Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
26 Protiv kralja pobunio se i Jeroboam, Nebatov sin, Efraćanin iz Serede. Majka mu je bila udovica Serua. Bio je Salomonov službenik, ali se pobunio protiv kralja.
27 Slijedi priča kako se Jeroboam okrenuo protiv kralja. Salomon je izgradio Milo i obnovio zidine oko grada svog oca Davida. 28 Jeroboam je bio dobar radnik. Kad je Salomon vidio kako mladić dobro obavlja svoj posao, postavio ga je za upravitelja nad svim radnicima iz plemena koja su potekla od Josipa.
29 Jednom kad je Jeroboam putovao iz Jeruzalema, susreo je na putu Ahiju, proroka iz Šila. Prorok je bio ogrnut novim ogrtačem, a oni su bili sami na otvorenom polju.
30 Ahija je skinuo svoj novi ogrtač i razderao ga na dvanaest komada. 31 Rekao je Jeroboamu: »Uzmi za sebe deset komada jer ovako kaže BOG Izraela: ‘Oduzet ću kraljevstvo Salomonu i tebi dati deset plemena. 32 Zbog mog sluge Davida i grada Jeruzalema, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, jedno ću pleme ipak ostaviti Davidovoj obitelji. 33 Salomonu oduzimam kraljevstvo jer me on[a] napustio i štovao sidonsku božicu Aštartu, moapskog boga Kemoša i amonskog boga Milkoma. Salomon nije živio prema mojim pravilima i nije dobro postupao. Nije se držao mojih zakona i zapovijedi kao što je to bio činio njegov otac David.
34 No, ipak, neću to učiniti za Salomonovog života. Zbog mog sluge Davida, koga sam izabrao i koji se držao mojih zapovijedi i zakona, pustit ću Salomona da vlada do kraja svoga života. 35 Kraljevstvo ću oduzeti njegovom sinu, a tebi ću tada dati deset plemena. 36 Jedno ću pleme ipak ostaviti njegovom sinu, kako bi obitelj mog sluge Davida uvijek služila u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao da u njemu nastanim svoje ime. 37 A tebe ću postaviti za kralja Izraela i vladat ćeš svime što želiš. 38 Ako se budeš pokoravao svim mojim zapovijedima, živio prema mojim pravilima, činio dobro držeći se mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio moj sluga David, bit ću uz tebe. Uzdići ću tvoju porodicu u kraljevsku obitelj, poput Davidove. Izrael će biti tvoje kraljevstvo. 39 Ponizit ću Davidove potomke zbog Salomonova grijeha, ali ne zauvijek.’«
40 Salomon je pokušao ubiti Jeroboama, ali je on pobjegao u Egipat kod kralja Šišaka. Sklonio se ondje do Salomonove smrti.
Salomonova smrt
(2 Ljet 9,29-31)
41 Ostala povijest Salomonove vladavine, sve što je učinio i mudro izrekao, zapisano je u knjizi Salomonove povijesti[b]. 42 Četrdeset je godina u Jeruzalemu vladao cijelim Izraelom. 43 Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov sin Roboam postao je sljedeći kralj.
Prepusti Bogu svoj život
13 Neki od vas govore: »Danas ili sutra otići ćemo u neki grad. Ondje ćemo biti godinu dana. Poslovat ćemo i dobro zaraditi.« A sad poslušajte i razmislite: 14 ne znate ni što će sutra biti s vašim životom! Vi ste tek sumaglica koja se na tren pojavi i potom nestane. 15 Ovako biste trebali govoriti: »Ako bude Gospodinova volja, živjet ćemo i raditi ovo ili ono.« 16 Ali vi se sada uznosite i hvalite. Svako je takvo hvalisanje zlo. 17 Tko ne čini ono što zna da je dobro, čini grijeh.
O bogatašima
5 Čujte, bogataši! Plačite i jaučite jer će vas snaći velike nevolje. 2 Vaše je bogatstvo istrunulo, a odjeću su vam izjeli moljci. 3 Vaše je zlato i srebro zahrđalo. Ta će hrđa svjedočiti protiv vas i poput vatre izjesti vaše tijelo. Nakupili ste blago u posljednjim danima. 4 Radnici su radili na vašim poljima, ali im vi niste platili. Oni sada viču protiv vas i Gospodar Svevladar čuo je plač onih koji su obrađivali vaša polja. 5 Na zemlji ste živjeli u raskoši i iskusili ste sva moguća zadovoljstva. Utovili ste se poput stoke prije klanja. 6 Osudili ste i ubili nevine, a oni vam se nisu suprotstavljali.
22 Zatim su Isusa doveli na mjesto koje se zove Golgota, što znači Lubanja. 23 Dali su mu da pije vino pomiješano sa smirnom, ali ga on nije htio uzeti. 24 Tada su ga razapeli. Podijelili su njegovu odjeću i bacili kocku da vide tko će što dobiti.
25 Kad su ga razapeli, bilo je devet sati ujutro. 26 Natpis s optužbom protiv njega glasio je: »Kralj Židova.« 27 Zajedno s njim, razapeli su i dvojicu pljačkaša, jednog Isusu s desne, a drugoga s lijeve strane. 28 [a] 29 Ljudi su prolazili pokraj Isusa i vrijeđali ga, klimali glavama i govorili: »Ti si, dakle, taj koji bi srušio Hram i opet ga sagradio za tri dana? 30 Siđi s križa i spasi sam sebe!«
31 Vodeći svećenici i učitelji Zakona na isti su ga način ismijavali i govorili jedan drugome: »Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! 32 Neka sada taj Krist, kralj Izraelov, siđe s križa! Pa kad to vidimo, onda ćemo mu vjerovati.« Vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili s njim razapeti.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International