Book of Common Prayer
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
15 Narodi su upali u jamu
koju su drugima kopali,
uhvatili su se u svoju zamku.
16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno,
a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon[d] Selah
17 Zli će otići u svijet smrti,
kao i svi narodi koji Boga odbacuju.
18 A oni kojima je potrebna pomoć,
neće ostati zaboravljeni,
njihova nada neće propasti.
19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili.
Nek' se narodima pred tobom sudi.
20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE,
nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah
BOŽJI prijatelj
Davidova pjesma.
1 Tko može živjeti u tvom šatoru[a], BOŽE?
Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?
2 Onaj tko živi bez grijeha,
čini što je pravedno
i od srca govori istinu.
3 Takvi jezikom ne kleveću
drugom ne nanose zlo
niti bližnjega vrijeđaju.
4 Preziru one koji Boga odbacuju,
a časte one koji BOGA poštuju.
Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše,
čak i kada je na njihovu štetu.
5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu.
Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne.
Tko tako radi, nikad neće propasti.
32 I drugi će narodi čuti o tvome slavnom imenu, o tvojoj velikoj snazi i velikodušnosti. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. 33 Ti poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje.
34 Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih ti pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si odabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi. 35 Poslušaj tada s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu.
36 Ponekad će tvoj narod sagriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima, koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. 37 U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, zlo smo činili, krivo smo postupali.’ 38 U zemlji svoga zatočeništva obratit će se svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, dok su okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. 39 Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe.
40 A sad, Bože moj, otvori svoje oči i uši za molitve koje se uzdižu s ovog mjesta. 41 Ustani sad, BOŽE! Dođi na mjesto svog počinka, na kojem je Kovčeg saveza koji svjedoči o tvojoj moći. Neka tvoji svećenici, BOŽE, budu odjenuti u spasenje, a tvoji sveti neka se raduju tvojoj dobroti. 42 BOŽE, prihvati svog pomazanika. Sjeti se svoje ljubavi i vjernosti svome slugi Davidu.«
Posvećenje Hrama
(1 Kr 8,62-66)
7 Kad je Salomon završio svoju molitvu, spustila se vatra s neba i progutala prinesene žrtve. BOŽJA je slava ispunila Hram. 2 Svećenici nisu mogli ući u BOŽJI Hram jer je bio pun BOŽJE slave.
3 Kad su svi Izraelci vidjeli vatru kako silazi i BOŽJU slavu nad Hramom, naklonili su se do zemlje i slavili BOGA zahvaljujući mu: »On je dobar. Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Tada su kralj i cijeli narod prinosili žrtve BOGU. 5 Salomon je dao žrtvovati 22.000 goveda i 120.000 ovaca. Tako su kralj i sav narod posvetili Božji Hram.
6 Svećenici su zauzeli svoja mjesta, a također i Leviti s glazbenim instrumentima, koje je kralj David dao napraviti BOGU u čast i slavu. Koristio ih je kad je zahvaljivao BOGU i pjevao: »Njegova će ljubav trajati zauvijek.« Nasuprot Levitima, svećenici su svirali trube, dok je cijeli narod stajao.
7 Salomon je posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Ondje je prinosio žrtve paljenice i salo žrtava slavljenica jer je brončani žrtvenik, koji je dao napraviti, bio premalen za prinos svih žrtava paljenica, žitnih žrtava i sala žrtava slavljenica.
Nepristranost
2 Braćo moja i sestre, neka u vašoj vjeri u našeg slavnoga Gospodina Isusa Krista ne bude pristranosti prema ljudima. 2 Recimo da na vaš sastanak dođe neki čovjek koji nosi zlatni prsten i lijepu odjeću. U isto vrijeme dođe neki siromašan čovjek u otrcanoj odjeći. 3 Vi iskažete posebnu pažnju čovjeku koji nosi lijepu odjeću i kažete mu: »Sjedni ovdje na jedno od ovih prvih mjesta!« Siromašnom čovjeku kažete: »Stani tamo!« ili »Sjedni na pod uz moje noge!« 4 Dakle, što radite? Pravite razliku među sobom i postajete kao zlonamjerni suci.
5 Slušajte, moja draga braćo i sestre! Zar nije Bog odabrao siromašne ovog svijeta da budu bogati u vjeri i da naslijede Kraljevstvo što ga je obećao onima koji ga vole? 6 Ali vi ste prezreli siromašnoga. Nisu li upravo bogataši ti koji vas izrabljuju i nisu li upravo oni ti koji vas odvlače u sudnice? 7 Ne govore li upravo oni loše o časnome Kristovom imenu koje vam je dano?
8 Ako se doista, u skladu sa Svetim pismom, pridržavate kraljevskog zakona koji glasi: »Voli svoga bližnjega kao samoga sebe!«[a], ispravno činite. 9 Ali ako pokazujete pristranost, činite grijeh i Zakon vas osuđuje kao prekršitelje Zakona. 10 Tko se drži cijelog Zakona, a prekrši samo jednu zapovijed, kriv je za sve. 11 Bog je rekao: »Ne počini preljub!«[b] Bog je isto tako rekao: »Ne počini ubojstvo!«[c] Dakle, ako ne počiniš preljub, ali počiniš ubojstvo, kriv si za kršenje Zakona. 12 Bit će vam suđeno po zakonu koji donosi slobodu. To imajte na umu što god govorili i radili. 13 Jer, Božji će sud biti bez milosti prema onome tko sâm nije pokazao milost. Milost pobjeđuje osudu.
Isus pred židovskim vođama
(Mt 26,57-68; Lk 22,54-55.63-71; Iv 18,13-14.19-24)
53 Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona. 54 Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.
55 Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli. 56 Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.
57 Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su: 58 »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’« 59 Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.
60 Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?« 61 A Isus je šutio i nije odgovarao.
Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«
62 »Jesam—odgovorio je Isus—I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.« 63 Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci? 64 Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?«
Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt. 65 Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International