Book of Common Prayer
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.
1 Bože, molim te, izbavi me!
BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!
2 Osramoti i posrami
sve koji traže moj život.
Potjeraj i ponizi
sve koji mi žele zlo.
3 Neka osramoćeni uzmaknu,
svi koji mi se zlurado rugaju.
4 A oni koji te traže,
neka se zbog tebe raduju i vesele.
Oni koji vole tvoje spasenje,
neka neprestano govore:
»Velik je Bog!«
5 A ja sam jadan i bijedan.
Bože, brzo dođi k meni!
Ti si moj pomoćnik i spasitelj.
BOŽE, nemoj kasniti.
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
7 Primjer sam postao mnogima
jer ti si mi bio jaka zaštita.
8 Usta su mi puna hvalospjeva,
stalno o tvojoj slavi govore.
9 Ne odbaci me u doba starosti,
ne ostavljaj me potrošene snage.
10 Jer, neprijatelji govore protiv mene,
okupljaju se i kuju urotu,
na moj život vrebaju.
11 Govore: »Bog ga je ostavio!
Idemo ga uhvatiti,
nema ga tko spasiti.«
12 Bože, od mene se ne udaljavaj,
Bože moj, u pomoć mi pohitaj.
13 Posrami i porazi moje tužitelje,
neka budu prezreni i poniženi
oni koji mi žele nauditi.
14 A ja ću uvijek na tebe čekati,
još više ću te slaviti.
15 Pričat ću koliko si pravde izvršio,
koliko si me mnogo puta spasio,
previše da bih izbrojao.
16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA,
slavit ću samo tvoju dobrotu.
17 Bože, od mladosti me moje učiš
i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.
18 Ne ostavljaj me, Bože,
sada kad sam star i sijed,
da mogu objaviti tvoju moć i silu
generacijama koje dolaze.
19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže.
Čudesna si djela učinio.
Tko je kao ti, Bože?
20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama,
opet ćeš me oživjeti,
iz dubina zemlje podići.
21 Učinit ćeš me još većim
i ponovo me utješiti.
22 Harfu ću tebi svirati,
za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj.
Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati,
Sveti Bože Izraelov.
23 Moje usne će klicati radosno,
slaveći te što si me spasio.
24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati
jer su osramoćeni i posramljeni
oni koji su mi htjeli nauditi.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Sarina smrt
23 Sara je živjela 127 godina. 2 Umrla je u gradu Kirjat Arbi, to jest Hebronu, u zemlji Kanaan. Abraham je bio pokraj Sare, žalovao je i plakao za njom. 3 Kad je prestao žalovati, otišao je Hetitima i rekao: 4 »Ja sam među vama stranac i doseljenik, bez svog zemljišta. Prodajte mi ovdje mjesto za pokop, da mogu sahraniti svoju pokojnu suprugu.«
5 Hetiti mu odgovore: 6 »Čuj nas, gospodine. Božji si princ među nama. Sahrani svoju pokojnu suprugu u našoj najboljoj grobnici. Nitko od nas neće ti uskratiti grobnicu da u njoj sahraniš pokojnu suprugu.«
7 Nato je Abraham ustao i poklonio se narodu te zemlje, Hetitima. 8 Zatim je rekao: »Ako se slažete da ovdje sahranim svoju pokojnu suprugu, onda me saslušajte. Zauzmite se za mene kod Efrona, Soharovog sina, 9 da mi proda svoju spilju Makpelu, koja se nalazi na kraju njegovog polja. Neka mi je proda po punoj cijeni, pred vama kao svjedocima, da posjedujem mjesto za sahranu.«
10 Efron je sjedio s ostalim Hetitima, koji su se okupili kod gradskih vrata[a], pa je pred svima odgovorio Abrahamu: 11 »Ne, gospodine. Čuj me: Nudim ti i polje zajedno sa spiljom koja je na njemu—nudim ti to u prisutnosti svojih sunarodnjaka. Uzmi ga i sahrani pokojnu suprugu.«
12 Abraham se ponovo poklonio narodu te zemlje 13 pa rekao Efronu pred njima: »Molim te, slušaj me. Platit ću ti polje koliko vrijedi. Prihvati moju ponudu, da mogu ondje sahraniti svoju pokojnu suprugu.«
14 A Efron odgovori Abrahamu: 15 »Čuj me, gospodine. Ta zemlja vrijedi četiristo srebrnjaka[b]. Što je to za ljude poput tebe i mene? Kupi je i sahrani pokojnu suprugu.«
16 Abraham se složio s Efronom pa mu izvagao srebro spomenuto pred Hetitima: četiristo srebrnjaka, onako kako ih važu trgovci.
17 Tako je Efronovo polje u Makpeli blizu Mamre—i polje i spilja i sve drveće na njemu—prešlo 18 u Abrahamovo vlasništvo u prisutnosti svih Hetita koji su došli na gradska vrata. 19 Nakon toga je Abraham sahranio svoju ženu Saru u spilji na polju Makpeli blizu Mamre, to jest Hebrona, u Kanaanu.
20 Tako su to polje i spilja, koja je na njemu, prešli od Hetita u Abrahamovo vlasništvo, kao mjesto za sahranu.
32 I što još da kažem? Nije mi preostalo dovoljno vremena da vam govorim o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. 33 Svi su oni imali vjere kojom su pobjeđivali kraljevstva, pravedno vladali i primali Božja obećanja. Neki su vjerom zatvorili lavlje ralje. 34 Neki su ugasili silne vatre i uspjeli izbjeći smrti od mača. Njihova se slabost pretvorila u snagu. U bitci su postali jaki i uspjeli poraziti neprijateljske vojske. 35 Žene su dobile natrag svoje mrtve, koji su vraćeni u život. Neki su bili podvrgnuti mučenjima i odbijali su oslobođenje jer su se nadali uskrsnuću u bolji život. 36 Jedni su iskusili porugu i šibanje, drugi pak lance i uhićenje. 37 Ubijali su ih kamenjem, pilili napola, ubijali mačem. Hodali su uokolo u ovčjim i kozjim kožama. Bili su siromašni, progonjeni i zlostavljani. 38 Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su pustinjama i brdima, skrivali se po pećinama i jamama u zemlji.
39 Ti su ljudi bili poznati po svojoj vjeri, ali nitko od njih nije dobio ono što je Bog obećao. 40 Bog je za nas predvidio nešto bolje: da bez nas ne postignu savršenstvo.
Uprimo pogled u Isusa
12 Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaki teret koji nas ometa i grijeh koji lako zavodi i ustrajno do kraja istrčimo utrku koja je pred nama. 2 Uprimo pogled u Isusa, začetnika i usavršitelja naše vjere. On je radi radosti, koja ga je čekala, podnio križ. Prihvatio je sramotu smrti na križu i sada je zauzeo svoje mjesto s desne strane Božjega prijestolja.
Mnogi napuštaju Isusa
60 Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«
61 Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? 62 Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? 63 Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« 64 Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: 65 »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«
66 Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.
67 Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«
68 »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. 69 Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija[a].«
70 Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«
71 Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International