Book of Common Prayer
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
1 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[a]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
1 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
22 Tijekom noći Jakov je ustao i poslao obje svoje žene, obje svoje sluškinje i svojih jedanaest sinova da prijeđu potok Jabok preko gaza. 23 Nakon što je njih poslao preko potoka, poslao je preko i svu svoju imovinu.
Jakov se hrva s Bogom
24 Tako je Jakov ostao sam, ali se pojavio neki čovjek i hrvao se s njim do svanuća. 25 Kad je čovjek vidio da ga ne može pobijediti, dok su se hrvali, udario ga je u zglob kuka i iščašio mu kuk.
26 Zatim je rekao Jakovu: »Pusti me jer već sviće dan.«
No Jakov odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.«
27 Čovjek ga upita: »Kako se zoveš?«
On odgovori: »Jakov.«
28 »Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael[a]«, rekao je, »jer si se borio s Bogom i s ljudima, i pobijedio.«
29 Jakov je rekao: »Molim te, reci mi svoje ime.«
Ali on odgovori: »Zašto me pitaš za ime?«
I zatim je ondje blagoslovio Jakova.
30 Jakov je to mjesto nazvao Penuel[b], Rekao je: »Vidio sam Boga licem u lice, a život mi je bio pošteđen.« 31 Kad je otišao iz Penuela, iznad njega je granulo sunce, a on je hramao zbog povrijeđenog kuka. 32 Zato Izraelci ni danas ne jedu mišić koji povezuje zglob kuka jer tu je Jakov bio udaren.
Susret Jakova i Ezava
33 Jakov je podigao pogled i vidio Ezava kako dolazi s četiri stotine ljudi pa je podijelio djecu Lei, Raheli i dvjema sluškinjama. 2 Naprijed je stavio sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a Rahelu i Josipa straga. 3 On sam išao je ispred njih i sedam puta se poklonio do zemlje približavajući se svome bratu.
4 Ezav mu potrča ususret i zagrli ga, objesi mu se oko vrata i poljubi ga, pa su obojica zaplakala. 5 Kad je Ezav podigao pogled i ugledao žene i djecu, upita: »Tko su ovi s tobom?«
»To su djeca koju je Bog milostivo dao tvome slugi«, odgovori Jakov.
6 Tada su prišle sluškinje sa svojom djecom i poklonili se. 7 Za njima je prišla Lea sa svojom djecom i poklonili se. Na kraju su prišli Rahela i Josip, pa su se i oni poklonili.
8 Ezav je upitao: »Što namjeravaš s onim stadima na koja sam naišao?«
»Steći tvoju naklonost, gospodaru«, odgovori Jakov.
9 No Ezav je rekao: »Ja već imam dovoljno, brate. Zadrži svoje za sebe.«
10 »Ne, molim te«, rekao je Jakov. »Ako sam stekao tvoju naklonost, primi taj dar od mene. Sad kad si me milostivo primio, vidjeti tvoje lice je kao vidjeti Božje lice. 11 Molim te, prihvati blagoslov koji sam ti donio jer mi je Bog bio naklonjen pa imam svega.« Tako ga je Jakov nagovarao i Ezav je prihvatio dar.
12 Zatim je Ezav rekao: »Krenimo sad na put. I ja ću s tobom.«
13 No Jakov odvrati: »Moj gospodaru, ti znaš da su djeca slabašna, a trebam paziti i na stoku koja doji. Ako stoku samo jedan dan previše tjeramo, sva će uginuti. 14 Neka moj gospodar ide ispred svog sluge, a ja ću polako, brzinom kojom mogu stoka i djeca, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.«
15 Ezav je rekao: »Daj da ostavim s tobom nekoliko mojih ljudi, da pomognu.«
»Ljubazno od tebe, gospodaru, ali ne treba«, odgovori Jakov. »Dosta mi je što imam tvoju naklonost.«
16 Tako je Ezav istog dana krenuo natrag u Seir. 17 No Jakov je otišao u Sukot i ondje dao izgraditi kuću i zaklone za stoku. Zato se to mjesto i zove Sukot[c].
Božja djeca
3 Zamislite samo kakvu nam je ljubav iskazao Otac: da se zovemo Božjom djecom. A mi to zaista i jesmo! No ljudi ovoga svijeta ne razumiju da smo Božja djeca jer nisu upoznali Boga. 2 Dragi prijatelji, sada smo Božja djeca, a što ćemo biti u budućnosti, još nam nije pokazano. Ali znamo da ćemo, kada Krist dođe, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest. 3 Svatko tko je položio nadu u njega, čuva sebe čistim baš kao što je Krist čist.
4 Tko god griješi, krši Božji zakon. Grijeh je kršenje Božjeg zakona. 5 Znate da se Krist pojavio da uzme grijehe i znate da u njemu nema grijeha. 6 Tko god živi u Kristu, ne nastavlja griješiti. Tko god nastavlja griješiti, njega nije niti vidio niti upoznao.
7 Draga dječice, ne dajte se zavesti! Tko čini što je pravedno, pravedan je kao i Krist. 8 Tko nastavlja griješiti, pripada đavlu, koji griješi od početka. Božji Sin pojavio se da uništi đavolska djela.
9 Oni koji su Božja djeca[a] više ne griješe jer je Božja narav[b] u njima. Oni ne mogu ostati u grijehu jer su postali Božja djeca. 10 Božja djeca i đavlova djeca prepoznaju se po ovome: oni koji ne čine što je pravedno i ne ljube svoju braću i sestre, ne pripadaju Bogu.
31 Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. 32 A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«
33 »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«
34 Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’[a] 35 Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. 36 Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ 37 Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. 38 Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«
39 Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.
40 Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, 41 a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« 42 Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International