Book of Common Prayer
Zahvala za Božja čudesna djela
Voditelju zbora. Po napjevu »Nemoj uništiti«. Asafova pjesma hvale.
1 Za tebe je, Bože, sva naša hvala.
Tebi smo zahvalni jer si nam blizu.
Objavit ćemo svima
tvoja čudesna djela.
2 Bog kaže da je izabrao čas
za svoj pravedni sud.
3 Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici,
on umiruje njene stupove. Selah
4 Bahatima kaže da se ne hvale,
a zlima da ne podižu glave:
5 »Ne dižite se oholo k nebu,
ne govorite uzdignuta čela.«
6 Uzvišenost ne dolazi
ni s istoka ni sa zapada.
7 Samo je Bog taj koji sudi;
jedne ponižava, druge podiže.
8 BOG u ruci drži čašu,
punu vina svoga gnjeva.
Kad je izlije, svi opaki
ispit će je do zadnje kapi.
9 A ja ću uvijek Boga slaviti;
Bogu Jakovljevom ću pjevati.
10 Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima,
i dati je pravednima.«
Izraelov Bog—sudac cijelog svijeta
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Asafova pjesma hvale.
1 Boga se slavi u Judi,
ime mu se štuje u Izraelu.
2 U Jeruzalemu mu je šator,
on boravi na brdu Sion.
3 Tamo je slomio strijele,
štitove, mačeve i bojno oružje. Selah
4 Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu,
s gore gdje je svladao neprijatelje.
5 Hrabri leže orobljeni,
u posljednji san utonuli;
ratnici ni ruku ne mogu podići.
6 Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože,
i jahač i konj leže obamrli.
7 Tebe se jedinog treba bojati.
Tko smije pred tebe kada si ljut?
8 Kad s neba izrekneš presudu,
zemlja se uplaši i umiri—
9 jer, Bog je ustao da donese odluku,
i spasi sve potlačene na zemlji. Selah
10 Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu
kada njime kažnjavaš neprijatelja.
11 Zavjetujte se BOGU
i zavjete izvršite!
Neka svi narodi donose darove
Bogu koga se treba bojati.
12 Bog čini da vladari budu ponizni,
da ga se boje zemaljski kraljevi.
Dobri pastir
Davidova pjesma.
1 BOG je moj pastir,
ništa mi ne manjka.
2 Pruža mi odmor na zelenim livadama,
vodi me do mirnih voda.
3 Snagu mi obnavlja,
dobar je prema meni,
pravim me putem vodi.
4 Pa i kada stazom smrti prolazim,
zla se ne bojim jer ti si sa mnom.
Čuvaju me tvoja palica i štap[a].
5 Pripremio si gozbu za mene
pred očima mojih neprijatelja.
Krijepiš me kao dragoga gosta,[b]
puniš moju čašu do vrha.
6 Svakog dana prate me tvoja dobrota i vjernost,
čitav moj život BOŽJA kuća bit će moj dom.
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
7 BOŽE, slušaj moj glas,
smiluj se i odgovori mi.
8 Rekao si mi: »Traži moje lice!«
K tebi, BOŽE, po pomoć dolazim.
9 Ne okreći se od mene,
slugu svog ne odbij u ljutnji.
Jer, jedini si koji može pomoći.
Ne ostavljaj me, moj Bože!
Moj spasitelju, spasi me!
10 Ako me i roditelji ostave,
ipak će me primiti BOG.
11 BOŽE, nauči me kako treba živjeti,
pokaži mi put daleko od neprijatelja.
12 Ne prepuštaj me njihovoj volji
jer će svjedočiti protiv mene
i htjet će mi nauditi.
13 Siguran sam da ću živjeti,
u BOŽJOJ dobroti uživati.
14 Čekaj na BOGA!
Vjeruj! Ne gubi nadu!
Očekuj pomoć BOŽJU.
22 Potom su se Filistejci i drugi put utaborili u Dolini sjena. 23 David je ponovo tražio BOGA za vodstvo.
BOG mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća. 24 Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u napad. To je znak da BOG pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.«
25 David je učinio kako mu je zapovjedio BOG. Progonio je i ubijao Filistejce od Gebe do Gezera.
David donosi Božji kovčeg u Jeruzalem
(1 Ljet 13,1-14; 15,25–16,43)
6 David je ponovo okupio najbolje ratnike u Izraelu, trideset tisuća muškaraca. 2 Otišli su u Baalu u Judi[a] da odande donesu Božji kovčeg[b]. Ljudi su tamo odlazili zazivati ime BOGA Svevladara[c] koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića[d] na kovčegu.
3 Iznijeli su Božji kovčeg iz Abinadabove kuće na brdu i stavili na nova kola koja su vodili Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi. 4 Ahjo je hodao ispred kola.[e] 5 David i čitav izraelski narod slavili su i plesali pred BOGOM iz sve snage. Pjevali su i svirali razna glazbala: citre, harfe, bubnjeve, udaraljke i činele.
6 Međutim, kad su stigli do Nakonovoga gumna[f], volovi su posrnuli, a Uza je rukom uhvatio Božji kovčeg da ne padne. 7 BOG se razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza poginuo ondje pokraj Božjeg kovčega. 8 David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza[g].
9 Toga se dana David uplašio BOGA. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg k sebi?« 10 Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga je sklonio u kuću Obed Edoma iz Gata[h]. 11 BOŽJI je kovčeg ostao tri mjeseca u Obed Edomovoj kući. BOG je blagoslovio njega i sve njegove ukućane.
Pavao u Ateni
16 Dok je Pavao čekao Timoteja i Silu u Ateni, jako se uznemirio promatrajući kako je grad pun idola. 17 Tako je u sinagogi počeo razgovarati sa Židovima i Grcima koji su štovali pravoga Boga. Svakodnevno je raspravljao i na trgu, sa svima koji bi se ondje zatekli. 18 Neki su se epikurejski i stoički filozofi upustili u rasprave s njim.
Neki su se od njih pitali: »Što ovaj blebeće? Što želi reći?« Drugi su govorili: »Čini se da govori o nekim tuđim bogovima.« To su rekli jer im je Pavao prenosio Radosnu vijest o Isusu i njegovom uskrsnuću. 19 Odveli su ga na sastanak vijeća, na Areopagu, i upitali ga: »Možemo li znati kakvo je to novo učenje o kojem govoriš? 20 Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama pa bismo htjeli znati što one znače.« 21 Atenjani, a i stranci koji su ondje živjeli, trošili su sve svoje vrijeme na slušanje ili pričanje priča i novotarija.
22 Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni. 23 Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga. 24 On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek. 25 On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo. 26 Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti. 27 Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas. 28 ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’
29 Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta. 30 Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate. 31 On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.«
32 Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.« 33 I Pavao je otišao od njih. 34 Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije—član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki.
Isus hrani mnoštvo
(Mt 15,32-39)
8 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: 2 »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. 3 Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«
4 Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«
5 Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?«
»Sedam«, odgovorili su.
6 Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. 7 Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. 8 Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. 9 Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. 10 Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International