Book of Common Prayer
Molitva za zaštitu i blagoslov
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidova pjesma.
1 Bože, čuj moj vapaj,
moju molitvu poslušaj!
2 S kraja zemlje te dozivam,
slab sam i očajan.
Visoko na stijenu, odvedi me,
3 jer ti si moje sklonište i čvrsta kula,
braniš me od neprijatelja.
4 Daj da zauvijek u tvom šatoru boravim,
pod tvoja krila da se sklonim. Selah
5 Bože, čuo si što sam se zavjetovao
i dao si mi nasljedstvo koje pripada
štovateljima tvog imena.
6 Umnoži dane kraljevog života,
daj mu puno godina.
7 Neka zauvijek sjedi na prijestolju pred Bogom,
neka ljubav i vjernost bdiju nad njim.
8 Zato ću uvijek slaviti tvoje ime
i svaki dan izvršavati svoje zavjete.
Samo u Bogu je sigurnost
Voditelju zbora, Jedutunu. Davidova pjesma.
1 Samo je u Bogu moja duša smirena,
jedino u njemu je sigurna.
2 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda,
gdje me nitko ne potresa.
3 Dokle ćete me napadati?
Svi me želite oboriti
dok sam poput nagnutog zida
ili klimave ograde.
4 Urotu su skovali protiv mene,
da me s uzvišenog mjesta obore.
Uživaju u lažima,
ustima blagoslivljaju,
a u sebi proklinju. Selah
5 Samo je u Bogu moja duša smirena,
on mi je nada jedina.
6 Samo on je moja stijena i moje spasenje.
On je moja utvrda
gdje me nitko ne potresa.
7 On me izbavlja i brani moju čast.
Bog mi je čvrsta stijena i utočište.
8 Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte,
svoje srce pred njim izlijevajte.
Bog je naše utočište. Selah
9 Ljudska bića samo su dah,
u njih se ne može pouzdati.
Da ih se sve izvaže,
od daha bi lakši bili.
10 Ne oslanjajte se na nasilje,
ne nadajte se koristi od pljačke.
Ako vam se uveća imetak,
neka vam se srce za njega ne veže.
11 Bog je jednom rekao,
a ja sam vrlo jasno čuo:
»Od Boga dolazi snaga!«
12 Gospodaru, tvoja ljubav je stalna.
Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima.
Narodna pjesma pobjede
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Bože, ustani i rasprši svoje neprijatelje!
Bježe pred tobom oni koji te mrze.
2 Rastjeraj ih kao što se rastjeruje dim.
Kao što se vosak topi pred vatrom,
zlikovci propadaju pred Bogom.
3 A pravednici se raduju,
pred Bogom se vesele
i radosno kliču.
4 Pjevajte Bogu, pjevajte mu hvalospjeve.
Veličajte onoga koji jaše na oblacima,[a]
JAH[b] mu je ime,
kličite radosno pred njime.
5 On je otac siročadi, branitelj udovica.
On donosi pravdu iz svog svetoga Hrama[c].
6 Bog usamljenima dom nalazi,
zatvorenike oslobađa i usrećuje,
a buntovne ostavlja da žive
na pustoj i spaljenoj zemlji.
7 Kad si, Bože, pred svojim narodom išao,
kad si kroz pustinju koračao, Selah
8 zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo,
pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9 Obilje kiše si izlio,
svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio,
zemlju koju si nam dao u baštinu.
10 Tvoj narod[d] se ondje naselio,
u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
11 Gospodar je zapovijed izdao,
a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:
12 »Kraljevi i vojske bježe i bježe,
a domaćice dijele ratni plijen;
13 dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima;
kipove golubica sa srebrnim krilima
i zlatnim perima.«
14 Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji,
kao što sipa snijeg na Salmonu.
15 Kako je moćna gora Bašan,
gora brdovita s puno vrhova.
16 Zašto sa zavišću gledaš, goro brdovita,
na goru koju je Bog odabrao za svoje prebivalište,
na kojoj će se BOG nastaniti zauvijek?
17 Sa stotinama tisuća kola,
sa tisućama tisuća,
Gospodar sa Sinaja dolazi u svoje svetište.
18 Bože, u visinu si otišao,
zarobljenike si u povorci odveo,
od ljudi si darove primio,[e]
čak i od onih koji su se bunili
protiv BOŽJEG prebivališta.
19 Neka je blagoslovljen Gospodar,
koji nosi naše terete iz dana u dan,
on je Bog koji nas spašava. Selah
20 Naš Bog je Bog koji spašava,
Gospodar BOG koji od smrti izbavlja.
21 Bog će smrskati glave svojih neprijatelja,
dlakavo tjeme onoga tko u krivnji hoda.
22 Gospodar je rekao: »Vratit ću tvoje neprijatelje iz Bašana,
dovest ću ih natrag s dubokih mora
23 da noge umočiš u krv njihovu,
a tvoji psi da je poližu.«
24 Bože, svi gledaju ulazak tvoje pobjedničke povorke,
ulazak povorke Boga, moga Kralja, u svetište.
25 Naprijed su pjevači, straga svirači,
a među njima djevojke udaraju tamburine.
26 Blagoslivljajte Boga na velikom skupu,
blagoslivljaj BOGA, Izraelov narode!
27 Predvodi ih Benjamin, najmlađi,
za njim ide mnoštvo glavara Jude
pa glavari Zebulunovi i Naftalijevi.
28 Pokaži svoju silu, Bože,
kao što si je pokazao prije.
29 U Hram tvoj u Jeruzalemu,
kraljevi ti donose darove.
30 Kazni ljude u Egiptu.
Oni su kao stoka u močvarama,
kao bikovi među telcima.
Zgazi one što žude za srebrom.
Rasprši narode koji vole rat.[f]
31 Iz Egipta će doći poslanici s darovima,
Etiopija[g] će ispružiti ruke k Bogu.
32 Pjevajte Bogu, kraljevstva zemaljska,
hvalospjeve Gospodaru pjevajte.Selah
33 Pjevajte njemu koji jaše po drevnim nebesima.
Slušajte kako silnim glasom grmi.
34 Objavite Božju silu!
Njegovo veličanstvo je nad Izraelom,
njegova sila je u oblacima.
35 Strašan je Bog u svom svetištu.
Bog Izraelov daje moć i snagu svom narodu.
Neka je slavljen Bog!
Izakovo rođenje
21 BOG je blagoslovio Saru, kao što je rekao, i učinio za nju ono što je obećao. 2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, točno u vrijeme koje je nagovijestio Bog. 3 Sinu, kojeg mu je Sara rodila, Abraham je dao ime Izak[a]. 4 Kad je Izak imao osam dana, Abraham ga je obrezao kao što mu je Bog bio zapovjedio.
5 Abraham je imao sto godina kad mu se rodio njegov sin Izak. 6 Sara je rekla: »Bog mi je dao da se nasmijem, i svi koji za ovo čuju, smijat će se sa mnom. 7 Tko je mogao reći Abrahamu da ću ja dojiti djecu? A ipak sam mu rodila sina u njegovoj starosti.« 8 Dijete je raslo i prestalo dojiti. Onoga dana kad je Izak prestao dojiti, Abraham je priredio veliku gozbu.
Hagara i Išmael otjerani
9 Sara je vidjela kako se podsmjehuje sin kojeg je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara. 10 Stoga je rekla Abrahamu: »Otjeraj ovu ropkinju i njezinog sina jer sin ropkinje neće biti nasljednik s mojim sinom Izakom.«
11 Abraham se jako uznemirio jer se radilo o njegovom sinu Išmaelu. 12 No Bog mu je rekao: »Nemoj se uznemiravati zbog dječaka i svoje ropkinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže jer će se tvoje potomstvo računati po Izaku. 13 I od sina ropkinje načinit ću narod jer je i on tvoj potomak.«
14 Abraham je ustao rano ujutro, dao Hagari kruh i spremnik[b] s vodom te joj sve natovario na leđa. Zatim ju je otpremio zajedno s dječakom. Otišla je pa je lutala po pustinji Beer Šebi. 15 Kad je u spremniku nestalo vode, stavila je dijete pod jedan grm, 16 a ona je otišla i sjela podalje, otprilike koliko lûk može dobaciti strijelu, jer je mislila: »Ne mogu gledati kako dijete umire.« I dok je tako sjedila, glasno je zaplakala.
17 Bog je čuo dječakov plač pa je Božji anđeo pozvao Hagaru s neba i rekao: »Što je, Hagaro? Ne boj se. Bog je čuo kako dječak ondje plače. 18 Ustani, podigni dječaka i utješi ga jer ću od njega načiniti velik narod.« 19 Tada joj je Bog otvorio oči i vidjela je bunar s vodom. Otišla je do bunara, napunila spremnik i dala dječaku piti.
20 Bog je bio s dječakom dok je rastao u pustinji. Postao je vrstan u rukovanju lûkom i strijelom. 21 Živio je u pustinji Paran te mu je majka iz Egipta dovela ženu.
13 Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. 14 Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. 15 Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. 16 No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.
17 Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. 18 Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.«[a] 19 Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih.
20 Budući da je vjerovao, Izak je blagoslovio budućnost Jakova i Ezava. 21 Budući da je imao vjere, Jakov je pred smrt blagoslovio svakog Josipovoga sina i duboko se poklonio Bogu oslanjajući se o svoj štap.
22 Budući da je imao vjere, pretkraj života Josip se prisjećao i govorio Izraelovoj djeci o njihovu odlasku iz Egipta te dao upute o svojim posmrtnim ostacima.
41 Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« 42 Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«
43 Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! 44 K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. 45 Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’[a] Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. 46 To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. 47 Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. 48 Ja sam kruh koji daje život. 49 Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. 50 Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. 51 Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International