Book of Common Prayer

Molitva za zaštitu

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Molitva za pomoć

Davidov »maskil«^[a] ispjevan u spilji. Molitva.

Večernja molitva

Davidova pjesma.

Molitva za pomoć

Davidova pjesma.

Mefibošet susreće Davida

²⁴ Šaulov unuk Mefibošet također je dočekao kralja na obali Jordana. Od dana kad je kralj napustio Jeruzalem, Mefibošet nije njegovao svoja stopala, nije podrezivao bradu, niti prao svoju odjeću.

²⁵ Kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, on ga je pitao: »Zašto nisi išao sa mnom, Mefibošete?«

²⁶ »Moj gospodaru i kralju«, odgovori Mefibošet, »moj sluga Siba me prevario. Kao što znaš, ja sam hrom. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magarca da idem s kraljem.’ ²⁷ A on me pred tobom oklevetao. Ali, moj je gospodar kralj poput Božjeg anđela. Stoga, učini kako misliš da je najbolje. ²⁸ Mogao si pobiti cijelu obitelj mog djeda, a ipak si me primio među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li, dakle, ikakvo pravo žaliti se?«

²⁹ Kralj mu reče: »Ne troši više riječi. Odlučio sam da ti i Siba podijelite zemlju među sobom.«

³⁰ »Neka Siba uzme sve«, reče Mefibošet, »samo da si se ti, moj gospodaru i kralju, sigurno vratio kući!«

David poziva Barzilaja

³¹ I Gileađanin Barzilaj došao je iz Rogelima ispratiti kralja preko Jordana. ³² Barzilaj je već bio vrlo star, imao je osamdeset godina. Bio je vrlo imućan i, dok je kralj boravio u Mahanaimu, snabdijevao ga je svime što mu je bilo potrebno.

³³ Kralj je pozvao Barzilaja: »Prijeđi sa mnom Jordan. Brinut ću se za tebe u Jeruzalemu.«

³⁴ No Barzilaj je odgovorio kralju: »A koliko mi to još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? ³⁵ Imam osamdeset godina. Prestar sam da bih razlikovao što je za mene dobro, a što nije. Ne osjećam okus onoga što jedem i pijem, niti čujem glasove pjevača i pjevačica. Zašto da ti budem na teret, moj gospodaru i kralju? ³⁶ Samo ću te malo ispratiti preko Jordana. Nije mi potrebna nagrada koju nudiš. ³⁷ Pusti me da se vratim i umrem u svom gradu, blizu grobnice svoga oca i majke. No tu je Kimham. Vodi ga sa sobom kao slugu i učini s njim kako najbolje znaš.«

³⁸ Kralj je odgovorio: »Neka onda Kimham ide dalje sa mnom. Učinit ću za njega što god misliš da je dobro. Za tebe ću učiniti što god želiš.«

David se vraća kući

³⁹ Sav narod i kralj prešli su rijeku Jordan. Kralj je poljubio i blagoslovio Barzilaja, a on se potom vratio kući.

⁴⁰ Kad je kralj prešao u Gilgal, s njim je bio i Kimham. Preko rijeke su ga pratile cijela judejska i pola izraelske vojske.

Nadmetanje Izraelaca i Judejaca

⁴¹ Izraelci su dolazili kralju i govorili mu: »Zašto su te naša braća Judejci prisvojili samo za sebe? Zašto te oni vode sa svim tvojim ukućanima i slugama natrag preko Jordana?«

⁴² A Judejci su odgovarali Izraelcima: »Kralj je naš blizak rod. Zašto se ljutite na nas? Nismo jeli na kraljev račun, niti smo od njega uzimali darove.«

⁴³ Tada su Izraelci rekli: »Mi imamo deset udjela u kralju^[a] pa polažemo veće pravo na njega. Zašto nas omalovažavate? Prvi smo predložili povratak kralja.«

Ali Judejci su odgovarali Izraelcima još žešćim i ljućim riječima.

Pavao govori Feliksu i njegovoj ženi

²⁴ Nakon nekoliko dana, Feliks je došao zajedno sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Naredio je da mu dovedu Pavla i saslušao je njegovo izlaganje o vjeri u Krista Isusa. ²⁵ A onda je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i nadolazećem Sudu. Feliks se uplašio i rekao: »Sad možeš ići, a kad budem imao više vremena, poslat ću po tebe.« ²⁶ U isto vrijeme, Feliks se nadao da će mu Pavao dati novca pa ga je često pozivao i razgovarao s njim.

²⁷ Prošle su dvije godine, a Feliksa je na mjestu upravitelja naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks htio ugoditi Židovima, ostavio je Pavla u zatvoru.

Pavao zahtijeva saslušanje pred carem

25 Tri dana nakon što je postao upravitelj Judeje, Fest je stigao iz Cezareje u Jeruzalem. ² Vodeći svećenici i židovski vođe odmah su mu iznijeli optužbe protiv Pavla. Zamolili su ga ³ da im izađe ususret i pošalje Pavla u Jeruzalem. Pripremili su zasjedu da ga ubiju još na putu. ⁴ Fest im je odgovorio da Pavla drže u Cezareji, a da i on sâm uskoro ide onamo. ⁵ »Neka neki od vaših vodećih ljudi pođu sa mnom i neka ga tamo tuže ako je zaista počinio neki prekršaj«, rekao im je.

⁶ Nakon što je ostao s njima osam ili deset dana, Fest se vratio u Cezareju. Sutradan je sjeo na svoj sudački stolac i naredio da mu dovedu Pavla. ⁷ Čim se Pavao pojavio, okružili su ga Židovi, koji su došli iz Jeruzalema, iznoseći mnoge teške optužbe protiv njega, ali ih nisu mogli dokazati. ⁸ A Pavao se branio ovako: »Ja nisam učinio ništa ni protiv židovskoga Zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cara.«

⁹ No Fest je htio Židovima ugoditi pa je upitao Pavla: »Želiš li poći u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom sudi na osnovu ovih optužbi?«

¹⁰ Pavao je odgovorio: »Ja sada stojim pred carskim sudom, gdje je i red da mi se sudi. Židovima nisam ništa skrivio, kao što i sâm vrlo dobro znaš. ¹¹ Ako sam za nešto kriv i ako sam učinio bilo što, što zaslužuje smrtnu kaznu, ne pokušavam od nje pobjeći, ali ako u optužbama ovih ljudi protiv mene nema ni riječi istine, nitko me ne smije predati njima u ruke. Želim da mi se sudi pred carem.«

¹² Nakon što se posavjetovao sa svojim savjetnicima, Fest je rekao Pavlu: »Tražio si da ti se sudi pred carem pa ćeš i ići pred cara.«

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Lk 20,41-44)

³⁵ Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov potomak? ³⁶ David je sâm, na poticaj Svetog Duha, rekao:

³⁷ Ako ga sâm David naziva ‘Gospodinom’, kako mu onda Krist može biti potomak?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo.

O učiteljima Zakona

(Mt 23,1-36; Lk 11,43; 20,45-47)

³⁸ Isus je nastavio poučavati: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima. ³⁹ Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama. ⁴⁰ Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože mole duge molitve. Oni će biti strože suđeni.«

Istinsko davanje

(Lk 21,1-4)

⁴¹ Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi su bogataši stavljali puno novca. ⁴² Tada je došla siromašna udovica i ubacila dva bakrena novčića^[b] vrlo male vrijednosti.

⁴³ Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica dala više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju. ⁴⁴ Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.«