Book of Common Prayer
Bog kraljuje veličanstveno
1 BOG je Kralj,
veličanstvom se odjenuo i silom opasao.
Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao.
2 BOŽE, ti kraljuješ od iskona,
ti postojiš prije početka.
3 Podigla su se mora, BOŽE,
podigla su svoj glas,
podigla su huku valova.
4 Silniji od huke mnogih voda,
silniji od morskih valova,
silan je BOG na nebesima.
5 BOŽE, pouzdani su tvoji propisi,
svetost tvoj dom vječno krasi.
Sva zemlja neka slavi Boga
(1 Ljet 16,23-33)
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu!
Pjevaj BOGU, cijela zemljo!
2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime!
Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!
3 O njegovoj slavi govorite svim narodima,
o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!
4 BOG je velik i dostojan slavljenja,
strašniji je od svih bogova.
5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi,
a BOG je taj koji nebesa stvori.
6 Pred njim su divota i veličanstvo,
snaga i ljepota u njegovom su Hramu.
7 Svi ljudi svih naroda,
priznajte BOŽJU slavu i silu.
8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje.
S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!
9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti.
Neka sva zemlja pred njim drhti!
10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!«
Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati.
Narodima će pravedno suditi.
11 Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja.
Neka huči more i sve u njemu.
12 Neka slave polja i sve na njima.
Tada će drveće po šumama klicati
13 pred BOGOM koji dolazi.
On dolazi vladati[a] zemljom.
U pravednosti vladat će svijetom
i narodima u svojoj vjernosti.
Hvalospjev Božjoj dobroti
[a] Davidova pjesma, nastala nakon što je David prevario Abimeleka, praveći se da je lud.
1 Slavit ću BOGA u sva vremena,
stalno ću ga pjesmom hvaliti.
2 Slušajte ponizni i nek' vam je drago
kad BOGOM hvalim se ponosno.
3 Veličajte BOGA zajedno sa mnom,
iskažimo čast imenu njegovom.
4 Molio sam BOGA, a on je slušao,
oslobodio me svih mojih strahova.
5 Ako od njega tražiš pomoć,
lice će ti se ozariti
i nikad se nećeš razočarati.
6 Kad sam bio potlačen i BOGA molio,
on je čuo i od svih nevolja me spasio.
7 BOŽJI anđeo oko ljudi kruži,
izbavlja one koji štuju BOGA.
8 Kušajte i vidite da dobar je BOG,
sretni su kojima je on utočište.
9 Poštujte BOGA, vi njegovi sveti,
jer tko njega štuje, ima sve.
10 Čak i bogate može zateći glad,
ali oni koji vjeruju BOGU,
imaju sve što im treba.
11 Dođite, djeco, poslušajte,
učit ću vas da BOGA poštujete.
12 Želiš li zaista život uživati,
doživjeti mnogo sretnih dana?
13 Suzdrži tada svoj jezik od zla,
neka iz tvojih usta ne izađe laž.
14 Makni se od zla i čini dobro.
Nastoj graditi i čuvati mir.
15 Jer, BOG štiti one koji čine dobro
i čuje sve njihove molitve.
16 No BOG se okreće protiv zlih;
čim umru, svi zaborave na njih.
17 Pravedni zovu BOGA upomoć i on ih čuje,
spašava ih iz svake njihove nevolje.
18 BOG je blizu svima koji pate,
obnavlja one bez hrabrosti i nade.
19 Pravednici prolaze mnoge nevolje,
ali BOG ih izbavlja iz svake.
20 Pažljivo će ih čuvati,
ni jedna kost neće im se slomiti.
21 No nesreća će dokrajčiti zločinca,
kazna će stići one koji mrze pravedne.
22 BOG spašava živote svojih slugu.
Tko se k njemu sklanja, neće nastradati.
50 »Budući da ovo dolazi od BOGA«, odgovorili su Laban i Betuel, »ne možemo raspravljati o tome. 51 Evo Rebeke pred tobom—uzmi je i idi. Neka bude žena sinu tvoga gospodara, kao što je odredio BOG.«
52 Kad je čuo što su rekli, Abrahamov se sluga poklonio BOGU do zemlje. 53 Zatim je iznio srebrni i zlatni nakit te odjeću pa ih dao Rebeki, a i njenom bratu i majci dao je skupe darove. 54 Potom su on i njegovi ljudi jeli i pili te prenoćili ondje. Kad su ujutro ustali, Abrahamov je sluga rekao: »Pustite me da se vratim svom gospodaru.«
55 Rebekin brat i majka su rekli: »Neka djevojka ostane s nama barem još deset dana, a zatim neka ide.«
56 No sluga je rekao: »Ne zadržavajte me sada kad je BOG učinio moj put uspješnim. Pustite me da se vratim svom gospodaru.«
57 Oni su rekli: »Pozvat ćemo djevojku i pitati je što ona misli.« 58 Tako su pozvali Rebeku i upitali je: »Želiš li odmah ići s ovim čovjekom?«
Ona odgovori: »Želim.«
59 Tada su svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju otpremili zajedno s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60 Nad Rebekom su izgovorili blagoslov:
»Sestro naša, neka od tebe
poteknu tisuće tisuća,
neka tvoji potomci zaposjednu
gradove[a] svojih neprijatelja.«
61 Zatim su se Rebeka i njezine sluškinje spremile, uzjahale deve i krenule s Abrahamovim slugom. Tako je sluga poveo Rebeku i krenuo natrag svojim putem.
62 Izak je u međuvremenu otišao iz Beer Lahaj Roija i živio na jugu Kanaana. 63 Kad je jedne večeri izašao u polje da bi prošetao[b], podigao je pogled i ugledao deve kako se približavaju.
64 I Rebeka je podigla pogled i ugledala Izaka. Sišla je sa svoje deve 65 i upitala Abrahamovog slugu: »Tko je onaj čovjek u polju koji nam hoda ususret?«
»To je moj gospodar«, odgovori sluga.
Nato je ona uzela svoj veo i pokrila se.
66 Tada je sluga ispričao Izaku sve što je učinio. 67 Izak je uveo Rebeku u šator, koji je pripadao njegovoj pokojnoj majci Sari, i ona mu je postala ženom. U ljubavi prema njoj Izak je našao utjehu nakon majčine smrti.
Radnik koji se dokazao
14 Stalno podsjećaj ljude na to! Upozori ih pred Bogom da se ne prepiru i ne hvataju jedni druge za riječ! To ne vodi ničemu, nego samo uništava one koji slušaju. 15 Trudi se da stekneš Božje odobravanje, kao radnik koji se nema čega sramiti jer ispravno poučava poruku istine. 16 Izbjegavaj prazne, svjetovne razgovore, jer oni koji sudjeluju u njima sve se više okreću protiv Boga, 17 a njihova se nauka širi i izjeda poput otvorene rane. Među njima su Himenej i Filet. 18 Oni su skrenuli s puta istine. Govore da se uskrsnuće već dogodilo i tako nekima uništavaju vjeru. 19 Bez obzira na to, temelj što ga je Bog postavio stoji čvrsto i nosi ovaj natpis: »Gospodin poznaje one koji su njegovi.«[a] i »Svatko tko kaže da pripada Gospodinu, mora prestati činiti zlo.«
20 U velikoj kući nisu sve posude zlatne i srebrne, nego ima i drvenih i glinenih. Jedne imaju plemenitu namjenu, a druge neplemenitu. 21 Ako se čovjek očisti od zla, bit će posuda za plemenitu namjenu i postat će posvećen. Bit će koristan Gospodaru i sposoban za svako dobro djelo.
Isus prima djecu k sebi
(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)
13 Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. 14 Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. 15 Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« 16 Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.
Isus i bogataš
(Mt 19,16-30; Lk 18,18-30)
17 Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?«
18 Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. 19 Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!«[a]
20 Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.«
21 Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.«
22 Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International