Book of Common Prayer
Davidova pobjednička pjesma
(2 Sam 22,1-51)
Voditelju zbora. Davidova pjesma. BOŽJI sluga David ispjevao je ovu pjesmu BOGU kad ga je BOG oslobodio od Šaula i svih drugih neprijatelja.
1 Volim te, BOŽE, snago moja!
2 BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
Bog mi je kao stijena,
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
3 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
4 Konopi smrti zapleli su se oko mene,
bujice uništenja[b] su me odnosile.
5 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
6 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
7 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji planina,
drhtali su od njegovog bijesa.
8 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
9 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
10 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
11 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
12 Iz sjaja, koji je išao pred njim,
kroz oblake se probila tuča i žar.
13 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.[d]
14 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
15 BOŽE, povikao si prijetnje,
u srdžbi si dahnuo,
otkrila su se morska dna,
i pokazali se temelji zemlje.
16 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
17 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
18 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
19 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
20 BOG me nagradio zbog moje pravednosti,
uzvratio mi je po mojoj nevinosti.
21 Jer, u svemu sam slijedio BOGA,
nisam se okrenuo zlu.
22 Poštovao sam sve njegove zakone,
nisam odstupao od njegovih propisa.
23 Besprijekoran sam pred njim bio,
svakoga grijeha sam se čuvao.
24 BOG me nagradio
jer sam činio što je ispravno.
Moju je nevinost uvidio.
25 Vjernima pokazuješ da si vjeran
i dobrima da si dobar.
26 S dobronamjernima si dobronamjeran,
a zlonamjerne nadmudruješ.[e]
27 Ponizne spašavaš,
ohole ponižavaš.
28 BOŽE, ti moju svjetiljku pališ,
moju tamu obasjavaš.
29 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam,
sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.
30 Bog je savršen u svojim djelima,
BOG ispunjava svoja obećanja.
On je zaštita svakome
tko se k njemu sklanja.
31 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga.
I nema Stijene osim našeg Boga.
32 Bog mi daje snagu,
pruža mi savršen put.
33 Noge mi ojačava kao u jelena,
čvrsto stojim na visinama.
34 Ruke mi za rat priprema,
napinjem i najčvršći lûk.
35 Zaštitio si me svojim spasenjem,
tvoja me desna ruka podržava,
tvoja me pomoć uzvisuje.
36 Širok put preda mnom si raskrčio
da se ne bih spotaknuo.
37 Svoje neprijatelje sam progonio i stigao,
nisam stao dok ih nisam dokrajčio.
38 Skršio sam ih da ne mogu ustati,
leže mi pod nogama.
39 Opremio si me snagom za bitku,
pokorio si moje protivnike.
40 Zbog tebe bježe moji neprijatelji,
uništeni su moji mrzitelji.
41 Zvali su u pomoć, nitko ih nije spasio.
BOGU su vapili, nije im se odazvao.
42 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na vjetru,
gazim ih kao blato na putu.
43 Spasio si me od mojih protivnika,
učinio vladarom mnogih naroda.
Služe mi oni koje nisam poznavao.
44 Čim su čuli za mene, pokorili su mi se.
Stranci dolaze i klanjaju se.
45 Nestaje sva srčanost njihova,
drhte izlazeći iz skrovišta.
46 BOG je živ!
Blagoslovljena moja Stijena!
Uzvišen je Bog koji me spašava!
47 On je Bog koji mi daje osvetu
i za mene pokorava narode.
48 Spasio me od neprijatelja,
uzvisio nad protivnicima,
izbavio od nasilnika!
49 Zato te, BOŽE, slavim među narodima
i pjevam hvalospjeve tvome imenu!
50 Velike pobjede Bog daje svom kralju.
Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje
svom izabraniku[f] Davidu i njegovom potomstvu.
Salomon pokazuje svoju mudrost
16 Jednoga su dana dvije prostitutke došle kod kralja i stale pred njega.
17 Jedna je od njih rekla: »Moj gospodaru, ova žena i ja živimo u istoj kući u kojoj sam rodila. 18 Tri dana nakon mene i ona je rodila. U kući nije bilo nikog osim nas. 19 Jedne je noći sin ove žene umro jer je u snu legla na njega. 20 Zatim je usred noći ustala i, dok sam spavala, uzela moga sina iz kreveta. Stavila ga je u svoj krevet, a svoga je mrtvog sina premjestila k meni. 21 Kad sam ujutro ustala da nahranim dijete, vidjela sam da je mrtvo. Kad sam ga bolje pogledala pri jutarnjoj svjetlosti, vidjela sam da to nije moj sin.«
22 No druga je žena rekla: »Ne! Živo je dijete moje, a tvoj je sin mrtav.«
Prva je žena odgovorila: »Ne! Mrtvo je dijete tvoje, a živo je moje.«
I tako su se prepirale pred kraljem.
23 Tada je kralj rekao: »Jedna kaže: ‘Moj je sin živ, a tvoj je mrtav’, a druga kaže: ‘Ne! Tvoj je sin mrtav, a moj je živ.’«
24 Zatim je kralj zapovjedio: »Donesite mi mač.«
Kad su kralju donijeli mač, 25 rekao je: »Rasijecite živo dijete napola pa jednu polovicu dajte jednoj ženi, a drugu drugoj.«
26 No prvu ženu, pravu majku, obuzelo je sažaljenje prema djetetu te je rekla kralju: »Molim te, gospodaru, daj dijete njoj! Nemoj ga ubiti!«
A druga je žena rekla: »Neka ne bude ni moj ni njezin. Rasijecite ga napola!«
27 Tada je kralj rekao: »Dajte živo dijete prvoj ženi. Nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.«
28 Svi su Izraelci čuli kraljevu presudu. Bili su ispunjeni poštovanjem prema kralju jer su vidjeli da je u njemu Božja mudrost i sposobnost da provodi pravdu.
27 Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. 28 Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. 29 Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. 30 Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. 31 A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« 32 Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.
33 Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. 34 Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« 35 Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. 36 Svi su se razvedrili pa su jeli. 37 Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. 38 Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.
Brodolom
39 Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. 40 Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41 No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.
42 Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. 43 No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. 44 Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.
Priprema pashalne večere
(Mt 26,17-19; Lk 22,7-13)
12 Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«
13 Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga 14 i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ 15 On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«
16 Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.
Posljednja večera
(Mt 26,20-30; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)
17 Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. 18 Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«
19 Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« 20 On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. 21 Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«
22 Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«
23 Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.
24 I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja novi Savez. 25 Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«
26 Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International