Book of Common Prayer
Zajin
49 Sjeti se obećanja danog svome slugi,
kojim si mi pružio nadu.
50 Imam utjehu u svojoj patnji,
tvoje obećanje daje mi život.
51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju,
no od tvoga učenja ne odstupam.
52 Mislim o tvojim drevnim odredbama,
one mi utjehu donose, BOŽE.
53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi
koji tvoj zakon zanemaruju.
54 Pjevat ću sve dok živim,
tvoje uredbe su moje pjesme.
55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE,
tvog učenja strogo se držao.
56 Uvijek sam tako radio,
tvoja pravila poštovao.
Het
57 Obećavam ti, o BOŽE,
tvojih ću se riječi držati.
58 Molim te cijelim svojim bićem,
smiluj mi se kao što si obećao.
59 O životu sam dobro promislio,
na tvoja pravila se usmjerio.
60 Žurim, ne oklijevam,
tvojim naredbama se pokoravam.
61 Zli ljudi postavljaju mi zamke,
no tvoje učenje ne zaboravljam.
62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti
zbog tvojih pravednih prosudbi.
63 Prijatelj sam svima koji te štuju,
svima koji se drže tvojih pravila.
64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE.
Pouči me svojim odredbama!
Tet
65 Dobar si svom slugi, BOŽE,
kao što si i obećao.
66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju
jer se u tvoje naredbe pouzdajem.
67 Loše sam činio pa me snašla kazna,
a sad se držim tvoga obećanja.
68 Ti si dobar i činiš dobro,
pouči me svojim odredbama.
69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži,
a ja svim srcem vršim tvoja pravila.
70 Oni ne brinu ni o čemu,
a ja uživam u tvom učenju.
71 Patnja mi je činila dobro
jer sam tvoje odredbe utvrdio.
72 Učenje tvoje mi vrijedi
više i od srebra i zlata.
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[a]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[b]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
Prorok Ilija i suša
17 Tišbijac Ilija bio je prorok iz Tišbe u Gileadu. Rekao je kralju Ahabu: »Zaklinjem se BOGOM, jedina rosa ili kiša sljedećih nekoliko godina past će samo na moju zapovijed.«
2 Tada je BOG rekao Iliji: 3 »Idi odavde na istok i sakrij se u koritu potoka Kerita, istočno od rijeke Jordan. 4 Tamo ćeš piti iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da ti donose hranu.«
5 Ilija je učinio kako mu je rekao BOG: sakrio se neko vrijeme pokraj potoka Kerit, istočno od rijeke Jordan. 6 Gavrani su mu svakog jutra i večeri donosili kruh i meso, a vodu je pio iz potoka.
7 No potok je nakon nekog vremena presušio jer nije bilo kiše.
Ilija i udovica iz Sarfate
8 Tada mu je rekao BOG: 9 »Idi sad u Sarfatu u Sidonu i ostani ondje. Tamo sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«
10 Ilija je otišao u Sarfatu. Pred gradskim je vratima susreo jednu udovicu kako sakuplja granje za potpalu.
Obratio joj se: »Možeš li mi u vrču donijeti malo vode za piće?«
11 Čim je krenula po vodu, viknuo je za njom: »Molim te, donesi mi i komad kruha.«
12 Odgovorila je: »Zaklinjem ti se pred tvojim BOGOM, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Sakupljam nekoliko grančica da kod kuće spremim posljednje jelo za sebe i sina. Pojest ćemo, a zatim umrijeti od gladi.«
13 Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi kući i napravi kako si rekla. No prvo meni pripremi malu pogaču i donesi mi je, a zatim spremi obrok za sebe i svog sina. 14 Jer, ovako govori BOG Izraela: ‘Neće se isprazniti ćup s brašnom, niti će presušiti vrč s uljem, sve do dana kad će BOG poslati kišu na zemlju.’«
15 Otišla je i učinila kako je rekao Ilija. Mnogo je dana bilo hrane za nju, za Iliju i za njezino kućanstvo. 16 Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je presušilo ulje u vrču, baš kao što je BOG objavio preko Ilije.
17 Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati.
18 Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?«
19 »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet.
20 Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?«
21 Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!«
22 BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega.
23 Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!«
24 A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.«
Jedinstvo i briga za bližnje
2 Ako imate ohrabrenje u zajedništvu s Kristom, ako imate utjehu u njegovoj ljubavi, ako imate zajedništvo s Duhom, nježnost i suosjećajnost, 2 učinite da moja radost bude potpuna—imajte istu misao i budite ujedinjeni u ljubavi jedni prema drugima, međusobno se slažite i stremite istome cilju. 3 Ne činite ništa iz sebičnosti ni iz ponosa. Nego, u poniznosti, smatrajte jedan drugoga boljim od sebe. 4 Neka nitko ne gleda samo vlastitu korist nego i korist drugih. 5 Razmišljajte i živite onako kako je razmišljao i živio Isus Krist.
6 Krist je po svojoj prirodi bio Bog. Bio je jednak Bogu.
No nije smatrao da tu jednakost s Bogom mora zadržati,
7 nego se odrekao svega.
Uzeo je narav sluge i postao sličan ljudima.
Postao je čovjek.
8 Ponizio se i ostao poslušan sve do smrti,
i to smrti na križu.
9 Zato ga je Bog uzdignuo na najviše mjesto
i dao mu ime koje je iznad svakoga drugog imena,
10 kako bi se sva bića poklonila Isusovom imenu
—ona na Nebu, ona na Zemlji i ona pod zemljom.
11 I kako bi svatko priznao, na slavu Boga Oca:
Isus Krist je Gospodin!
Mudraci posjećuju Isusa
2 Isus se rodio u Betlehemu, u pokrajini Judeji, za vladavine kralja Heroda. U to su vrijeme došli mudraci s Istoka u Jeruzalem 2 raspitujući se: »Gdje je novorođeni kralj Židova? Vidjeli smo njegovu zvijezdu kako izlazi na istoku pa smo mu se došli pokloniti.«
3 Kad je to čuo kralj Herod, jako se uznemirio, kao i sav narod u Jeruzalemu. 4 Okupio je sve svećeničke poglavare i narodne učitelje Zakona pa ih je ispitivao gdje se treba roditi Krist. 5 Odgovorili su mu: »U Betlehemu, u Judeji, jer je prorok ovako zapisao u Svetom pismu:
6 ‘A ti, Betleheme, u zemlji Judinoj,
nipošto nisi najmanji među vladarima Jude,
jer od tebe će doći vladar
koji će voditi moj narod, Izrael.’«[a]
7 Tada je Herod potajno pozvao mudrace i od njih saznao točno vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8 Zatim ih je poslao u Betlehem s riječima: »Idite i dobro se raspitajte za dijete. A kad ga pronađete, javite mi da i ja dođem i poklonim mu se.«
9 Oni su saslušali kralja i otišli. A zvijezda, koju su vidjeli kako izlazi na istoku, išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se iznad mjesta gdje je bilo dijete. 10 Kad su opazili zvijezdu, jako su se obradovali. 11 Ušli su u kuću i ugledali dijete s njegovom majkom Marijom pa su kleknuli i poklonili mu se. Zatim su odmotali svoje darove i dali mu zlato, tamjan i smirnu. 12 A kako ih je Bog u snu upozorio da se ne vraćaju Herodu, otišli su drugim putem u svoju zemlju.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International