Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[a], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[b], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[c]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[d]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[e]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
Pokvarenost Sodome
19 Ona su dvojica anđela stigla uvečer do Sodome, a Lot je sjedio na gradskim vratima. Kad ih je ugledao, krenuo im je ususret i poklonio se do zemlje.
2 »Molim vas, gospodo«, rekao je, »svratite u kuću svoga sluge da prenoćite i operete noge, a rano ujutro možete nastaviti put.«
»Ne«, odgovorili su oni, »prenoćit ćemo na gradskom trgu.«
3 No Lot ih je uporno nagovarao pa su svratili k njemu. Ušli su u njegovu kuću, a on im je spremio gozbu i ispekao beskvasnog kruha te su jeli.
4 No prije nego što su otišli spavati, svi su muškarci Sodome, stari i mladi, svi do jednoga, opkolili kuću. 5 Pozvali su Lota i upitali: »Gdje su ljudi koji su noćas došli k tebi? Izvedi ih van. Želimo seks s njima.«
6 Tada je Lot izašao pred njih, zatvorio za sobom vrata 7 pa rekao: »Molim vas, prijatelji, ne činite takvo zlo. 8 Evo, imam dvije kćeri koje još nisu bile s muškarcima. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite. Ali ne dirajte ove ljude jer su pod mojim krovom i zaštitom[a].«
9 »Makni nam se s puta!« rekli su. »Došao si ovdje kao stranac, a igrao bi se suca! Sad ćemo s tobom gore nego s njima.«
Nasrnuli su na Lota, a potom krenuli razvaliti vrata. 10 No ona dvojica ispruže ruke van, uvuku Lota k sebi u kuću i zatvore vrata. 11 Ljude su pred kućom zaslijepili te je i mladima i starima bilo teško pronaći vrata.
Anđeli izvode Lota iz grada
12 »Koga još imaš ovdje?« upitala su ona dvojica Lota. »Zetove, sinove, kćeri i sve svoje, izvedi iz grada. 13 Uništit ćemo ovo mjesto. Optužbe protiv ovih ljudi toliko su velike pred BOGOM da nas je poslao da uništimo grad.«
14 Lot je izašao da to kaže svojim budućim zetovima. »Brzo!« rekao im je. »Izađite iz ovog mjesta jer će ga BOG uništiti!« No njegovi su zetovi mislili da se šali.
15 Kad je svanulo jutro, anđeli su počeli požurivati Lota: »Brzo! Izvedi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da i vi ne budete uništeni kad kaznimo grad.«
16 Lot je oklijevao, ali BOG se sažalio nad njim. Stoga, ona su dvojica uzela za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te ih izveli izvan grada. 17 Kad su ih izveli, jedan je od njih rekao: »Bježite i spasite se! Ne osvrćite se i ne zaustavljajte nigdje u dolini! Bježite u planine, da ne budete uništeni!«
18 Tada je Lot rekao: »Ne, gospodaru. 19 Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Pokazao si veliku dobrotu prema meni kad si mi spasio život. No neću stići pobjeći u planine prije nego što me snađe uništenje. 20 Gle, eno mjesta koje je dovoljno blizu da u njega pobjegnem—onaj mali grad. Daj da pobjegnem onamo, u taj mali grad, da si spasim život.«
21 Anđeo mu je rekao: »Dobro, ispunit ću ti molbu i neću uništiti grad o kojem govoriš. 22 Požuri, pobjegni, jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš ondje.«
Taj je grad dobio ime Soar[b] jer ga je Lot nazvao malim.
Uništenje Sodome i Gomore
23 Sunce je već izašlo kad je Lot stigao u Soar. 24 BOG je tada s neba gorućim sumporom zasuo Sodomu i Gomoru. 25 Uništio je te gradove i svu ravnicu, sve stanovnike gradova i sve raslinje na tlu.
26 Na putu za Soar Lotova se žena osvrnula prema Sodomi i pretvorila se u stup soli[c].
27 Abraham je rano ujutro otišao na mjesto gdje je bio stajao pred BOGOM. 28 Pogledao je prema Sodomi i Gomori te prema svoj dolini, i vidio kako dim suklja iz zemlje kao iz velike peći.
29 Tako je Bog uništio gradove u dolini u kojima se Lot bio nastanio, ali nije zaboravio obećanje dano Abrahamu jer je izveo Lota prije uništenja.
Primjeri žive vjere
11 Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. 2 Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima.
3 Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga.
4 Kain i Abel prinijeli su Bogu žrtvu. No Abelova je žrtva bila bolja jer ju je prinio s vjerom. Zbog vjere je nazvan pravednim i Bog je prihvatio njegove darove. Iako je Abel mrtav, još uvijek govori kroz svoju vjeru.
5 Henok je prenesen u nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere. 6 Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže.
7 Noa je bio upozoren na ono što još nije mogao vidjeti. Ali Noa je vjerovao Bogu. S ozbiljnošću i poštovanjem shvatio je upozorenje i sagradio arku da spasi svoju obitelj. Tako je svijet bio osuđen, a Noa opravdan po vjeri.
8 Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. 9 Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. 10 Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog.
11 Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. 12 Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali.
27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«
29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«
30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’[a].«
32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«
34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«
35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. 36 Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. 37 Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. 38 Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. 39 A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. 40 Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International