Book of Common Prayer
Cijeli svemir slavi Boga
1 Slavite BOGA!
Hvalite BOGA s nebesa,
slavite ga u visinama!
2 Hvalite ga, svi njegovi anđeli,
slavite ga, sve njegove vojske[a]!
3 Neka ga hvale sunce i mjesec,
slavite ga, sve zvijezde blistave!
4 Hvalite ga, najviša neba,
i vode nad nebesima!
5 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer stvoreni su na njegovu zapovijed.
6 Sve je stvorio da traje zauvijek,
postavio zakone koji neće proći.
7 Sve na zemlji, neka slavi BOGA,
vi morske nemani i dubine!
8 Vatra i tuča, snijeg i magla,
olujni vjetar što mu riječ izvršava!
9 Planine i sva brda,
voćnjaci i svi cedrovi!
10 Divlje zvijeri i sva stoka,
bića što pužu i ptice što lete!
11 Kraljevi zemalja i svi narodi,
poglavari i vladari na zemlji!
12 Mladići i djevojke,
odrasli i djeca!
13 Neka svi slave BOŽJE ime,
jer samo je njegovo ime uzvišeno.
Slava mu je iznad zemlje i neba.
14 Svoj narod učinio je snažnim.
Slavite ga, svi njegovi vjernici,
narode Izraela, njemu tako drag!
Slavite BOGA!
Himna slavljenja
1 Slavite BOGA!
Pjevajte BOGU novu pjesmu,
slavite ga na skupu vjernika.
2 Neka se Izrael veseli svom Stvoritelju,
narod Siona raduje svom Kralju.
3 Neka mu ime slave uz pjesmu i ples,
uz ritam tamburina i glazbu harfe.
4 Jer, BOG je sretan sa svojim narodom,
spasio je svoje ponizne ljude.
5 Neka se njegovi vjerni toj časti raduju,
neka radosno kliču, čak i dok spavaju.
6 Neka uzvikuju: »Slava Bogu«,
s oštrim mačem u rukama.
7 Neka se osvete drugim narodima,
neka izvrše kaznu nad njima!
8 Kraljeve će im lancima vezati,
vođe naroda željezom okovati.
9 Kaznit će ih kako je zapovjeđeno.
Ta čast pripada svim vjernima.
Slavite BOGA!
Slavite Boga
1 Slavite BOGA!
Slavite Boga u njegovom Hramu,
hvalite ga na nebesima,
gdje mu je moćna utvrda.
2 Slavite ga za silna djela,
hvalite zbog njegovog veličanstva.
3 Slavite ga zvucima trube i roga,
hvalite glazbom harfe i lire!
4 Slavite ga tamburinima i plesom,
žičanim glazbalima i frulama!
5 Činelama ga slavite,
glasno njima udarajte!
6 Neka sve što diše slavi BOGA!
Slavite BOGA!
Pjesma sjećanja na izlazak iz Egipta
1 Izraelski narod izašao je iz Egipta.
Jakovljevi potomci napustili su tuđinu.
2 Juda je postala dom
Božjega svetog naroda,
a Izrael njihovo kraljevstvo.
3 Crveno more pred njima se povuklo,
a Jordan zastao i potekao unatrag.
4 Planine su skakale kao ovnovi,
a brda skakutala kao janjci.
5 O more, zašto si se povuklo?
Jordane, zašto si unatrag potekao?
6 Planine, zašto ste skakale kao ovnovi?
Brda, zašto ste skakutala kao janjci?
7 Zemlja se tresla pred Gospodarom,
pred licem Boga Jakovljevog.
8 On čini da voda iz stijene izvire,
da izvor vode iz kamena poteče.
Jedini pravi Bog
1 Tebi, BOŽE, pripada slava,
tebi, a ne nama.
Zbog tvoje vjernosti i odanosti,
slava i čast tvome imenu!
2 Zašto bi se narodi pitali
gdje je naš Bog?
3 Naš Bog je na nebesima
i čini sve što poželi.
4 Njihovi bogovi samo su kipovi,
načinjeni od srebra i zlata.
5 Imaju usta, ali ne govore,
očima svojim ne vide.
6 Imaju uši, ali ne čuju,
a nosevima ne njuše.
7 Imaju ruke, no bez osjeta,
i noge kojima ne hodaju.
Glas iz grla ne puštaju.
8 Nalik njima će postati
oni koji ih izrađuju i štuju.
9 Narode Izraela, vjeruj BOGU,
on je tvoja pomoć i zaštita.
10 Aronovci, vjerujte BOGU,
on vam je pomoć i zaštita.
11 Svi vjernici, vjerujte BOGU,
on je vaša pomoć i zaštita.
12 BOG na nas misli
i nas će blagosloviti.
Blagoslovit će narod Izraela,
blagoslovit će obitelj Arona.
13 Blagoslovit će one koji štuju BOGA,
ljude male i velike.
14 Neka BOG da još i više
vama i vašoj djeci.
15 Neka vas blagoslovi BOG,
koji je stvorio nebo i zemlju.
16 Nebesa pripadaju BOGU,
no zemlja je za ljude.
17 Njega ne slave mrtvi,
u grobu BOGA ne veličaju.
18 No mi slavimo BOGA,
sada i zauvijek.
Slava BOGU!
Salomonova molitva
(2 Ljet 6,12-42)
22 Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke prema nebu. 23 Molio je:
»O BOŽE Izraelov, ni gore na nebu ni dolje na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. 24 Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja.
25 BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje koje si dao svom slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako mi tvoji sinovi budu poslušni, kao što si ti bio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ 26 Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mom ocu Davidu.
27 No, zar ćeš doista živjeti na zemlji? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! 28 BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. 29 Noću i danju bdij nad ovim Hramom za koji si rekao: ‘Tu će me štovati.’ Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. 30 Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam.
31 Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. 32 Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju.
33 Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka moli i traži tvoju naklonost u ovome Hramu. 34 Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svog naroda. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si dao njihovim precima.
35 Kad tvoj narod zgriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka upute svoje molitve prema ovome mjestu i štuju tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. 36 Poslušaj ih s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si dao svom narodu u nasljedstvo.
37 Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili može doći neka druga pošast ili bolest. 38 Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svog srca pružati ruke u molitvi prema tvome Hramu. 39 Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. 40 Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima.
7 No izbjegavaj isprazno brbljanje svojstveno starim ženama. Ustrajno se vježbaj pobožnom životu. 8 Tjelesno vježbanje ima svoju vrijednost, ali vježbanje pobožnog življenja u svakom pogledu vrijedi više. Ono obećava blagoslov i u ovom i u budućem životu. 9 Ovo je istinita riječ koju treba potpuno prihvatiti: 10 naporno radimo i trudimo se zato što smo položili nadu u živoga Boga—Spasitelja svih ljudi, osobito onih koji vjeruju. 11 To zapovijedaj i tako uči. 12 Neka te nitko ne podcjenjuje zbog tvoje mladosti. Umjesto toga, budi primjer vjernicima govorom, ponašanjem, iskazivanjem ljubavi, vjerom i čestitim životom. 13 Dok ne dođem, nastavi javno čitati Sveta pisma, opominjati i poučavati druge. 14 Nemoj zanemarivati dar koji si primio po proroštvima i polaganjem ruku starješina. 15 Nastavi činiti sve to. Ustraj u tome da tvoj napredak bude vidljiv svim ljudima. 16 Pazi kako živiš i kako poučavaš! Nastaviš li ispravno živjeti i poučavati, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju.
47 Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«
Isus i Abraham
48 Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«
49 »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete. 50 Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi. 51 Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.«
52 Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’ 53 Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?«
54 Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’ 55 Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže. 56 Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.«
57 Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!«
58 Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju. 59 Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International