Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
David—kralj Jude i Izraela
(1 Ljet 11,1-3)
5 Sva su se izraelska plemena okupila kod Davida u Hebronu. Rekli su: »Mi smo istog porijekla kao ti.[a] 2 I dok je Šaul bio kralj, ti si predvodio Izrael u vojnim pohodima. BOG ti je rekao: ‘Bit ćeš pastir i vladar mome narodu Izraelu.’«
3 Svi su izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je pred BOGOM sklopio s njima savez, a oni su ga pomazali za kralja Izraela. 4 David je imao trideset godina kad je postao kralj te je kraljevao još četrdeset godina. 5 Nad Judom u Hebronu vladao je sedam i pol godina, a u Jeruzalemu, nad cijelim Izraelom i Judom, trideset i tri godine.
David osvaja Jeruzalem
(1 Ljet 11,4-9)
6 Kralj i njegovi ljudi krenuli su na Jeruzalem, u napad na Jebusejce koji su ondje živjeli.
Jebusejci su poručili Davidu: »Nećeš ući u ovaj grad, čak i da ga brane samo slijepi i hromi!« Bili su uvjereni da će Davidu biti nemoguće osvojiti dobro utvrđeni grad.
7 No on je ipak uspio osvojiti tvrđavu Sion koja je postala Davidov grad.
8 Toga je dana rekao svojim ljudima: »Tko se od vas želi sukobiti s Jebusejcima, neka se provuče sa mnom kanalima za vodu do mojih slijepih i hromih neprijatelja.«
Zato se i kaže: »Slijepi i hromi neka ne ulaze u kraljev dom.«
9 David se nastanio u osvojenoj tvrđavi i nazvao je Davidov grad. Gradio je posvuda uokolo tvrđave, od okolnih terasa prema središtu. 10 Postajao je sve moćniji jer je BOG Svevladar bio uz njega.
11 Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, tesare i klesare da mu sagrade palaču. 12 Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela.
Pavao i Sila u Solunu
17 Pavao i Sila su prošli kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun. U tom gradu nalazila se židovska sinagoga 2 i Pavao je, po svome običaju, otišao u nju. Sljedeća tri šabata u njoj je raspravljao sa Židovima o Svetim pismima. 3 Objašnjavao im je i iznosio dokaze o tome da je Krist morao trpjeti i ustati iz mrtvih. Govorio im je: »Taj Isus o kojem vam govorim—on je Krist.« 4 Neki su od Židova uvidjeli da je to istina i pridružili se Pavlu i Sili. Pridružio im se i velik broj Grka koji su štovali pravoga Boga, kao i mnogo istaknutih žena. 5 No Židovi, koji nisu povjerovali, postali su zavidni. Na trgu su okupili neke pokvarene ljude i izazvali pobunu u gradu. Stali su pred Jasonovu kuću i pokušali pronaći Pavla i Silu. Htjeli su ih izvesti pred narod. 6 Budući da ih nisu pronašli, dovukli su Jasona i neke druge vjernike pred gradske vlasti, vičući: »Ovi ljudi stvaraju nevolje po čitavom svijetu, a sad su došli i k nama! 7 A Jason ih je primio u svoju kuću. Svi oni rade protivno carskim odredbama: tvrde da postoji drugi kralj, neki Isus.«
8 Kad je narod to čuo, uznemirio se, a isto tako i gradske vlasti. 9 Naredili su da Jason i ostali plate jamčevinu, a onda su ih pustili.
Pavao i Sila u Bereji
10 Vjernici su iste noći poslali Pavla i Silu u grad Bereju. Kad su Pavao i Sila stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. 11 Tu su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu i vrlo su spremno saslušali poruku. Svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu. 12 Mnogi su Židovi povjerovali, kao i mnogi istaknuti Grci—muškarci i žene. 13 Židovi iz Soluna saznali su da Pavao objavljuje Božju riječ u Bereji pa su i oni požurili onamo. Počeli su huškati narod i stvarati neprilike. 14 Braća su odmah poslala Pavla prema obali, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji. 15 Oni koji su pratili Pavla, otpratili su ga do Atene, a zatim su se vratili u Bereju. Po njima je Pavao poslao poruku Timoteju i Sili da mu se što prije pridruže.
Isus pomaže nežidovki
(Mt 15,21-28)
24 Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. 25 Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. 26 Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.
27 Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«
28 No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«
29 Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«
30 Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.
Isus ozdravlja gluhoga
31 Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. 32 Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.
33 Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. 34 Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!«—što znači »Otvori se!« 35 Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.
36 Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. 37 Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International