Book of Common Prayer
Molitva blagoslova za kralja
Salomonova pjesma.
1 Bože, daj kralju svoj osjećaj za pravdu
i kraljevom sinu svoj osjećaj za pravednost,
2 da tvom narodu sudi pravično,
da siromašnima dijeli pravdu.
3 Zbog pravednosti će planine i brda
donijeti rod i blagostanje narodu.
4 Neka kralj brani siromašne u narodu,
neka pomogne djeci potrebitih,
neka skrši one koji ih tlače.
5 Neka dugo živi kralj,[a]
dokle god je sunca i mjeseca,
u svakom naraštaju.
6 Kralj je kao kiša što pada na pokošenu livadu,
kao pljuskovi što natapaju zemlju.
7 Za njegove vladavine pravedni će napredovati,
dok postoji mjesec, blagostanje će obilovati.
8 Kralj će vladati od mora do mora
i od rijeke Eufrat do zemaljskih krajeva.
9 Stanovnici pustinje pred njim će klečati,
neprijatelji njegovi prašinu će jesti.
10 Kraljevi Taršiša i otoka donosit će mu danak,
a kraljevi Šebe i Sebe darove.
11 Pred njim će se klanjati svi kraljevi,
služit će mu svi narodi.
12 Jer, on pomaže potrebitima kad zovu,
siromašnima kojima pomoći nema.
13 Na slabe i potrebite se sažalijeva
i živote im spašava.
14 Izbavit će ih od ugnjetavanja i nasilja
jer su mu njihovi životi dragocjeni.
15 Živio kralj!
Dajte mu zlato iz Šebe.
Neprestano molite za njega.
Blagoslivljajte ga svakog dana.
16 Zemlja će dati obilje žita,
prekrivat će čak vrhove gora,
kao Libanon bit će plodna.
Kao zemlja trave, tako će gradovi biti puni stanovnika.
17 Kraljevo ime bit će poznato dovijeka,
sjećat će ga se dok god je sunca.
Po njemu će svi narodi biti blagoslovljeni
i oni će njega blagoslivljati.
18 Neka je blagoslovljen Izraelov BOG
koji jedini čini djela čudesna.
19 Blagoslovljeno njegovo slavno ime dovijeka.
Neka mu slava svu zemlju ispunja.
Amen! Amen!
20 Ovdje se završavaju molitve Davida, Jišajevog sina.
Jod
73 Stvorio si me i uspravio, a sad pomozi
da tvoje zapovijedi naučim i shvatim.
74 Tvoji vjernici će to vidjeti,
sretni što čekam tvoju riječ.
75 Znam, BOŽE, dobro si prosudio
i pravedno me nesrećom kaznio.
76 Neka me uvijek tvoja ljubav tješi,
kao što si i obećao svome slugi.
77 Smiluj mi se da mogu živjeti
i u tvom učenju uživati.
78 Neka se oholi ljudi srame
jer lažno su me optužili,
a ja ću misliti na tvoje pouke.
79 Dovedi k meni svoje vjerne,
da o tvojim pravilima uče.
80 Daj da tvoje odredbe vršim vjerno,
da se pred drugima ne bih sramio.
Kaf
81 Tjeskobno čekam svoje spasenje,
svu nadu polažem u tvoju riječ.
82 Oči su mi već umorne od čekanja.
Kad ćeš me utješiti?
83 Suh sam kao vinski mijeh na dimu,
no tvoje odredbe nisam zaboravio.
84 Koliko te još dugo trebam čekati,
kad ćeš moje progonitelje kazniti?
85 Oholi mi spremaju zamku
i tvoje učenje zanemaruju.
86 Sve tvoje naredbe su pouzdane,
pomozi, jer nevinog me progone.
87 Zamalo su me posve uništili,
no tvoje pouke nisam zanemario.
88 Ljubi me vjerno i život mi sačuvaj,
a ja ću poštovati sve što kažeš.
Lamed
89 Zauvijek, BOŽE, tvoja riječ
čvrsto stoji na nebesima.
90 Tvoja je vjernost za sve naraštaje,
zemlja stoji kako si je utvrdio.
91 Sve do danas zbog tebe traje,
tvojim se zakonima pokorava.
92 Da u tvom učenju nisam uživao,
moja bi me patnja uništila.
93 Tvoje upute nikad ne zaboravljam
jer po njima moj život čuvaš.
94 Tebi pripadam—spasi me!
Uvijek sam tvoje pouke slijedio.
95 Ubojice me čekaju u zasjedi,
a ja o tvojim pravilima razmišljam.
96 Svako savršenstvo ima svoj kraj,
no vrijednost tvojih naredbi je beskrajna.
Ahabova smrt
(2 Ljet 18,2-34)
22 Gotovo je tri godine vladao mir između Arama i Izraela. 2 U trećoj je godini judejski kralj Jošafat posjetio izraelskog kralja Ahaba.
3 Kralj Izraela rekao je svojim službenicima: »Znate li da Ramot u Gileadu pripada nama, a ništa ne poduzimamo kako bismo ga preuzeli natrag od aramejskoga kralja?«
4 Zatim se obratio Jošafatu: »Hoćeš li sa mnom u bitku za Ramot u Gileadu?«
A Jošafat je odgovorio: »Da, ti i ja smo jedno. Moji ljudi su tvoji ljudi, a moji konji su tvoji konji.« 5 No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«
6 Tada je izraelski kralj okupio oko četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebam li ići u bitku protiv Aramejaca u Ramotu, u Gileadu, ili ne?«
»Idi«, odgovorili su, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«
7 No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«
8 Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. No mrzim ga jer mi ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«
Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«
9 Tada je izraelski kralj poslao jednog svoga službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.
10 Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu[a] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.
11 Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove[b] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«
12 Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«
13 U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu tako reci.«
14 No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što mi govori BOG.«
15 Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramota u Gileadu ili ne?«
»Idi i uspjet ćeš«, odgovorio je Mikaja, »BOG će kralju predati grad.«
16 No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«
17 Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori:
‘Ovaj narod nema gospodara.
Neka se svatko mirno vrati kući.’«
18 Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«
19 A Mikaja nastavi: »Slušaj sad poruku od BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva. 20 Pitao je: ‘Tko će namamiti Ahaba da napadne Ramot u Gileadu i da ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. 21 Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ 22 ‘Kako?’ upitao je BOG. ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’
23 Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta svih tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«
24 Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.
25 A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«
26 Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. 27 Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor! Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«
28 Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«
Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«
Kristov križ
2 Tako, kad sam dolazio k vama, braćo i sestre, nisam došao objavljujući Božju istinu vještim govorom niti mudrošću. 2 Odlučio sam, naime, da dok sam s vama, neću znati ništa osim Isusa Krista, i to razapetoga. 3 Došao sam k vama u slabosti, dršćući od straha. 4 Nisam vam govorio i propovijedao uvjerljivim riječima ljudske mudrosti. Dokaz je moga propovijedanja bilo očitovanje snage Duha, 5 da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi.
Božja mudrost
6 Onima koji su duhovno zreli, mi govorimo mudrost, ali ne mudrost ovoga svijeta niti mudrost vladara ovoga svijeta, koji će potpuno nestati. 7 Mi navješćujemo Božju mudrost—dosad tajnu i skrivenu—koju je Bog odredio za našu slavu prije početka vremena. 8 Tu mudrost nije spoznao ni jedan vladar ovoga svijeta. Jer, da su znali, ne bi bili razapeli Gospodina slave. 9 No kao što piše u Svetom pismu:
»Nijedno oko nije vidjelo,
nijedno uho nije čulo,
nijedan um nije pomislio,
ono što je Bog pripremio
onima koji ga vole.«[a]
10 A nama je Bog to objavio po Duhu koji preispituje sve, čak i najveće Božje tajne.
11 Ni jedan čovjek ne zna misli drugog čovjeka. Samo duh koji je u tom čovjeku zna njegove misli. Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjega Duha. 12 No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog. 13 O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh.
Isus poziva prve učenike
(Mk 1,16-20; Lk 5,1-11)
18 Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog jezera, ugledao je dvojicu braće—Šimuna, zvanog Petar, i njegovog brata Andriju kako bacaju mrežu u jezero, jer su bili ribari, 19 pa im je rekao: »Pođite za mnom, a ja ću vas učiniti ribarima ljudi.« 20 Oni su odmah ostavili svoje mreže i krenuli za Isusom.
21 Isus je pošao dalje i ugledao drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejevog i njegovog brata Ivana. Bili su u čamcu sa svojim ocem Zebedejem i krpali mreže. 22 Pozvao ih je i oni su odmah krenuli za njim. Ostavili su i čamac i svoga oca.
Isus poučava i iscjeljuje
(Lk 6,17-19)
23 Isus je obišao cijelu Galileju i poučavao u sinagogama[a], propovijedajući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Liječio je i svakovrsne bolesti i slabosti u narodu. 24 Vijest o njemu proširila se po cijeloj Siriji pa su mu dovodili sve koji su bolovali od raznih bolesti i bili u mukama, opsjednute zlim duhovima, padavičare i nepokretne, a on ih je ozdravljao. 25 Slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, Judeje i s druge strane rijeke Jordan.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International