Book of Common Prayer
Mem
97 O, kako volim tvoje učenje!
Stalno o njemu promišljam.
98 Tvoje zapovijedi uvijek su uz mene,
zbog njih sam mudriji od neprijatelja.
99 Znam više od svojih učitelja
jer o tvojim propisima razmišljam.
100 Razumijem više od starih ljudi
jer slijedim tvoja pravila.
101 Izbjegavam svaku krivu odluku
da bih se tvojoj riječi pokorio.
102 Ne odstupam od tvojih prosudbi,
postupam kao što si me poučio.
103 Kako su nepcu slatke tvoje riječi,
u mojim ustima imaju okus meda!
104 Razum stječem tvojim poukama,
mrzim sve što vodi zlu.
Nun
105 Tvoja riječ je svjetiljka
pred mojim nogama,
svjetlo na mom putu.
106 Zakleo sam se i pritom ostajem,
slijedit ću tvoje pravedne prosudbe.
107 BOŽE, toliko sam propatio,
daj da živim, kao što si obećao.
108 Primi moje žrtve i molitve, BOŽE,
nauči me svojim prosudbama.
109 Život mi je stalno u opasnosti,
no tvoje učenje nisam zaboravio.
110 Zli ljudi zamku su mi postavili,
no od tvojih pravila nisam odstupio.
111 Vesele me tvoji zakoni,
zauvijek sam ih naslijedio.
112 Odlučio sam, do kraja života
vršit ću tvoje odredbe.
Samek
113 Mrzim dvolične ljude,
ali tvoj nauk volim.
114 Ti si mi skrovište i štit,
samo tvoju riječ čekam.
115 Maknite se od mene, svi vi zlikovci,
da naredbe svog Boga mogu slijediti.
116 Kao što si obećao, pomozi da mogu živjeti,
ne daj da se moja nada izjalovi.
117 Podrži me i bit ću spašen,
stalno ću na tvoje uredbe paziti.
118 Ti odbacuješ sve one
koji tvoje odredbe zanemare,
uzalud im je svako pretvaranje.
119 Volim tvoje zakone
jer sve zlikovce na svijetu
odbacuješ kao smeće.
120 Drhtim od straha pred tobom,
tvojih se prosudbi bojim.
Bog opominje tvrdoglavi Izrael
Voditelju zbora. Na gititu. Asafova pjesma.
1 Kličite Bogu, našoj snazi!
Radosno vičite Bogu Jakovljevom!
2 Psalam zapjevajte, u tamburin udarite,
u milozvučnu harfu i liru zasvirajte.
3 U ovnov rog trubite za mladog mjeseca[a],
i za punog mjeseca[b], na dan našeg blagdana.
4 To je uredba za Izrael,
zakon Boga Jakovljevog.
5 Bog je to Josipu dao kao propis
kada ga je izveo iz Egipta.
Na jeziku, koji nisam nikad čuo,
Bog mi je rekao:
6 »Skinuo sam teret s tvojih ramena,
ruke su ti slobodne od teških košara.
7 Zavapio si mi u nevolji,
a ja sam te izbavio.
Iz skrovišta gromova odgovorio sam ti,
provjerio sam te kod vodâ Meribe.« Selah
8 »Moj narode, opominjem te!
Kad bi me barem poslušao, Izraele!
9 Nemoj štovati tuđe bogove
i nemoj im se nikad klanjati.
10 Ja sam BOG koji te izveo iz Egipta.
Otvori usta i ja ću te hraniti.«
11 »Ali moj me narod nije poslušao,
Izrael mi se nije htio pokoriti.
12 Zato sam ih predao njihovom tvrdu srcu,
pustio da rade što god požele.
13 E, kad bi me moj narod poslušao,
kad bi Izrael radio što ja želim!
14 Brzo bih im pokorio neprijatelje
i digao ruku na njihove protivnike.
15 Drhtali bi pred BOGOM oni koji ga mrze,
bili bi zauvijek kažnjeni.
16 A Izrael bih hranio najboljom pšenicom
i sitio ga čistim medom.«
Vapaj za pravdu
Asafova pjesma.
1 Bog ustaje na vijeću bogova,
usred bogova sud održava:
2 »Dokle ćete suditi nepravedno
i biti pristrani prema opakima? Selah
3 Branite slabe i siročad;
štitite prava siromašnih i potlačenih.
4 Izbavljajte jadne i nemoćne,
oslobodite ih iz ruku zlih!
5 Ništa ne razumiju
i ništa ne znaju.
Samo tumaraju u mraku
dok se temelji zemlje tresu.
6 Ja, Bog, kažem: ‘Vi ste bogovi;
svi ste sinovi Svevišnjega.’
7 Ali umrijet ćete, kao i svi,
i pasti kao svaki vladar.«
8 Ustani, Bože, i sudi zemlji,
jer tebi pripadaju svi narodi.
Elizejevo čudo sa sjekirom
6 Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. 2 Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.«
Elizej je odgovorio: »Idite!«
3 No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.«
»Idem s vama«, odgovorio je Elizej. 4 Tako je i on krenuo.
Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva.
5 No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!«
6 Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva.
7 »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru.
Poraz aramejske vojske
8 Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.«
9 No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.«
10 Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta.
11 Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?«
12 »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.«
13 »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.«
Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. 14 Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.
15 Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono—vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad.
»Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga.
16 »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.«
17 Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.«
BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola.
18 Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.«
I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio.
19 Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.«
I odveo ih je u Samariju[a].
20 Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.«
I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije.
21 Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?«
22 »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.«
23 Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.
9 Pisao sam vam u pismu da se ne družite s onima koji su seksualno nemoralni. 10 Nisam mislio da se ne družite općenito s ljudima ovoga svijeta, s onima koji su seksualno nemoralni, koji su pohlepni i varalice ili koji štuju lažne bogove. U tom biste slučaju morali otići iz ovoga svijeta.
11 Ne, pisao sam vam da se ne družite s onim tko se naziva vašim bratom u Kristu, a bludnik je ili je pohlepan, štuje lažne bogove, ogovara, pijanac je ili varalica. Nemojte čak ni jesti s takvim čovjekom!
12 Nije moja dužnost suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Ne biste li trebali i vi suditi onima koji pripadaju Crkvi? 13 Bog će suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Jer, pisano je: »Izbacite zlu osobu iz svoje sredine.«[a]
Sporovi među kršćanima
6 Kad netko od vas ima spor s drugom osobom, zašto idete na sud pred bezbožne suce? Zašto ne raspravite tu stvar među Božjim svetim ljudima? 2 Zar ne znate da će Božji ljudi suditi svijetu? A ako ćete suditi svijetu, zar niste dostojni da presudite i u malim stvarima? 3 Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima, a da onda ne spominjem svakodnevne stvari? 4 Dakle, ako imate svakodnevne sporove koje treba presuditi, zašto ih iznosite pred ljude koji nemaju nikakvog značenja za Crkvu? 5 Govorim vam to da bih vas posramio! Zar je došlo do toga da među vama nema ni jednoga mudrog čovjeka koji može izgladiti spor među dvojicom braće? 6 Nego, sada jedan brat tuži drugoga, a vi dopuštate ljudima koji nisu vjernici da presuđuju!
7 Zapravo, već je porazno za vas što imate parnice jedni s drugima. Zašto radije ne podnesete nepravdu? Zašto radije ne pretrpite štetu? 8 Nego vi sami varate, i to svoju braću i sestre!
Isus govori o osveti
(Lk 6,29-30)
38 »Čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko, zub za zub.’[a] 39 Ali ja vam kažem: ne opirite se zlom čovjeku! Nego, ako te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi! 40 A onomu koji bi te htio tužiti da ti oduzme košulju, daj i svoj ogrtač! 41 Ako te tko prisili da pješačiš s njim jedan kilometar, ti idi dva! 42 Ako te tko štogod zatraži, daj mu! I ne odbij onoga tko te traži da mu nešto posudiš!«
Voljeti neprijatelje
(Lk 6,27-28.32-36)
43 »Čuli ste da je rečeno: ‘Voli svoga bližnjega[b] i mrzi svoga neprijatelja.’ 44 A ja vam kažem: volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. 45 Tako ćete postati djeca svoga Oca na nebu, koji čini da sunce izlazi i zlima i dobrima. On daje kišu i onima koji čine dobro i onima koji čine zlo. 46 Ako volite samo one koji vole vas, kakvu nagradu možete očekivati? Čak i poreznici čine isto. 47 I ako pozdravljate samo svoje prijatelje, činite li išta više od drugih? Čak i pogani čine isto. 48 Zato budite savršeni, kao što je vaš Otac nebeski savršen!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International