Beginning
Prestanak potopa
8 Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. 2 Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. 3 Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile 4 da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. 5 Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.
6 Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, 7 i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. 8 Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. 9 No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. 10 Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. 11 Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. 12 Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.
13 Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. 14 Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.
15 Tada je Bog rekao Noi: 16 »Izađite iz arke—ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. 17 Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«
18 I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. 19 Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama—sve što se kreće na zemlji—izašlo je iz arke.
Božje obećanje
20 Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik[a] pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice[b] na žrtveniku.
21 BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.
22 Sve dok bude zemlje,
bit će sjetve i žetve,
hladnoće i vrućine,
ljeta i zime,
dana i noći,
i više neće prestati.«
Novi početak
9 Bog je tada blagoslovio Nou i njegove sinove. Rekao im je: »Imajte puno djece da vas bude sve više. Ispunite zemlju ljudima. 2 Bojat će vas se sve životinje na zemlji i sve ptice na nebu, sva stvorenja što gmižu po tlu i sve ribe u moru. Vama ih predajem. 3 Sve što se kreće i živi, neka vam bude hranom. Nekoć sam vam dao zeleno bilje za hranu, a sad vam dajem sve.
4 Samo nemojte jesti meso u kojem je još krv jer to znači da je život u njemu. 5 Za vašu krv, vaše živote, tražit ću da se položi račun. Tražit ću to od svake životinje koja ubije čovjeka i od svakog čovjeka koji ubije drugog čovjeka. Ako tko uzme život drugoj osobi, tražit ću njegov život.
6 Tko prolije krv čovječju,
čovjek će proliti krv njegovu,
jer na Božju sliku
Bog stvori čovjeka.
7 Imajte puno djece, da vas bude sve više. Namnožite se da zemlja bude puna ljudi.«
8 Zatim je Bog rekao Noi i njegovim sinovima: 9 »A ja sad sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom, 10 i sa svakim živim bićem koje je s vama—pticama, svim pitomim i divljim životinjama, sa svime što je s vama izašlo iz arke—sa svakim stvorom što će živjeti na zemlji. 11 Sklapam svoj savez s vama: Nikad više poplavne vode neće smaknuti sva živa bića. Nikad više potop neće uništiti zemlju.«
12 Bog je rekao: »Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svakim živim bićem koje je s vama, za sve buduće naraštaje. 13 Duga[c] koju sam stavio u oblake bit će znak saveza između mene i zemlje. 14 Kad god pošaljem oblake nad zemlju i na njima se bude vidjela duga, 15 sjetit ću se svog saveza s vama i sa svakim živim bićem. I nikad više neće biti potopa koji bi uništio sva živa stvorenja. 16 Kad se u oblaku pojavi duga, vidjet ću je i sjetiti se vječnog saveza između Boga i svakog živoga bića na zemlji.«
17 I Bog je rekao Noi: »To je znak saveza koji sam sklopio između sebe i svih živih stvorenja na zemlji.«
Noa i njegovi sinovi
18 Iz arke su izašli Noini sinovi Šem, Ham i Jafet. Ham je bio Kanaanov otac. 19 Njih su trojica bili Noini sinovi i njihovi su potomci napučili cijelu zemlju.
20 Noa je počeo obrađivati zemlju pa je posadio vinograd. 21 Jednom je prilikom pio vino i opio se te zaspao gol u svome šatoru. 22 Ham, Kanaanov otac, vidio je svog oca golog, i to je rekao braći koja su bila vani. 23 Tada su Šem i Jafet uzeli ogrtač, raširili ga do svojih ramena i, hodajući unatrag, pokrili svoga gologa oca. Okrenuli su lice na drugu stranu da ga ne bi gledali obnaženoga.
24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, 25 rekao je:
»Proklet neka je Kanaan.[d]
Bit će rob svojoj braći.«
26 I još je rekao:
»Šema neka blagoslovi BOG,
a Kanaan neka mu bude rob.
27 Jafeta neka uveća[e] Bog,
neka živi u šatorima Šemovim,
a Kanaan neka mu bude rob.«
28 Nakon potopa Noa je živio još 350 godina. 29 Tako je on živio ukupno 950 godina i umro.
Noina loza
(1 Ljet 1,5-23)
10 Ovo je zapis o Noinim sinovima: Šemu, Hamu i Jafetu, kojima su se nakon potopa rodili sinovi.
Jafetovi potomci
2 Jafetovi su sinovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
3 Gomerovi su sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi su potomci: Eliša, Taršiš, Ciprani i Rodijci[f]. 5 Od njih su se po svojim zemljama razgranali primorski narodi sa svojim jezicima, prema svojim obiteljima i unutar svojih naroda.
Hamovi potomci
6 Hamovi su sinovi: Kuš[g], Misrajim[h], Put i Kanaan.
7 Kuševi su sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka.
Raamini su sinovi: Šeba i Dedan.
8 Kušu se rodio i Nimrod koji je bio prvi veliki ratnik na zemlji. 9 BOG mu je dao da bude vrstan lovac. Zato se za dobre lovce kaže: »Po BOŽJOJ volji vrstan lovac kao Nimrod.« 10 Prva uporišta njegovog kraljevstva bila su Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Babiloniji[i]. 11 Odande je otišao u Asiriju, gdje je sagradio gradove Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 12 i Resen, koji je između Ninive i velikoga grada Kalaha.
13 Od Misrajima su potekli Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 14 Patrušani, Kasluhijci (od kojih su potekli Filistejci) i Kaftorci.
15 Od Kanaana su potekli njegov prvorođeni sin Sidon i Sidonci te Het i Hetiti, 16 zatim Jebusejci, Amorejci, Girgašani, 17 Hivijci, Arkijci, Sinijci, 18 Arvađani, Semarjani i Hamaćani.
Kasnije su se obitelji Kanaanaca raštrkale 19 pa se njihovo područje protezalo od Sidona prema Geraru, sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Seboimu, sve do Laše.
20 Hamovi su to sinovi prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.
Šemovi potomci
21 A sinovi su se rodili i Šemu[j], Jafetovom starijem bratu i praocu svih Eberovih potomaka[k].
22 Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arpakšadu se rodio Šelah, a Šelahu se rodio Eber. 25 Eberu su se rodila dvojica sinova. Jedan se zvao Peleg jer su se u njegovo vrijeme ljudi svijeta podijelili[l]. Njegov brat zvao se Joktan.
26 Joktanu su se rodili Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 27 Hadoram, Uzal, Dikla, 28 Obal, Abimael, Šeba, 29 Ofir, Havila i Jobab. Svi su oni bili Joktanovi sinovi. 30 Živjeli su na području od Meše prema Sefaru, u gorskom kraju na istoku.
31 Šemovi su to sinovi, prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.
32 Obitelji su to Noinih sinova prema svojim lozama unutar svojih naroda. Nakon potopa, od njih su se po zemlji proširili narodi.
Bog raspršuje ljude po svijetu
11 Na cijelome svijetu govorio se samo jedan jezik i koristile iste riječi. 2 Kako su se ljudi kretali po istoku, naišli su na dolinu u zemlji Babiloniji i ondje se nastanili. 3 »Hajdemo praviti cigle i peći ih da otvrdnu«, rekli su jedan drugome. Tako su koristili ciglu umjesto kamena i katran umjesto žbuke. 4 Zatim su rekli: »Hajdemo sagraditi sebi grad i toranj[m] s vrhom do neba, da steknemo ugled i da se ne raspršimo po cijelome svijetu.«
5 BOG je sišao vidjeti grad i toranj što su ih zidali ljudi. 6 »Zaista su jedan narod i svi govore jednim jezikom«, rekao je BOG. »Ovo je tek početak njihovih djela. Što god naume, sad će im biti ostvarivo. 7 Hajde da siđemo i pobrkamo im jezik, da se međusobno ne razumiju.«
8 Tako ih je BOG odande raspršio po cijelome svijetu, a zidanje je grada zaustavljeno. 9 Grad se zvao Babilon zato što je BOG ondje pobrkao[n] jezik cijeloga svijeta. Odande ih je BOG raspršio po čitavoj zemlji.
Šemovi potomci
(1 Ljet 1,24-27)
10 Ovo je Šemovo potomstvo[o]:
Dvije godine nakon potopa, kad je Šem imao 100 godina, rodio mu se Arpakšad. 11 Nakon Arpakšadovog rođenja, Šem je živio 500 godina. Dobio je još sinova i kćeri.
12 Kad je Arpakšad imao 35 godina, rodio mu se Šelah. 13 Nakon Šelahovog rođenja, Arpakšad je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri.
14 Kad je Šelah imao 30 godina, rodio mu se Eber. 15 Nakon Eberovog rođenja, Šelah je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri.
16 Kad je Eber imao 34 godine, rodio mu se Peleg. 17 Nakon Pelegovog rođenja, Eber je živio 430 godina. Dobio je još sinova i kćeri.
18 Kad je Peleg imao 30 godina, rodio mu se Reu. 19 Nakon Reuovog rođenja, Peleg je živio 209 godina i imao još sinova i kćeri.
20 Kad je Reu imao 32 godine, rodio mu se Serug. 21 Nakon Serugovog rođenja, Reu je živio 207 godina. Dobio je još sinova i kćeri.
22 Kad je Serug imao 30 godina, rodio mu se Nahor. 23 Nakon Nahorovog rođenja, Serug je živio 200 godina. Dobio je još sinova i kćeri.
24 Kad je Nahor imao 29 godina, rodio mu se Terah. 25 Nakon Terahovog rođenja, Nahor je živio 119 godina. Dobio je još sinova i kćeri.
26 Nakon što je Terah napunio 70 godina, rodili su mu se Abram, Nahor i Haran.
Terahovi potomci
27 Ovo je Terahovo potomstvo:
Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran.
Haranu se rodio Lot. 28 Haran je umro za života svog oca, u Uru Kaldejskom, u zemlji gdje je rođen.
29 I Abram i Nahor su se oženili. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova Milka. Milka je bila kći Harana koji je još imao i kćer Isku. 30 Saraja nije imala djece jer je bila neplodna.
31 Terah je uzeo sina Abrama, unuka Lota, Haranovog sina, i svoju snahu Saraju, Abramovu ženu, pa se s njima zaputio iz Ura Kaldejskog u zemlju Kanaan. No kad su stigli do Harana, ondje su se i nastanili.
32 Terah je živio 205 godina i umro je u Haranu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International