Book of Common Prayer
Božji savez s Davidom
»Maskil« Ezrahovca Etana
1 O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno,
tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje.
2 Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek,
da si na nebu učvrstio vjernost.
3 Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom,
zakleo sam se svome slugi Davidu:
4 Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka
i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah
5 Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE,
tvoju vjernost na skupu svetih.
6 Tko je na nebu ravan BOGU,
tko je kao BOG među nebeskim bićima?
7 Strašan je Bog na vijeću svetih,
veći i strašniji od svih oko njega.
8 BOŽE Svevladaru, tko je kao ti?
Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran.
9 Ti uzburkanim morem vladaš;
kad se valovi podignu, ti ih stišavaš.
10 Ti si morsku neman[a] skršio kao slabića
i snažnom rukom rastjerao neprijatelje.
11 Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja.
Utemeljio si svijet i sve na njemu.
12 Ti si sjever i jug stvorio,
Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13 Ruka ti je snažna i moćna,
desnica visoko uzdignuta.
14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja,
pred tobom idu ljubav i istina.
15 Blago narodu koji tebi kliče:
oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16 vječno se raduju u tvom imenu
i hvale tvoju pravednost.
17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu.
Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18 Naš zaštitnik pripada BOGU,
naš kralj Izraelovu Svecu.
19 Bože, vjernima si u viđenju rekao:
»Pomoć sam pružio ratniku,
izabranoga izdigao iz naroda:
20 našao sam Davida, svog slugu,
svetim sam ga uljem pomazao.
21 Moja će ga desnica držati,
moja će ga ruka jačati.
22 Neprijatelju neće davati danak,
niti će ga opaki tlačiti.
23 Skršit ću pred njim protivnike
i oboriti one koji ga mrze.
24 S njim će biti moja vjernost i ljubav
i u mom će imenu pobijediti.
25 Stavit ću njegovu ruku na more
i njegovu desnicu na rijeke.
26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog,
Stijena koja me spašava.’
27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom,
najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.
28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav
i svoj pouzdani savez s njim.
29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek,
prijestolje će mu trajati koliko i nebo.
30 No ako mu sinovi napuste moj zakon
i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31 ako moje uredbe prekrše
i ne budu držali moju zapovijed,
32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa,
batinama zbog njihova grijeha.
33 No neću mu uskratiti svoju ljubav
niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34 Neću prekršiti svoj savez
niti promijeniti svoje obećanje.
35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek,
Davidu neću nikada lagati:
36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka
i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec,
taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah
38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja[b],
razjario si se na njega i prezreo ga.
39 Raskinuo si savez sa svojim slugom,
ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.
40 Ti si mu probio sve zidine
i utvrde pretvorio u ruševine.
41 Tko god prođe putem, pljačka ga.
Postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja,
učinio si da svi nad njim slave.
43 Otupio si mu oštricu mača
i nisi ga podržao u borbi.
44 Okončao si njegov sjaj
i prijestolje mu bacio na zemlju.
45 Skratio si mu dane mladosti
i sramotom ga prekrio. Selah
46 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka skrivati?
Dokle će tvoja ljutnja
gorjeti kao vatra?
47 Sjeti se kako je kratak moj život,
kako si ništavnim učinio ljudski vijek.
48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti?
Može li itko pobjeći od groba[c]?
49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru,
na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?
50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu,
kako u srcu nosim uvrede svih naroda.
51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji.
Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.
52 Blagoslovljen BOG dovijeka!
Amen! Amen!
30 Kad je Rahela vidjela da Jakovu ne rađa djecu, postala je ljubomorna na svoju sestru. Rekla mu je: »Daj mi djecu, inače ću umrijeti!«
2 Jakov se razljutio na Rahelu i rekao: »Pa nisam ja Bog. On ti nije dao da rađaš djecu.«
3 A ona je rekla: »Evo moje sluškinje Bilhe—spavaj s njom, da ona rodi za mene i da preko nje dobijem djecu.«
4 Tako mu je dala svoju sluškinju Bilhu za ženu, a Jakov je spavao s njom. 5 Bilha je zatrudnjela i rodila mu sina.
6 Tada je Rahela rekla: »Bog je presudio u moju korist. Čuo je moju molitvu i dao mi sina.« Zato ga je nazvala Dan[a].
7 Rahelina sluškinja Bilha ponovo je zatrudnjela i rodila Jakovu drugog sina. 8 Rahela je tada rekla: »Žestoka je bila borba s mojom sestrom, ali pobijedila sam.« Zato mu je dala ime Naftali[b].
9 Kad je Lea vidjela da je prestala rađati, dala je svoju sluškinju Zilpu Jakovu za ženu. 10 Leina je sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina. 11 Lea je tada rekla: »Kakva sreća!« Zato mu je dala ime Gad[c].
12 Leina je sluškinja Zilpa rodila Jakovu i drugog sina, a 13 Lea je tada rekla: »Jako sam sretna! Sad će me žene zvati sretnom!« Zato mu je dala ime Ašer[d].
14 U vrijeme pšenične žetve Ruben je otišao u polje i našao mandragoru[e] pa ju je donio svojoj majci Lei. No Rahela tada reče Lei: »Molim te, daj mi malo mandragore tvoga sina.«
15 Lea joj odgovori: »Zar ti nije dosta što si mi uzela muža, nego mi želiš uzeti i mandragoru moga sina?«
»Onda ovako«, rekla je Rahela, »neka Jakov noćas spava s tobom u zamjenu za mandragoru tvoga sina.«
16 Kad se Jakov uvečer vratio s polja, Lea mu je izašla ususret i rekla: »Večeras spavaš sa mnom jer sam te unajmila za mandragoru svoga sina.« Tako je Jakov te noći spavao s njom.
17 Bog je čuo Leinu molitvu te je zatrudnjela i rodila Jakovu petog sina. 18 Tada je rekla: »Bog me nagradio što sam svoju sluškinju dala svome mužu.« Zato mu je dala ime Isakar[f].
19 Zatim je Lea ponovo zatrudnjela i rodila Jakovu šestog sina. 20 Tada je rekla: »Bog mi je dao divan dar. Sad će me moj muž poštovati jer sam mu rodila šest sinova.« Zato mu je dala ime Zebulun[g].
21 Kasnije je Lea rodila kćer i dala joj ime Dina.
22 Zatim se Bog sjetio Rahele, ispunio njezinu molbu i učinio je plodnom. 23 Zatrudnjela je i rodila sina pa rekla: »Bog je uklonio moju sramotu.« 24 Dala mu je ime Josip[h], govoreći: »Neka mi BOG nadoda još jednog sina.«
1 Pišemo vam o Riječi života, o onome koji je postojao od početka. Čuli smo ga i vidjeli svojim očima. Promatrali smo ga i dotaknuli svojim rukama. 2 Život se pokazao i mi smo ga vidjeli. Svjedočimo vam i govorimo o njemu. To je vječni život koji je bio s Bogom Ocem i koji nam ga je pokazao. 3 Sada vam govorimo o onome što smo vidjeli i čuli, da i vi imate zajedništvo s nama, kao što i mi imamo zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom, Isusom Kristom. 4 Pišemo vam ovo da naša radost[a] bude potpuna.
Bog nam oprašta grijehe
5 Ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju sada prenosimo vama: Bog je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. 6 Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a nastavljamo živjeti u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. 7 Ali ako živimo u svjetlu, kao što je i On u svjetlu, u zajedništvu smo jedan s drugim, a krv njegovog Sina Isusa čisti nas od svakoga grijeha.
8 Ako tvrdimo da nemamo grijeha, sami sebe zavaravamo i ne prihvaćamo istinu. 9 Ako priznajemo svoje grijehe, Bog, koji je vjeran i pravedan, oprostit će nam grijehe i očistiti nas od sve nepravednosti koju smo učinili. 10 Ako tvrdimo da nismo sagriješili, činimo Boga lažljivcem i ne prihvaćamo njegovu poruku.
Slijepac od rođenja
9 Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja. 2 »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?«
3 »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela. 4 Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi. 5 Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.«
6 Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči. 7 Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!«—Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući.
8 Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?«
9 Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.«
A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!«
10 »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga.
11 Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.«
12 Upitali su ga: »Gdje je on?«
13 Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep. 14 A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči. 15 Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao.
16 Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.«
»Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora.
17 Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?«
»On je prorok!« odgovorio im je.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International