Beginning

Pokvarenost Sodome

19 Ona su dvojica anđela stigla uvečer do Sodome, a Lot je sjedio na gradskim vratima. Kad ih je ugledao, krenuo im je ususret i poklonio se do zemlje.

² »Molim vas, gospodo«, rekao je, »svratite u kuću svoga sluge da prenoćite i operete noge, a rano ujutro možete nastaviti put.«

»Ne«, odgovorili su oni, »prenoćit ćemo na gradskom trgu.«

³ No Lot ih je uporno nagovarao pa su svratili k njemu. Ušli su u njegovu kuću, a on im je spremio gozbu i ispekao beskvasnog kruha te su jeli.

⁴ No prije nego što su otišli spavati, svi su muškarci Sodome, stari i mladi, svi do jednoga, opkolili kuću. ⁵ Pozvali su Lota i upitali: »Gdje su ljudi koji su noćas došli k tebi? Izvedi ih van. Želimo seks s njima.«

⁶ Tada je Lot izašao pred njih, zatvorio za sobom vrata ⁷ pa rekao: »Molim vas, prijatelji, ne činite takvo zlo. ⁸ Evo, imam dvije kćeri koje još nisu bile s muškarcima. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite. Ali ne dirajte ove ljude jer su pod mojim krovom i zaštitom^[a].«

⁹ »Makni nam se s puta!« rekli su. »Došao si ovdje kao stranac, a igrao bi se suca! Sad ćemo s tobom gore nego s njima.«

Nasrnuli su na Lota, a potom krenuli razvaliti vrata. ¹⁰ No ona dvojica ispruže ruke van, uvuku Lota k sebi u kuću i zatvore vrata. ¹¹ Ljude su pred kućom zaslijepili te je i mladima i starima bilo teško pronaći vrata.

Anđeli izvode Lota iz grada

¹² »Koga još imaš ovdje?« upitala su ona dvojica Lota. »Zetove, sinove, kćeri i sve svoje, izvedi iz grada. ¹³ Uništit ćemo ovo mjesto. Optužbe protiv ovih ljudi toliko su velike pred BOGOM da nas je poslao da uništimo grad.«

¹⁴ Lot je izašao da to kaže svojim budućim zetovima. »Brzo!« rekao im je. »Izađite iz ovog mjesta jer će ga BOG uništiti!« No njegovi su zetovi mislili da se šali.

¹⁵ Kad je svanulo jutro, anđeli su počeli požurivati Lota: »Brzo! Izvedi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da i vi ne budete uništeni kad kaznimo grad.«

¹⁶ Lot je oklijevao, ali BOG se sažalio nad njim. Stoga, ona su dvojica uzela za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te ih izveli izvan grada. ¹⁷ Kad su ih izveli, jedan je od njih rekao: »Bježite i spasite se! Ne osvrćite se i ne zaustavljajte nigdje u dolini! Bježite u planine, da ne budete uništeni!«

¹⁸ Tada je Lot rekao: »Ne, gospodaru. ¹⁹ Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Pokazao si veliku dobrotu prema meni kad si mi spasio život. No neću stići pobjeći u planine prije nego što me snađe uništenje. ²⁰ Gle, eno mjesta koje je dovoljno blizu da u njega pobjegnem—onaj mali grad. Daj da pobjegnem onamo, u taj mali grad, da si spasim život.«

²¹ Anđeo mu je rekao: »Dobro, ispunit ću ti molbu i neću uništiti grad o kojem govoriš. ²² Požuri, pobjegni, jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš ondje.«

Taj je grad dobio ime Soar^[b] jer ga je Lot nazvao malim.

Uništenje Sodome i Gomore

²³ Sunce je već izašlo kad je Lot stigao u Soar. ²⁴ BOG je tada s neba gorućim sumporom zasuo Sodomu i Gomoru. ²⁵ Uništio je te gradove i svu ravnicu, sve stanovnike gradova i sve raslinje na tlu.

²⁶ Na putu za Soar Lotova se žena osvrnula prema Sodomi i pretvorila se u stup soli^[c].

²⁷ Abraham je rano ujutro otišao na mjesto gdje je bio stajao pred BOGOM. ²⁸ Pogledao je prema Sodomi i Gomori te prema svoj dolini, i vidio kako dim suklja iz zemlje kao iz velike peći.

²⁹ Tako je Bog uništio gradove u dolini u kojima se Lot bio nastanio, ali nije zaboravio obećanje dano Abrahamu jer je izveo Lota prije uništenja.

Porijeklo Moabaca i Amonaca

³⁰ Lot je sa svojim dvjema kćerima otišao iz Soara jer se bojao ostati ondje. Nastanili su se na planini i živjeli u spilji.

³¹ Jednom je starija kći rekla mlađoj: »Naš je otac star, a u zemlji nema muškaraca. Ne možemo imati obitelj na način kako se to radi po cijelome svijetu. ³² Hajde da oca opijemo vinom pa da spavamo s njim, da se nastavi naša loza.« ³³ Te su noći opile oca vinom, a starija je kći otišla k njemu i imala seksualni odnos s njime. On nije znao ni kad je došla k njemu ni kad je otišla.

³⁴ Sutradan je starija rekla mlađoj: »Sinoć sam ja spavala s ocem. Hajde da ga i večeras opijemo pa ti idi i spavaj s njim. Na taj ćemo način produžiti lozu.« ³⁵ Tako su navečer opet opile oca vinom, a mlađa je kći otišla i imala seksualni odnos s njime. On nije znao ni kad je došla k njemu ni kad je otišla.

³⁶ Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele sa svojim ocem. ³⁷ Starija je kći rodila sina i dala mu ime Moab^[d]. On je predak današnjih Moabaca. ³⁸ I mlađa je kći rodila sina i dala mu ime Ben Ami^[e]. On je predak današnjih Amonaca.

Sara i Abimelek

20 Abraham je otišao odande prema južnom dijelu Kanaana i nastanio se između Kadeša i Šura. Dok je kao stranac boravio u gradu Geraru, ² mještanima je govorio za Saru da mu je sestra. Stoga je Abimelek, kralj Gerara, poslao po Saru i uzeo je k sebi. ³ No Bog je došao Abimeleku noću u snu i rekao mu: »Umrijet ćeš zbog one žene, koju si uzeo, jer je udana.« ⁴ Abimelek još nije spavao sa Sarom pa je rekao: »Gospodaru, zar ćeš ubiti nedužnog čovjeka? ⁵ Abraham mi je sam rekao: ‘Ona mi je sestra’, a Sara mi je sama rekla: ‘On mi je brat’. Učinio sam to čistog srca. Nedužan sam.«

⁶ Bog mu potom reče u snu: »Da, znam da si to učinio čistog srca. Zato sam te zadržavao da ne sagriješiš protiv mene i nisam ti dao da je dotakneš. ⁷ Sad vrati čovjeku njegovu ženu. On je prorok, molit će za tebe i ostat ćeš živ. No, ako je ne vratiš, umrijet ćeš i ti i svi tvoji.«

⁸ Abimelek je ustao rano ujutro pa pozvao sve svoje službenike. Kad im je ispričao san, jako su se uplašili. ⁹ Zatim je Abimelek pozvao Abrahama i upitao ga: »Što si nam učinio? Što sam ti skrivio da si toliki grijeh navalio na mene i moje kraljevstvo? Učinio si mi baš ono što se ne bi smjelo činiti.« ¹⁰ Abimelek ga još upita: »Pa što si mislio kad si to činio?«

¹¹ Abraham odgovori: »Mislio sam da u ovome mjestu sigurno ne poštuju Boga i da će me ubiti zbog moje žene. ¹² Osim toga, zaista mi je polusestra—kći moga oca, ali ne i moje majke. I postala mi je žena. ¹³ Kad me je Bog uputio da odem iz očevog doma, rekao sam joj: ‘Učini mi ovu uslugu: u koje god mjesto dođemo, reci za mene da sam ti brat’.«

¹⁴ Tada je Abimelek Abrahamu dao ovce, goveda, robove i ropkinje, a vratio mu je i ženu Saru. ¹⁵ »Evo, moja ti je zemlja na raspolaganju«, rekao je Abimelek, »nastani se gdje god želiš.« ¹⁶ A Sari je rekao: »Dao sam tvome bratu Abrahamu tisuću srebrnjaka. Time želim svima koji su s tobom pokazati da si nedužna. Slobodna si od bilo kakve optužbe.«

¹⁷ Potom se Abraham pomolio Bogu i Bog je ozdravio Abimeleka. Ozdravio je i njegovu ženu i ropkinje pa su ponovo mogle imati djecu. ¹⁸ Jer, BOG je sve žene u Abimelekovom domu učinio neplodnima kad je on uzeo Abrahamovu ženu Saru za svoju vlastitu.

Izakovo rođenje

21 BOG je blagoslovio Saru, kao što je rekao, i učinio za nju ono što je obećao. ² Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, točno u vrijeme koje je nagovijestio Bog. ³ Sinu, kojeg mu je Sara rodila, Abraham je dao ime Izak^[f]. ⁴ Kad je Izak imao osam dana, Abraham ga je obrezao kao što mu je Bog bio zapovjedio.

⁵ Abraham je imao sto godina kad mu se rodio njegov sin Izak. ⁶ Sara je rekla: »Bog mi je dao da se nasmijem, i svi koji za ovo čuju, smijat će se sa mnom. ⁷ Tko je mogao reći Abrahamu da ću ja dojiti djecu? A ipak sam mu rodila sina u njegovoj starosti.« ⁸ Dijete je raslo i prestalo dojiti. Onoga dana kad je Izak prestao dojiti, Abraham je priredio veliku gozbu.

Hagara i Išmael otjerani

⁹ Sara je vidjela kako se podsmjehuje sin kojeg je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara. ¹⁰ Stoga je rekla Abrahamu: »Otjeraj ovu ropkinju i njezinog sina jer sin ropkinje neće biti nasljednik s mojim sinom Izakom.«

¹¹ Abraham se jako uznemirio jer se radilo o njegovom sinu Išmaelu. ¹² No Bog mu je rekao: »Nemoj se uznemiravati zbog dječaka i svoje ropkinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže jer će se tvoje potomstvo računati po Izaku. ¹³ I od sina ropkinje načinit ću narod jer je i on tvoj potomak.«

¹⁴ Abraham je ustao rano ujutro, dao Hagari kruh i spremnik^[g] s vodom te joj sve natovario na leđa. Zatim ju je otpremio zajedno s dječakom. Otišla je pa je lutala po pustinji Beer Šebi. ¹⁵ Kad je u spremniku nestalo vode, stavila je dijete pod jedan grm, ¹⁶ a ona je otišla i sjela podalje, otprilike koliko lûk može dobaciti strijelu, jer je mislila: »Ne mogu gledati kako dijete umire.« I dok je tako sjedila, glasno je zaplakala.

¹⁷ Bog je čuo dječakov plač pa je Božji anđeo pozvao Hagaru s neba i rekao: »Što je, Hagaro? Ne boj se. Bog je čuo kako dječak ondje plače. ¹⁸ Ustani, podigni dječaka i utješi ga jer ću od njega načiniti velik narod.« ¹⁹ Tada joj je Bog otvorio oči i vidjela je bunar s vodom. Otišla je do bunara, napunila spremnik i dala dječaku piti.

²⁰ Bog je bio s dječakom dok je rastao u pustinji. Postao je vrstan u rukovanju lûkom i strijelom. ²¹ Živio je u pustinji Paran te mu je majka iz Egipta dovela ženu.

Abraham sklapa savez s Abimelekom

²² U to je vrijeme kralj Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika svoje vojske, došao k Abrahamu. Rekao mu je: »Bog je s tobom u svemu što činiš. ²³ Zato mi se ovdje zakuni Bogom da nećeš izdati ni mene, ni moju djecu, ni moje potomke, nego da ćeš meni i ovoj zemlji, u kojoj boraviš kao stranac, biti odan kao što sam ja odan tebi.« ²⁴ »Zaklinjem se«, rekao je Abraham.

²⁵ Zatim se Abraham požalio Abimeleku zbog bunara s vodom koji su silom prisvojili njegovi sluge. ²⁶ Abimelek je rekao: »Ne znam tko je to učinio. Nisi mi o tome govorio pa tek danas čujem za to.«

²⁷ Abraham je uzeo sitnu i krupnu stoku te je dao Abimeleku, a njih su dvojica sklopila savez. ²⁸ Zatim je Abraham odvojio sedmero ženske janjadi iz stada, ²⁹ a Abimelek ga upita: »Što znači ovo sedmero ženske janjadi koje si odvojio na stranu?« ³⁰ On mu odgovori: »Primi od mene ovo sedmero ženske janjadi kao svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj bunar.«

³¹ Tako je ono mjesto dobilo ime Beer Šeba^[h] jer su ondje njih dvojica položila zakletvu jedan drugome. ³² Tako su sklopili savez kod Beer Šebe. Potom su se Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, vratili u zemlju Filistejaca. ³³ Abraham je posadio stablo tamariska^[i] u Beer Šebi i ondje je štovao^[j] Vječnog BOGA.

³⁴ Abraham je još dugo boravio u zemlji Filistejaca.