Book of Common Prayer

Molitva za pomoć

Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.

Molitva starca u nevolji

Molitva potlačenog naroda za pomoć

Asafova pjesma.

Išbošetovo ubojstvo

4 Kad je Šaulov sin Išbošet čuo kako je Abner poginuo u Hebronu, potpuno je klonuo od straha. I on i njegovi ljudi jako su se bojali. ² Među njima su bili Baana i Rekab, vođe pljačkaških skupina. Oni su bili sinovi Rimona iz Beerota, od Benjaminovog plemena. Beerot se nalazio na području Benjaminovog plemena, ³ ali njegovi su stanovnici pobjegli u gradić Gitaim, gdje i danas žive kao došljaci.

⁴ Šaulov je sin Jonatan imao sina Mefibošeta koji je trajno hramao na obje noge. Kad mu je bilo pet godina, u njegov su dom stigle vijesti o smrti Šaula i Jonatana. U žurbi i bijegu ispao je dadilji iz naručja te su mu ozlijeđene obje noge.

⁵ Rekab i Baana, sinovi Rimona iz Beerota, krenuli su k Išbošetovoj kući i stigli tamo u podne, po najvećoj žegi. Išbošet se odmarao. ⁶ Ušli su u kuću, pretvarajući se da idu po pšenicu. Išbošet je ležao na svome krevetu u spavaćoj sobi. ⁷ Ušli su k njemu, izboli ga nožem i ubili. Potom su mu odsjekli glavu i ponijeli sa sobom. Cijelu su noć pješačili kroz Jordansku dolinu. ⁸ Išbošetovu su glavu donijeli kralju Davidu u Hebron.

Rekli su mu: »Ovo je glava unuka tvog neprijatelja Šaula koji ti je htio oduzeti život. Danas se BOG osvetio njemu i njegovoj obitelji za tebe—našega gospodara i kralja.«

⁹ No David je odgovorio Rekabu i Baani, sinovima Rimona iz Beerota: »Zaklinjem se BOGOM koji me spašava od svih nevolja! ¹⁰ Kad mi je jedan čovjek u Siklagu dojavio da je Šaul mrtav, misleći da mi donosi radosnu vijest, uhvatio sam ga i pogubio. Tako sam ga nagradio za tu vijest! ¹¹ Kako li ću tek postupiti s vama koji ste ubili nedužnog čovjeka u njegovoj kući! Odgovarat ćete za njegov život i uklonit ću vas sa zemlje.«

¹² Zatim je David zapovjedio svojim mladim slugama da ih ubiju. I još su im odsjekli šake i stopala, a tijela im javno izložili pokraj gradskog spremnika za vodu u Hebronu. A Išbošetovu su glavu pokopali u Abnerov grob u Hebronu.

²⁵ Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. ²⁶ Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. ²⁷ Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. ²⁸ No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«

²⁹ Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. ³⁰ Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«

³¹ Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« ³² Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. ³³ Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. ³⁴ Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.

³⁵ Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«

³⁶ Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«

³⁷ A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«

³⁸ Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. ³⁹ Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. ⁴⁰ Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mt 15,1-20)

7 Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema. ² Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku. ³ Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka. ⁴ Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca. ⁵ Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?«

⁶ A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima:

⁸ Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.«

⁹ Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje. ¹⁰ Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’^[b] i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’^{[c] 11} No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’ ¹² Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku. ¹³ Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.«

¹⁴ Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! ¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega—to je ono što ga onečišćuje.« ^16 [d]

¹⁷ Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. ¹⁸ Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? ¹⁹ Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«

²⁰ Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka—to je ono što ga onečišćuje. ²¹ Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. ²² Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. ²³ Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«