Book of Common Prayer
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
Jod
73 Stvorio si me i uspravio, a sad pomozi
da tvoje zapovijedi naučim i shvatim.
74 Tvoji vjernici će to vidjeti,
sretni što čekam tvoju riječ.
75 Znam, BOŽE, dobro si prosudio
i pravedno me nesrećom kaznio.
76 Neka me uvijek tvoja ljubav tješi,
kao što si i obećao svome slugi.
77 Smiluj mi se da mogu živjeti
i u tvom učenju uživati.
78 Neka se oholi ljudi srame
jer lažno su me optužili,
a ja ću misliti na tvoje pouke.
79 Dovedi k meni svoje vjerne,
da o tvojim pravilima uče.
80 Daj da tvoje odredbe vršim vjerno,
da se pred drugima ne bih sramio.
Kaf
81 Tjeskobno čekam svoje spasenje,
svu nadu polažem u tvoju riječ.
82 Oči su mi već umorne od čekanja.
Kad ćeš me utješiti?
83 Suh sam kao vinski mijeh na dimu,
no tvoje odredbe nisam zaboravio.
84 Koliko te još dugo trebam čekati,
kad ćeš moje progonitelje kazniti?
85 Oholi mi spremaju zamku
i tvoje učenje zanemaruju.
86 Sve tvoje naredbe su pouzdane,
pomozi, jer nevinog me progone.
87 Zamalo su me posve uništili,
no tvoje pouke nisam zanemario.
88 Ljubi me vjerno i život mi sačuvaj,
a ja ću poštovati sve što kažeš.
Lamed
89 Zauvijek, BOŽE, tvoja riječ
čvrsto stoji na nebesima.
90 Tvoja je vjernost za sve naraštaje,
zemlja stoji kako si je utvrdio.
91 Sve do danas zbog tebe traje,
tvojim se zakonima pokorava.
92 Da u tvom učenju nisam uživao,
moja bi me patnja uništila.
93 Tvoje upute nikad ne zaboravljam
jer po njima moj život čuvaš.
94 Tebi pripadam—spasi me!
Uvijek sam tvoje pouke slijedio.
95 Ubojice me čekaju u zasjedi,
a ja o tvojim pravilima razmišljam.
96 Svako savršenstvo ima svoj kraj,
no vrijednost tvojih naredbi je beskrajna.
Bog kuša Abrahamovu vjeru
22 Nakon nekog je vremena Bog iskušao Abrahama. Pozvao ga je: »Abrahame!«
A on odgovori: »Evo me, slušam.«
2 Bog je rekao: »Uzmi svog sina, jedinca Izaka, sina kojeg voliš. Idi u zemlju Moriju, na planinu koju ću ti pokazati, i ondje ga prinesi kao žrtvu paljenicu[a].«
3 Abraham je ustao rano ujutro, nasjekao drva za žrtvu paljenicu i osedlao magarca. Poveo je sa sobom dvojicu sluga i sina Izaka te krenuo prema mjestu o kojem mu je Bog bio govorio. 4 Trećeg je dana putovanja Abraham podigao pogled i u daljini ugledao to mjesto. 5 Tada je rekao slugama: »Ostanite ovdje pored magarca, a ja i dječak idemo onamo štovati Boga pa ćemo se vratiti.« 6 Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i natovario ih na Izaka, a on sam ponio je vatru i nož. Tako su njih dvojica otišla zajedno dalje.
7 Izak je rekao Abrahamu: »Oče?«
»Slušam, sine«, odgovorio je Abraham.
»Vatra i drva su ovdje«, rekao je Izak, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«
8 Abraham odgovori: »Bog će se sam pobrinuti za janje za žrtvu paljenicu, sine moj.«
I njih su dvojica zajedno hodala dalje. 9 Kad su stigli do mjesta o kojem mu je Bog govorio, Abraham je napravio žrtvenik i na njega naslagao drva. Zatim je svezao svog sina Izaka i položio ga na žrtvenik, povrh drva. 10 Tada je uzeo nož i podigao ruku da ga ubije.
11 No BOŽJI ga je anđeo pozvao s neba: »Abrahame! Abrahame!«
Abraham je rekao: »Evo me, slušam.«
12 »Ne diži ruku na dječaka!« rekao je, »Nemoj mu ništa učiniti! Sad znam da poštuješ Boga jer mi nisi uskratio svoga sina jedinca.«
13 Tada je Abraham podigao pogled i vidio ovna koji se rogovima zapleo u grmlje. Ode, uzme ga i prinese kao žrtvu paljenicu umjesto svoga sina. 14 Abraham je ono mjesto nazvao »BOG će se pobrinuti«.[b] Zato se još i danas kaže: »Na BOŽJOJ planini, on će se pobrinuti.«[c]
15 BOŽJI je anđeo drugi put pozvao Abrahama s neba 16 i rekao mu: »Zaklinjem se samim sobom, kaže BOG, zato što si ovo učinio i nisi mi uskratio svog sina jedinca, 17 silno ću te blagosloviti i dati ti brojne potomke. Bit će ih koliko je zvijezda na nebu i pijeska na morskoj obali. Tvoji će potomci zaposjesti gradove[d] svojih neprijatelja 18 i preko njih će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Učinit ću to jer si me poslušao.«
23 Budući da su imali vjere, Mojsija su roditelji skrivali tri mjeseca nakon rođenja. Vidjeli su da je lijepo dijete i nisu se bojali prekršiti faraonove naredbe.
24 Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. 25 Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. 26 Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. 27 Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima. 28 Pripremio je pashalnu večeru i škropljenje krvlju kako anđeo uništenja ne bi dotaknuo ni jednoga od izraelskih prvorođenaca. Učinio je tako jer je imao vjere.
29 I Izraelci su imali vjere pa su prešli preko Crvenog mora kao preko suhe zemlje. No, kad su Egipćani pokušali to isto—utopili su se.
30 Narod je sedam dana s vjerom obilazio jerihonske zidove—i oni su pali.
31 Budući da je imala vjere, prostitutka Rahaba prijateljski je dočekala izraelske uhode. Zato nije bila ubijena, za razliku od svih onih neposlušnih.
52 Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«
53 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. 57 Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. 58 Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« 59 Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi[a] u Kafarnaumu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International