Book of Common Prayer
Molba za pomoć u odbačenosti
Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana.
1 BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću
pred tobom zapomažem.
2 Prihvati moje molitve,
poslušaj moje vapaje.
3 Duša mi je sita nesreće,
život mi se primiče Podzemlju[a].
4 Već me računaju među one
koji u grobnu jamu odlaze.
Nema mi pomoći.
5 Ostavljen sam među truplima,
kao što leže u grobu ubijeni,
od tebe zaboravljeni,
od tvoje brige odvojeni.
6 U najdublju si me jamu položio,
u mračne dubine spustio.
7 Tvoja ljutnja teško me pritišće,
udara me poput valova.
8 Udaljio si od mene prijatelje,
učinio si me omraženim.
Zatvoren sam, bez izlaza.
9 Oči su mi oslabjele od patnje.
Iz dana u dan tebi vapim,
BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10 Činiš li čuda za umrle?
Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah
11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi,
pamte li tvoju vjernost u Podzemlju[b]?
12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame
i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?
13 BOŽE, a ja ti ipak vapim,
svakog ti se jutra molim.
14 Zašto me odbacuješ, BOŽE,
i od mene skrivaš svoje lice?
15 Od mladosti sam jadan i slab,
iznemogao od tvoga gnjeva.
16 Tvoja me ljutnja preplavljuje,
satiru me tvoje strahote,
17 vrtlože se oko mene kao vode
i odasvud me udaraju.
18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene.
Sada mi je tama jedini prijatelj.
Bog je tvoj zaštitnik
1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
3 On će te izbaviti iz zamke skrivene
i od bolesti smrtonosne.
4 Svojim perjem će te pokriti
pod njegova krila ćeš se skloniti,
njegova vjernost će te štititi.
5 Nećeš se bojati strahote noću,
ni strijele koja leti danju,
6 ni bolesti koja se šulja u tami,
ni pomora koji hara u podne:
7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe,
deset tisuća s tvoje desne strane,
ali tebi se neće približiti.
8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti
da zle kazna snalazi.
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
Zahvaljujte i pjevajte Bogu
Hvalospjev za šabat[a].
1 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati
i pjevati tvome imenu, Svevišnji.
2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav
i noću tvoju vjernost,
3 uz zvukove žičanih glazbala,
uz melodije harfe.
4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio,
kličem zbog onoga što si učinio.
5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE!
Kako su duboke tvoje misli!
6 Glupan ovo ne može znati,
bezumnik ne može razumjeti:
7 premda zli niču kao trava,
iako zločinci napreduju,
zauvijek će biti uništeni.
8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.
9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti,
svi zlikovci bit će raspršeni.
10 Učinio si me jakim poput bika,[b]
pomazao me svježim uljem.[c]
11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja,
čuo jauke zlih napadača.
12 Pravednici će procvasti kao palme
i napredovati kao libanonski cedrovi.
13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu,
napreduju u njegovom dvorištu.
14 Čak i u starosti rod donose,
kao zeleno i zdravo drvo.
15 Oni su dokaz da je BOG pravedan.
On je moja Stijena,
kod njega ne postoji nepravda.
Prorok prekorava Davida
12 BOG je proroka Natana poslao k Davidu.
Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. 2 Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, 3 dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri.
4 Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.«
5 David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! 6 I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!«
7 »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao[a] sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula. 8 Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još. 9 Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. 10 Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’
11 A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjemu na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti[b]. 12 Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana[c].’«
13 David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.«
Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti. 14 No budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.«
Pavao se sprema na put
21 Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« 22 I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.
Nemiri u Efezu
23 Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. 24 Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. 25 Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. 26 I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. 27 Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«
28 Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« 29 Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. 30 Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. 31 Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. 32 Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. 33 Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. 34 Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«
35 Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? 36 To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. 37 Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. 38 Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. 39 A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. 40 Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« 41 Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)
14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. 15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.
16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«
17 Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. 18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«
19 Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«
20 Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.
21 Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«
Otac je rekao: »Od djetinjstva. 22 Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«
23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«
24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«
25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«
26 Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. 28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«
29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom[a].«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International