Book of Common Prayer

Radost života na Sionu

Hvalospjev Korahovih potomaka.

Četvrta knjiga psalama

(Psalmi 90–106)

Molitva prolaznog naroda neprolaznom Bogu

Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka.

Himna zahvale

Davidov sinčić umire

¹⁵ Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu. ¹⁶ David se molio BOGU za život djeteta, postio je i proveo noć ležeći na goloj zemlji. ¹⁷ Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio niti jesti.

¹⁸ Sedmoga je dana dijete umrlo.

Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.«

¹⁹ No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo.

»Je li dijete mrtvo?« upita on.

»Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.«

²⁰ Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo.^[a] Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo.

²¹ A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad, kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!«

²² On odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’ ²³ No zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednoga dana otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.«

Salomonovo rođenje

²⁴ Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovo je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina kojem je dala^[b] ime Salomon.

BOG je volio dječaka ²⁵ te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija^[c] jer je BOG tako htio.

David osvaja Rabu

(1 Ljet 20,1-3)

²⁶ Joab je još jednom napao amonski grad Rabu i ovaj put zauzeo kraljevsku tvrđavu. ²⁷ Poslao je Davidu glasnike s porukom: »Zauzeo sam Rabu i tvrđavu koja čuva zalihe vode. ²⁸ Sad ti okupi ostatak vojske, izvrši opsadu i osvoji ga. Inače ću ga osvojiti sam pa će se grad nazivati mojim imenom.«

²⁹ David je okupio svu vojsku, otišao u Rabu, napao grad i osvojio ga. ³⁰ S glave je njihovoga kralja^[d] uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma^[e]. Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. ³¹ Izveo je stanovnike i naredio im da rade pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Natjerao ih je da izrađuju cigle. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Zatim se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.

Pavao u Makedoniji i Grčkoj

20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. ² Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. ³ Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. ⁴ Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. ⁵ Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. ⁶ Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.

Pavlov zadnji posjet Troji

⁷ Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,^[a] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. ⁸ U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. ⁹ Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. ¹⁰ Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« ¹¹ Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. ¹² Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.

Putovanje do Mileta

¹³ Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. ¹⁴ Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. ¹⁵ Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. ¹⁶ Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)

³⁰ Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je ³¹ želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« ³² No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)

³³ Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« ³⁴ Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

³⁵ Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«

³⁶ Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: ³⁷ »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«

Tko nije protiv nas, taj je za nas

(Lk 9,49-50)

³⁸ Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«

³⁹ Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. ⁴⁰ Tko nije protiv nas, taj je za nas. ⁴¹ Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«