Old/New Testament

Gideon pobjeđuje Midjance

7 Sutradan rano ujutro, Jerubaal, odnosno Gideon, sa svim svojim ljudima utaborio se na izvoru Harod. Tabor je Midjanaca bio prema sjeveru, u dolini ispod brda Moreh.

² BOG je rekao Gideonu: »Pomoći ću vam da pobijedite Midjance. No previše vas je. Ne želim da me Izraelci zanemare i pomisle da su sami zaslužni za ovu pobjedu. ³ Zato objavi da svatko koga je strah može otići s planine Gilead i vratiti se kući.«

Tako je dvadeset i dvije tisuće ljudi napustilo Gideona i vratilo se kući. Ostalo ih je deset tisuća.

⁴ BOG je tada rekao Gideonu: »Još uvijek vas je previše. Povedi ljude dolje na vodu, a ja ću ih probrati. Za koga ti kažem da ide s tobom, neka ide. Ali za koga kažem da ne treba ići, taj neka ne ide.«

⁵ Gideon je poveo ljude dolje na vodu. Bog mu je rekao da ih promatra dok piju. Tražio je da ih razdvoji na dvije skupine: na one koji piju vodu iz dlana, lapćući jezikom kao psi, te na druge, koji kleknu i sagnu se do vode da bi pili.

⁶ Samo je tristo ljudi laptalo vodu, prinoseći je rukom ustima. Svi ostali kleknuli su i sagnuli se da bi pili.

⁷ BOG je rekao Gideonu: »Tristo ljudi, koji su laptali vodu, izborit će pobjedu nad Midjancima. Svi ostali neka idu kući.«

⁸ Tako je Gideon poslao sve ostale Izraelce kući. Zadržao je samo tristo ljudi, koji su preuzeli zalihe hrane i trube onih koji su otišli.

A tabor Midjanaca bio je u dolini ispod Gideonovog tabora.

⁹ Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Ustani i napadni tabor Midjanaca. Osigurat ću ti pobjedu. ¹⁰ Ako se bojiš krenuti u napad, idi do neprijateljskog tabora sa svojim slugom Purom ¹¹ i poslušaj što ljudi govore. Ohrabrit ćeš se i odlučiti za napad na tabor.«

Gideon i njegov sluga Pura sišli su do ruba midjanskog tabora. ¹² Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka ležali su u dolini, brojni poput skakavaca. Imali su neizmjerno mnoštvo deva. Bilo ih je kao pijeska na morskoj obali.

¹³ Gideon je prišao i čuo kako jedan čovjek prepričava svoj san drugome.

Govorio je: »Sanjao sam da se okrugli ječmeni kruh dokotrljao u midjanski tabor. Udario je u šator koji se srušio, prevrnuo i ostao tako ležati.«

¹⁴ Drug mu je odgovorio: »To nije ništa drugo nego mač Izraelca Gideona, Joaševog sina. Bog mu je dao pobjedu nad Midjancima i cijelom vojskom.«

¹⁵ Kad je Gideon čuo ovaj san i njegovo tumačenje, poklonio se BOGU. Potom se vratio u izraelski tabor. Povikao je: »Ustanite! BOG nam daje pobjedu nad Midjancima i njihovom vojskom!«

¹⁶ Podijelio je tristo ljudi u tri skupine. Svakom je čovjeku dao u ruke trubu i veliki ćup. U svakom je ćupu bila tinjajuća baklja.

¹⁷ Rekao im je: »Pratite me do ruba neprijateljskog tabora. Kad stignemo tamo, radite isto što i ja. ¹⁸ Okružite cijeli tabor. Kad zatrubim u rog, neka i svi drugi trube i viču: ‘Za BOGA i za Gideona!’«

¹⁹ Gideon je sa svojom skupinom od stotinu ljudi došao do ruba tabora, usred noći, baš nakon smjene straže. Zatrubili su u rogove i počeli razbijati ćupove koje su držali u rukama.^{[a] 20} Tada je svih tristo ljudi zatrubilo u rogove i razbijalo ćupove. Svaki je sad u lijevoj ruci držao plamteću baklju, a u desnoj rog. Vikali su: »Mač za BOGA i za Gideona!« ²¹ Gideonovi su se ljudi rasporedili svuda oko neprijateljskog tabora. A unutar tabora, midjanski vojnici počeli su vikati, pokušavajući pobjeći. ²² Kad se oglasilo tristo truba od rogova, BOG je potaknuo Midjance da počnu jedan drugoga ubijati mačevima. Bježali su u grad Bet Šitu, koji je na putu prema gradu Serari, sve do granice grada Abel Mehola, koji je blizu grada Tabata.

²³ Izraelcima iz Naftalijevog, Ašerovog i cijelog Manašeovog plemena bilo je naređeno da progone Midjance.

²⁴ Gideon je po Efrajimovom gorju razaslao glasnike koji su govorili: »Siđite i borite se protiv Midjanaca. Zauzmite sve vode do Bet Bare i rijeku Jordan.«

Odazvali su se svi ljudi iz Efrajimovog plemena. Zauzeli su vode do Bet Bare i rijeku Jordan. ²⁵ Zarobili su dva midjanska zapovjednika, Oreba i Zeeba. Oreba su ubili kod Orebove stijene, a Zeeba usmrtili kod Zeebove vinske preše. Potom su nastavili progoniti Midjance. Glave Oreba i Zeeba donijeli su Gideonu preko rijeke Jordan.

8 Efrajimovci su se jako ljutili na Gideona. Rekli su mu: »Zašto si se tako ponio prema nama? Zašto nas nisi zvao kad si išao u borbu protiv Midjanaca?«

² Odgovorio im je: »Vi ste učinili više od mene. Znate da berači iz Efrajimovog plemena ostave u vinogradu više grožđa za sirotinju nego što ga ukupno ubere Abiezerova obitelj. ³ I sad imate bolji ulov. Bog vam je predao midjanske zapovjednike Oreba i Zeeba. Kako bi se moj uspjeh mogao usporediti s vašim?«

Kad su Efrajimovci čuli Gideonov odgovor, nisu se više ljutili na njega.

Gideon zarobljava dvojicu midjanskih kraljeva

⁴ Gideon je sa svojih tristo ljudi došao do rijeke Jordan i prešao na drugu stranu. Bili su iscrpljeni.

⁵ Molio je ljude iz grada Sukota: »Molim vas, dajte kruha mojim ljudima. Iscrpljeni su, a još uvijek smo u potjeri za midjanskim kraljevima Zebahom i Salmunom.«

⁶ No glavari su Sukota odgovorili: »Nisi zarobio Zebaha i Salmunu. Zašto bismo onda tvojoj vojsci davali kruh?«

⁷ A Gideon im je rekao: »Kad je tako, znajte, kad mi BOG preda Zebaha i Salmunu, doći ću i išibati vas pustinjskim trnjem i dračem.«

⁸ Odatle su Gideon i njegovi ljudi otišli u grad Penuel. I ondje su tražili isto, no dobili su jednaki odgovor kao u Sukotu.

⁹ Rekao je Penuelcima: »Kad se vratim kao pobjednik, srušit ću vam ovu kulu.«

¹⁰ Zebah i Salmuna bili su s vojskom u Karkoru. Oko petnaest je tisuća ljudi preostalo od vojske istočnih naroda. Poginulo je, dakle, sto dvadeset tisuća ljudi. ¹¹ Gideon je krenuo karavanskim putem, istočno od Nobaha i Jogbohe, te neočekivano napao neprijateljski tabor. ¹² Zebah i Salmuna su pobjegli. Krenuo je u potjeru za dvojicom midjanskih kraljeva i zarobio ih. Cijela je njihova vojska bila u panici.

¹³ Tada se Gideon, Joašev sin, vratio iz bitke putem koji je vodio preko prijevoja Hares. ¹⁴ Uhvatio je jednog mladića iz Sukota. Ispitivao ga je, a on mu je dao popis s imenima sedamdeset i sedmorice glavara i starješina grada Sukota.

¹⁵ Otišao je u Sukot i rekao ljudima: »Ovo su Zebah i Salmuna zbog kojih ste me vrijeđali i govorili: ‘Nisi zarobio Zebaha i Salmunu pa tvojoj vojsci ne damo kruha.’«

¹⁶ Potom je starješine Sukota išibao pustinjskim trnjem i dračem. ¹⁷ Također, porušio je kulu u Penuelu i poubijao ljude koji su ondje živjeli.

¹⁸ Upitao je Zebaha i Salmunu: »Kakvi su bili ljudi koje ste poubijali na planini Tabor?«

»Izgledali su kao ti«, odgovorili su. »Svaki od njih izgledao je kao kraljev sin.«

¹⁹ »To su bila moja braća, sinovi moje majke«, rekao je Gideon. »Zaklinjem se BOGOM, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio.«

²⁰ Tada se Gideon obratio Jeteru, svome prvorođenom sinu, i rekao mu: »Pobij ove kraljeve!«

No Jeter je bio samo uplašeni mladić i nije podigao mač.

²¹ A Zebah i Salmuna rekli su: »Ti nas ubij! To je posao za muškarca.«

I tako je Gideon ubio Zebaha i Salmunu. Njihove su deve nosile oko vrata nakit u obliku polumjeseca, a Gideon je i to prisvojio.

Gideonov prsluk

²² Izraelci su rekli Gideonu: »Vladaj nad nama jer si nas oslobodio Midjanaca. Nakon tebe neka vladaju tvoj sin i tvoj unuk.«

²³ A on je odgovorio: »Ja neću vladati nad vama, kao ni moj sin. Vladat će BOG.«

²⁴ Neki od ljudi, koje su Izraelci pobijedili, bili su Išmaelci^[b] koji su nosili zlatne naušnice. Gideon je zato rekao Izraelcima: »Tražim od vas da mi svatko od svoga ratnog plijena dâ po jednu zlatnu naušnicu.«

²⁵ »Rado ćemo ti dati što tražiš«, odgovorili su. Prostrli su ogrtač i svaki od njih ubacio je po jednu naušnicu od svog plijena. ²⁶ Ukupna težina zlatnih naušnica, koje je Gideon zatražio, bila je gotovo dvadeset kilograma^[c]. Njegov je plijen podrazumijevao još i nakit, privjeske, grimizne odore midjanskih kraljeva te vratne ogrlice kraljevskih deva. ²⁷ Gideon je od toga dao napraviti zlatni prsluk^[d]. Postavio ga je u svome rodnom gradu Ofri. Cijeli Izrael odao se štovanju prsluka, koji je postao zamka grijeha za Gideona i njegovu obitelj.

²⁸ Tako su Izraelci pokorili Midjance, koji im poslije više nisu stvarali probleme. U zemlji je bio mir tijekom četrdeset godina, sve dok je Gideon bio živ.

Gideonova smrt

²⁹ Gideon^[e], Joašev sin, vratio se svojoj kući i ondje živio. ³⁰ Imao je mnogo žena pa mu se rodilo sedamdeset sinova. ³¹ Sina mu je rodila i njegova žena ropkinja^[f], koja je živjela u Šekemu, a nazvao ga je Abimelek. ³² Gideon, Joašev sin, umro je u dubokoj starosti. Sahranjen je u grobnici svog oca Joaša u gradu Ofri, koji pripada Abiezerovoj obitelji.

³³ Čim je Gideon umro, Izraelci su ponovo počeli štovati baale. Postavili su Baal Berita sebi za boga. ³⁴ Više se nisu sjećali svog BOGA, koji ih je oslobodio svih njihovih okolnih neprijatelja. ³⁵ I nisu poštovali obitelj Jerubaala, odnosno Gideona, iako je toliko dobroga učinio za Izrael.

Isus poziva prve učenike

(Mt 4,18-22; Mk 1,16-20)

5 Jednom je Isus stajao na obali Genezaretskoga jezera, a mnoštvo se tiskalo oko njega da sluša Božju riječ. ² Isus je spazio na obali dvije lađice iz kojih su izašli ribari i ispirali svoje mreže. ³ Ušao je u lađicu, koja je pripadala Šimunu, i zamolio ga da se malo odmaknu od obale. Zatim je sjeo i iz lađice poučavao ljude.

⁴ Kad je završio, rekao je Šimunu: »Zaplovite prema pučini! Tamo bacite mreže da uhvatite ribu.«

⁵ Šimun je odgovorio: »Gospodaru, cijelu smo se noć trudili i ništa nismo ulovili, ali ako ti tako kažeš, bacit ću mreže.« ⁶ Poslušali su Isusa i ulovili toliko ribe da su im počele pucati mreže. ⁷ Dali su znak svojim prijateljima iz druge lađice da im dođu pomoći. Kad su oni došli, obje su lađice toliko natovarili da su počele tonuti.

⁸ Kad je Šimun Petar to vidio, bacio se na koljena pred Isusa i rekao: »Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!« ⁹ I on i svi koji su bili s njim ostali su zapanjeni ulovom. ¹⁰ Zapanjeni su bili i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su ribarili zajedno sa Šimunom.

Isus je na to rekao Šimunu: »Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude.«

¹¹ Oni su izvukli lađice iz vode, ostavili sve i krenuli za Isusom.

Isus ozdravlja gubavca

(Mt 8,1-4; Mk 1,40-45)

¹² Jednom, dok je bio u nekom gradu, Isus je naišao na čovjeka prekrivenoga gubom. Kad je ugledao Isusa, gubavac^[a] je pao ničice i zamolio ga: »Gospodine, ako želiš, možeš me izliječiti.«

¹³ Isus je ispružio ruku, dodirnuo ga i rekao: »Želim. Ozdravi!« I guba je istoga trena nestala. ¹⁴ Isus mu je tada zapovjedio: »Nikome ne govori o ovome, nego idi, pokaži se svećeniku^[b] i prinesi žrtvu za svoje očišćenje, kako je zapovjedio Mojsije. To će biti pokazatelj tvog ozdravljenja.«

¹⁵ Vijest o Isusu sve se više širila, a ljudi su u velikom broju dolazili da ga čuju i da ih izliječi od bolesti. ¹⁶ On bi se često povlačio na pusta mjesta i molio.