Book of Common Prayer
Božji savez s Davidom
»Maskil« Ezrahovca Etana
1 O ljubavi BOŽJOJ pjevat ću vječno,
tvoju ću vjernost objavljivati kroz sve naraštaje.
2 Reći ću da tvoja ljubav traje zauvijek,
da si na nebu učvrstio vjernost.
3 Rekao si: »Savez sam sklopio sa svojim izabranikom,
zakleo sam se svome slugi Davidu:
4 Tvoje potomstvo učvrstit ću dovijeka
i čuvati tvoje prijestolje kroz sva pokoljenja.« Selah
5 Nebesa će slaviti tvoja čuda, BOŽE,
tvoju vjernost na skupu svetih.
6 Tko je na nebu ravan BOGU,
tko je kao BOG među nebeskim bićima?
7 Strašan je Bog na vijeću svetih,
veći i strašniji od svih oko njega.
8 BOŽE Svevladaru, tko je kao ti?
Tako si silan, BOŽE, i uvijek vjeran.
9 Ti uzburkanim morem vladaš;
kad se valovi podignu, ti ih stišavaš.
10 Ti si morsku neman[a] skršio kao slabića
i snažnom rukom rastjerao neprijatelje.
11 Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja.
Utemeljio si svijet i sve na njemu.
12 Ti si sjever i jug stvorio,
Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13 Ruka ti je snažna i moćna,
desnica visoko uzdignuta.
14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja,
pred tobom idu ljubav i istina.
15 Blago narodu koji tebi kliče:
oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16 vječno se raduju u tvom imenu
i hvale tvoju pravednost.
17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu.
Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18 Naš zaštitnik pripada BOGU,
naš kralj Izraelovu Svecu.
19 Bože, vjernima si u viđenju rekao:
»Pomoć sam pružio ratniku,
izabranoga izdigao iz naroda:
20 našao sam Davida, svog slugu,
svetim sam ga uljem pomazao.
21 Moja će ga desnica držati,
moja će ga ruka jačati.
22 Neprijatelju neće davati danak,
niti će ga opaki tlačiti.
23 Skršit ću pred njim protivnike
i oboriti one koji ga mrze.
24 S njim će biti moja vjernost i ljubav
i u mom će imenu pobijediti.
25 Stavit ću njegovu ruku na more
i njegovu desnicu na rijeke.
26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog,
Stijena koja me spašava.’
27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom,
najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.
28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav
i svoj pouzdani savez s njim.
29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek,
prijestolje će mu trajati koliko i nebo.
30 No ako mu sinovi napuste moj zakon
i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31 ako moje uredbe prekrše
i ne budu držali moju zapovijed,
32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa,
batinama zbog njihova grijeha.
33 No neću mu uskratiti svoju ljubav
niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34 Neću prekršiti svoj savez
niti promijeniti svoje obećanje.
35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek,
Davidu neću nikada lagati:
36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka
i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec,
taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah
38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja[b],
razjario si se na njega i prezreo ga.
39 Raskinuo si savez sa svojim slugom,
ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.
40 Ti si mu probio sve zidine
i utvrde pretvorio u ruševine.
41 Tko god prođe putem, pljačka ga.
Postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja,
učinio si da svi nad njim slave.
43 Otupio si mu oštricu mača
i nisi ga podržao u borbi.
44 Okončao si njegov sjaj
i prijestolje mu bacio na zemlju.
45 Skratio si mu dane mladosti
i sramotom ga prekrio. Selah
46 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka skrivati?
Dokle će tvoja ljutnja
gorjeti kao vatra?
47 Sjeti se kako je kratak moj život,
kako si ništavnim učinio ljudski vijek.
48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti?
Može li itko pobjeći od groba[c]?
49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru,
na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?
50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu,
kako u srcu nosim uvrede svih naroda.
51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji.
Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.
52 Blagoslovljen BOG dovijeka!
Amen! Amen!
Abšalom se osvećuje Amnonu
23 Dvije godine kasnije Abšalom je nadgledao ljude koji su mu šišali ovce u Baal Hasoru blizu Efrajima. Pozvao je sve kraljeve sinove da mu se pridruže.
24 Otišao je kralju i rekao: »Okupio sam ljude za šišanje ovaca. Tvoj sluga moli da kralj i njegovi ljudi dođu onamo.«
25 »Ne, sine«, odgovori kralj. »Ne trebamo svi ići. Bili bismo ti samo na teret.«
Iako ga je Abšalom nagovarao, David nije htio ići, već ga je samo blagoslovio.
26 Tada je Abšalom rekao: »Ako ti nećeš, pusti onda brata Amnona da ide s nama.«
A kralj ga upita: »Zašto bi on išao s tobom?«
27 No Abšalom je navaljivao sve dok kralj nije popustio. Kralj je pustio Amnona i sve druge svoje sinove. Abšalom je za sve njih pripremio gozbu.
28 Zapovjedio je slugama: »Pratite kad Amnon bude pripit. Dat ću vam znak, a vi ga napadnite i ubijte. Ne bojte se, jer ovo vam osobno zapovijedam. Budite hrabri i odlučni!«
29 Sluge su učinili kako im je Abšalom zapovjedio. Ubili su Amnona, a svi kraljevi sinovi brzo su uzjahali svoje mazge i pobjegli.
30 Dok su još bili na putu kući, Davidu je stigla poruka: »Abšalom je pobio sve kraljeve sinove! Ni jedan nije ostao živ.«
31 Kralj je ustao, razderao svoju odjeću i legao na zemlju. I svi su ljudi uz njega razderali svoju odjeću i pridružili mu se u tugovanju.
32 Tada je Jonadab, sin Davidovog brata Šimeja, rekao: »Gospodaru, nisu ubijeni svi kraljevi sinovi. Mrtav je samo Amnon. Abšalom je to odlučio učiniti još onog dana kad je Amnon silovao njegovu sestru Tamaru. 33 Stoga, nemoj očajavati kao da su ti svi sinovi mrtvi jer je mrtav samo Amnon.«
34 U međuvremenu, Abšalom je pobjegao.
Stražar je s gradskih zidina opazio veliku skupinu ljudi kako se spušta niz padinu brda pa je dojavio kralju.
35 A Jonadab je rekao kralju: »Vidiš, vraćaju se kraljevi sinovi. Tvoj je sluga rekao istinu.«
36 Samo što je to izgovorio, a kraljevi su sinovi ušli glasno plačući. Gorko su plakali i kralj i svi njegovi sluge.
37 Abšalom je pobjegao k Talmaju, Amihudovom sinu, kralju Gešura[a]. David je danima oplakivao smrt svog sina. 38 Abšalom je ostao u Gešuru tri godine. 39 Kad je kralj prebolio Amnonovu smrt, počeo mu je jako nedostajati Abšalom.
Pavlova poruka starješinama u Efezu
17 Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. 18 Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. 19 Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. 20 Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. 21 I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. 22 No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. 23 Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. 24 No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus—da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.
25 Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. 26 Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne 27 jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. 28 Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado—Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. 29 Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. 30 Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. 31 Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.
32 A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. 33 Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. 34 Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. 35 U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«
36 Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. 37 Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, 38 ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.
Navođenje na grijeh
(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)
42 »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen[a] oko vrata i bace ga u more. 43 Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. 44 [b] 45 Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. 46 [c] 47 Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. 48 Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’[d] 49 Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.
50 Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli[e] i živite u miru jedni s drugima.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International