u skladu s njim. Zašto me želite ubiti?«
20 Ljudi su mu odgovorili: »Opsjednut si zlim duhom! Tko te to želi ubiti?«
21 Na to im je Isus rekao: »Učinio sam čudo i vi ste svi zadivljeni. 22 Mojsije vam je dao zakon o obrezanju—zapravo, nije ga dao Mojsije, nego vaši preci—i vi obrezujete djecu na šabat. 23 Dijete, dakle, može biti obrezano i na šabat a da se ne prekrši Mojsijev zakon. Kako se onda možete ljutiti na mene što sam ozdravio čitavog čovjeka na šabat? 24 Prestanite suditi po vanjskim stvarima i počnite suditi kako je doista pravedno!«
Isus je Krist
25 Tada su neki stanovnici Jeruzalema počeli govoriti: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti? 26 Pogledajte! Javno govori, a nitko ga ne pokušava spriječiti. Zar je moguće da vođe smatraju kako je on doista Krist? 27 Ali svi znamo odakle je ovaj čovjek. Kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«
28 Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete. 29 Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«
30 Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to. 31 No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«
Židovi nastoje uhititi Isusa
32 Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti. 33 Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao. 34 Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.«
35 Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke? 36 On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International