Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Izak i Rebeka
24 Abraham je doživio duboku starost. BOG ga je u svemu blagoslovio.
2 Jednog je dana Abraham rekao najstarijem slugi u svome domu, koji je upravljao svim njegovim imanjem: »Molim te, stavi ruku među moja bedra[a] 3 i zakuni mi se BOGOM, koji je Bog neba i zemlje, da mome sinu nećeš za ženu dovesti neku od kćeri Kanaanaca među kojima živim. 4 Zakuni se da ćeš otići u moju zemlju, mojoj rodbini, i ondje pronaći ženu za moga sina Izaka.«
5 »A što ako ta žena ne bude htjela ići sa mnom u ovu zemlju?« upita ga sluga. »Trebam li tada tvog sina odvesti u zemlju iz koje si došao?«
6 »Ni u kom slučaju ne vodi ga onamo!« rekao je Abraham. 7 »BOG, koji je Bog neba, izveo me iz očevog doma i zemlje u kojoj sam se rodio. Govorio mi je i zakleo mi se: ‘Tvom ću potomstvu dati ovu zemlju.’ On će pred tobom poslati anđela i tako ćeš odande dovesti ženu za mog sina. 8 Ako ta žena ne bude htjela ići s tobom, bit ćeš oslobođen ove zakletve koju si mi dao. No moga sina ne smiješ voditi natrag u tu zemlju!«
9 Tada je sluga stavio ruku među bedra svoga gospodara Abrahama i zakleo mu se. 10 Zatim je uzeo deset Abrahamovih deva i otišao, noseći sa sobom najbolje darove od svoga gospodara. Zaputio se u sjeverozapadnu Mezopotamiju[b], u Nahorov grad. 11 Kad je stigao ispred grada, zaustavio je deve i pustio ih da legnu pored jednog bunara. Bilo je predvečerje, vrijeme kad žene izlaze zahvatiti vode.
12 Rekao je: »BOŽE moga gospodara Abrahama, pomozi mi danas i pokaži svoju dobrotu prema mome gospodaru. 13 Evo, stojim pored ovog izvora, a kćeri mještana dolaze zahvatiti vodu. 14 Reći ću jednoj od njih: ‘Molim te, mogu li popiti vode iz tvog vrča’, i ako ona odgovori: ‘Možeš. I tvojim ću devama dati vode’—neka bude ta koju si odredio za svoga slugu Izaka. Po tome ću znati da si pokazao naklonost mom gospodaru.«
15 I prije nego što je završio molitvu, izađe Rebeka sa svojim vrčem na ramenu. Ona je bila kći Betuela, koji je sin Milke i Abrahamovog brata Nahora. 16 Djevojka je bila vrlo lijepa i bila je djevica—još nije bila s muškarcem. Sišla je do izvora, napunila vrč i vratila se gore. 17 Sluga joj je potrčao ususret i rekao: »Molim te, mogu li popiti malo vode iz tvog vrča.«
18 »Izvoli, gospodine«, rekla je, pa brzo spustila vrč na ruku i dala mu piti. 19 Nakon što mu je dala vode, rekla je: »I tvojim ću devama zahvatiti vode sve dok se ne napoje«. 20 I brzo je ispraznila vrč u korito pa otrčala natrag do bunara da zahvati još vode. Tako je donijela vode za sve njegove deve.
21 Sluga je šutio i pomno je promatrao, da vidi je li BOG učinio njegovo putovanje uspješnim. 22 Kad su se deve napojile, dao joj je mali[c] nosni prsten od zlata i dvije poveće[d] zlatne narukvice. 23 Zatim je rekao: »Molim te, reci mi čija si kći? Ima li u domu tvog oca mjesta za nas da prenoćimo?«
24 Odgovorila je: »Ja sam Betuelova kći, a on je sin Milke i Nahora«, 25 pa dodala: »Kod nas ima puno slame i hrane za deve, a i mjesta za vas da prenoćite.«
26 Sluga se tada poklonio, štujući BOGA, 27 i rekao: »Neka je BOG blagoslovljen, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju vjernost i ljubav prema mome gospodaru. BOG je vodio moj put do doma gospodareve rodbine.«
3 Sjetite se njega, koji je podnio porugu i protivljenje grešnika, pa se nećete obeshrabriti niti odustati.
Bog odgaja svoju djecu
4 U borbi protiv grijeha još niste morali dati svoje živote. 5 Zar ste zaboravili ohrabrenje kojim vam se obraća kao sinovima:
»Sine moj, ne shvaćaj olako Gospodinovu stegu.
I nemoj se obeshrabriti kad te ispravlja.
6 Jer, Gospodin odgaja onoga koga voli
i ispravlja svakoga koga prihvaća za sina.«[a]
7 Prihvatite stegu kao dio svog odgoja. Bog postupa s vama kao sa sinovima. A postoji li sin kojeg otac ne odgaja stegom? 8 Ako niste pod stegom, a stegu svako dijete mora iskusiti, onda ste nezakonita djeca; niste pravi sinovi. 9 Osim toga, svi smo mi imali ljudske očeve koji su nas odgajali stegom, a ipak smo ih poštovali. Zato je još važnije da se pokorimo svome duhovnom Ocu. Ako tako postupimo, živjet ćemo. 10 Naši su nas ljudski očevi odgajali stegom samo kratko, onako kako su mislili da je najbolje. Bog nas odgaja za naše dobro, da bismo mogli sudjelovati u njegovoj svetosti. 11 Odgoj nije ugodan, već bolan dok traje. No, kasnije oni koji su odgojeni stegom, imat će mir koji dolazi od ispravnog življenja.
Isus i njegova braća
7 Nakon toga, Isus je putovao Galilejom. Judeju je nastojao izbjeći jer su ga Židovi htjeli ubiti. 2 Bližio se židovski Blagdan skloništa. 3 Tada su mu braća rekla: »Pođi odavde u Judeju, da tvoji učenici vide čuda koja činiš. 4 Tko želi da se za njega zna, ne čini djela u tajnosti. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu!« 5 Čak ni njegova braća nisu vjerovala u njega. 6 Isus im je odgovorio: »Moje vrijeme još nije došlo. Za vas je, pak, dobro svako vrijeme. 7 Vas svijet ne može mrziti. Mene mrzi jer govorim ljudima ovoga svijeta da su im djela zla. 8 Vi samo pođite na blagdansko slavlje. Ja ne idem jer moje vrijeme još nije došlo.« 9 Tako im je rekao i ostao u Galileji.
10 Nakon što su njegova braća otišla na blagdansko slavlje, otišao je i on, ali ne javno, već potajno. 11 Na svečanosti, Židovi su tražili Isusa među pristiglima. »Gdje je onaj čovjek?« raspitivali su se.
12 Bilo je ondje mnoštvo ljudi. Mnogi su od njih potajno raspravljali o Isusu. »Dobar je on čovjek«, govorili su jedni. Drugi bi odvraćali: »Ne, on zavodi narod.« 13 No nitko nije o njemu govorio otvoreno jer su se bojali Židova.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International