Book of Common Prayer

Božja dobrota prema njegovom narodu

Abšalom prelazi rijeku Jordan

²⁴ David je stigao u Mahanaim baš kad je Abšalom sa svim Izraelcima, koji su bili uz njega, prelazio rijeku Jordan. ²⁵ Abšalom je za glavnog zapovjednika vojske, umjesto Joaba, postavio Jitrinog sina Amasu. Jitra je bio Išmaelac^[a], oženjen Nahaševom kćeri Abigajlom, sestrom Joabove majke Seruje. ²⁶ Abšalom i njegovi Izraelci utaborili su se u Gileadu.

²⁷ Davida su u Mahanaimu dočekali: Šobi—sin Nahaša iz Rabe u Amonu, zatim Makir—sin Amiela iz Lo Debara, i Barzilaj—iz Rogelima u Gileadu. ²⁸ Donijeli su krevete, zdjele i glineno posuđe, a za jelo pšenicu, ječam, brašno, prženo zrnje, bob, leću, ²⁹ med, maslac, ovce i kravlji sir. Sve su to donijeli Davidu i ljudima koji su bili s njim. Govorili su: »Ljudi su u pustinji gladni, žedni i umorni.«

Abšalomova smrt

18 David je izvršio smotru vojske, koja je bila s njim, i postavio zapovjednike nad tisućama i stotinama vojnika. ² Jednu je trećinu vojske stavio pod Joabovo zapovjedništvo, drugu pod zapovjedništvo njegovog brata Abišaja, a treću pod zapovjedništvo Itaja iz Gata.

Kralj im je rekao: »I ja idem s vama.«

³ No ljudi su ga odgovarali: »Ne smiješ ići s nama. Ako uđemo u bitku, Abšalomovi ljudi neće mariti za nas. Čak i ako nas pola pogine, neće im biti važno. A ti vrijediš kao deset tisuća nas.^[b] Zato je bolje da ostaneš u gradu. Ako zatreba, doći ćeš u pomoć.«

⁴ Kralj je rekao: »Učinit ću kako mislite da je najbolje.«

Stajao je pokraj vrata dok je cijela vojska prolazila pored njega u skupinama od stotinu i tisuću.

⁵ Joabu, Abišaju i Itaju je zapovjedio: »Zbog mene budite blagi prema mladome Abšalomu.«

Svi su čuli što je kralj rekao zapovjednicima o postupanju prema Abšalomu. ⁶ Davidova je vojska izašla na bojno polje u borbu protiv Abšalomovih Izraelaca. Bitka se povela u Efrajimovoj šumi. ⁷ Davidovi su ljudi porazili izraelsku vojsku. Bio je to velik poraz u kojem je ubijeno dvadeset tisuća ljudi. ⁸ Bitka se proširila cijelim krajem, ali više je žrtava poginulo u šumi nego što ih je ubijeno mačem.

Pavao govori židovskim vođama

³⁰ Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« ² Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. ³ A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

⁴ Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

⁵ Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’^[a]«

⁶ Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

⁷ Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. ⁸ Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

¹⁰ Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

¹¹ Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

Smokvino drvo

(Mt 21,18-19)

¹² Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. ¹³ U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. ¹⁴ Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.

Isus u Hramu

(Mt 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)

¹⁵ Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.^{[a] 16} Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. ¹⁷ Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’?^[b] A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’^[c].«

¹⁸ Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. ¹⁹ Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada.

Moć vjere

(Mt 21,20-22)

²⁰ Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. ²¹ Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«

²² Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! ²³ Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. ²⁴ Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. ²⁵ I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.« ^26 [d]