Old/New Testament
Izraelci protiv Kanaanaca
1 Nakon Jošuine smrti, Izraelci su pitali BOGA: »Koje naše pleme treba krenuti prvo i boriti se protiv Kanaanaca?«
2 BOG je odgovorio: »Neka ide Judino pleme. Njima ću dati ovu zemlju.«
3 Judejci su zvali svoju braću iz Šimunovog plemena: »Pođite s nama, na područje koje nam je dodijeljeno. Borite se zajedno s nama protiv Kanaanaca. A kad se vi budete borili za svoju zemlju, mi ćemo vama pomagati.«
Tako su ljudi iz Šimunovog plemena otišli s Judejcima.
4 Judejci su napali, a BOG im je dao pobjedu nad Kanaancima i Perižanima. Pobili su deset tisuća ljudi kod grada Bezeka. 5 U gradu su zatekli vladara Bezeka. Borili su se protiv njega i porazili Kanaanace i Perižane. 6 Vladar Bezeka je pobjegao, ali krenuli su za njim u potjeru. Uhvatili su ga i odsjekli mu palčeve na rukama i nogama.[a]
7 Rekao je: »Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je ostatke hrane pod mojim stolom. Bog mi je učinio ono što sam ja učinio njima.«
Judejci su vladara Bezeka doveli u Jeruzalem, gdje je i umro.
Judejci zauzimaju Jeruzalem i Hebron
8 Judejci su napali Jeruzalem i zauzeli grad. Stanovnike su pobili mačevima, a grad zapalili.
9 Poslije su se borili protiv Kanaanaca koji su živjeli u planinama, u pustinji Negev, te u dolinama prema zapadu. 10 Napali su i Kanaanace u gradu Hebronu, koji se prije zvao Kirjat Arba. Porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja[b].
Kaleb i njegova kći
(Jš 15,13-19)
11 Odatle su krenuli protiv stanovnika grada Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer. 12 Kaleb je rekao: »Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.«
13 To je učinio Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza, a Kaleb mu je dao svoju kćer Aksu za ženu.
14 Nakon što su se vjenčali, Aksa je nagovarala Otniela da traže od njezinog oca zemlju. Tako je jednom otišla k svome ocu. Dok je silazila s magarca, Kaleb ju je upitao: »Što želiš?«
15 Odgovorila je: »Blagoslovi me. Dao si mi suhu zemlju u pustinji. Daruj mi i izvore vode.«
Tako je Kaleb svojoj kćeri darovao gornje i donje izvore.
16 Kenijevci, potomci Mojsijevog tasta, krenuli su s Judejcima iz Grada Palmi[c] u judejsku pustinju. Nastanili su se među tamošnjim narodom u Negevu, blizu grada Arada.
17 Judejci su sa svojom braćom iz Šimunovog plemena porazili Kanaanace koji su živjeli u Sefatu. Grad su potpuno uništili te se i danas zove Horma[d]. 18 Judejci su zauzeli i Gazu, Aškelon i Ekron, s okolnim područjima.
19 BOG je bio s Judejcima pa su zauzeli planinska područja. Nisu uspjeli protjerati stanovnike iz ravnica jer su ovi imali željezna bojna kola. 20 Područje Hebrona dodijeljeno je Kalebu, kao što je Mojsije bio obećao. Odatle je protjerao trojicu Anakovih sinova[e].
21 Ljudi iz Benjaminovog plemena nisu uspjeli protjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Jebusejci sve do danas[f] žive ondje zajedno s ljudima iz Benjaminovog plemena.
Josipovi potomci osvajaju Betel
22 Ljudi iz Josipovog plemena napali su Betel, a BOG je bio uz njih. 23 Poslali su uhode u Betel, grad koji se prije zvao Luz. 24 Vidjeli su čovjeka kako izlazi iz grada i rekli mu: »Molim te, pokaži nam kako da uđemo u grad i nećemo ti nauditi.« 25 Pokazao im je kako da uđu u grad. Pobili su mačem stanovnike grada, a toga čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili su da slobodno odu. 26 On je otišao u zemlju Hetita i izgradio grad. Nazvao ga je Luz. Grad se i danas tako zove.
Druga izraelska plemena i Kanaanci
27 Pripadnici plemena Manaše nisu uspjeli protjerati stanovnike iz gradova Bet Šean, Taanak, Dor, Ibleam i Megido, kao ni stanovnike koji su živjeli u okolnim selima. Kanaanci su odlučili ostati u zemlji. 28 Kad su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance na robovski rad. No nisu ih mogli prisiliti da odu iz zemlje.
29 Ljudi iz plemena Efrajim nisu uspjeli protjerati Kanaanace koji su živjeli u Gezeru. Ostali su ondje živjeti zajedno.
30 Zebulunovi potomci nisu protjerali stanovnike Kitrona i Nahalola. Kanaanci su ostali živjeti s njima, ali su im postali robovi.
31 Ašerovi potomci nisu protjerali stanovnike iz gradova Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. 32 Ašerovci su tako živjeli među Kanaancima starosjediocima jer ih nisu uspjeli protjerati.
33 Ljudi iz plemena Naftali nisu protjerali stanovnike gradova Bet Šemeša i Bet Anata. Živjeli su među Kanaancima, stanovnicima toga kraja. Stanovnike su Bet Šemeša i Bet Anata prisilili na ropstvo.
34 Amorejci su potisnuli pripadnike plemena Dan u planine. Nisu im dopuštali silazak u nizinu. 35 Amorejci su odbili napustiti područje planine Heres te gradove Ajalon i Šaalbim. Kasnije su Josipovi potomci ojačali i prisilili Amorejce na robovski rad. 36 Područje Amorejaca pruža se između prijevoja Akrabim i mjesta Sela, pa gore u brda.
BOŽJI anđeo u Bokimu
2 BOŽJI je anđeo došao iz grada Gilgala u grad Bokim. Rekao je Izraelcima: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo u zemlju koju sam pod zakletvom predao vašim precima. Obećao sam da nikad neću raskinuti svoj savez s vama. 2 No vi zauzvrat niste smjeli ulaziti u savez sa stanovnicima ove zemlje, već ste trebali porušiti njihove žrtvenike. Niste poslušali što sam govorio. Što ste to učinili? 3 Zato vam sad kažem da više neću prisiljavati Kanaance da napuste vašu zemlju. Oni će vam uvijek stvarati probleme, a njihovi lažni bogovi bit će vam zamka, da ih štujete.«
4 Kad je BOŽJI anđeo izgovorio ove riječi pred svim Izraelcima, narod je glasno zaplakao. 5 Zato su ono mjesto nazvali Bokim[g]. Ondje su prinijeli žrtve BOGU.
Jošuina smrt
6 Jošua je otpustio narod. Izraelci su krenuli na svoju zemlju, da svatko od njih preuzme ostavštinu koja im je dodijeljena u nasljedstvo. 7 Sve dok je Jošua bio živ, narod je štovao BOGA. Bilo je tako i nakon njegove smrti, sve dok su bili živi stari ljudi koji su svojim očima gledali sva velika djela koja je BOG učinio za Izrael. 8 Jošua, Nunov sin i BOŽJI sluga, umro je u starosti od sto deset godina. 9 Sahranili su ga na njegovoj zemlji u Timnat Heresu, u brdima Efrajima, sjeverno od planine Gaaš.
10 Nakon što je cijeli taj naraštaj ljudi poumirao, uslijedio je novi koji nije poznavao BOGA i koji nije znao što je on sve učinio za Izrael.
Izraelci više ne štuju BOGA
11 Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Štovali su kanaanskog idola Baala. 12 Zapostavili su BOGA svojih predaka, koji ih je izveo iz Egipta, i štovali bogove okolnih naroda. Klanjali su se pred njima i tako izazivali BOŽJI bijes. 13 Zapostavili su BOGA i štovali Baala i Aštartu[h].
14 BOG se razljutio na Izraelce. Prepustio ih je razbojnicima i dopustio je da ih pljačkaju. Predao ih je okolnim neprijateljima kojima se nisu mogli suprotstaviti. 15 Kad god su kretali u bitku, BOG je bio protiv njih. Kao što ih je BOG bio upozorio, našli su se usred velikih nevolja.
16 Tada je BOG među njima odabirao vođe koje su zvali sucima, a koji su ih spašavali od neprijatelja i otimačine. 17 No narod nije slušao svoje suce. Prepuštali su se štovanju drugih bogova. Klanjali su im se i ubrzo zanemarili običaje svojih predaka. Njihovi su preci poštovali BOŽJE zapovijedi, no oni to nisu činili. 18 Kad bi narodu postavio nekog od sudaca, BOG je bio uz njega. Sudac bi spasio narod od neprijatelja i mir bi potrajao sve dok je on bio živ. BOG se sažalio na patnje naroda koje su im nanosili njihovi tlačitelji i mučitelji. 19 No kad bi sudac umro, narod se vraćao na staro i ponašao gore od svojih prethodnika. Slijedili su, služili i štovali druge bogove. U svojoj tvrdoglavosti, Izraelci nisu odustajali od svojih zlih postupaka.
20 BOG se jako razljutio na Izrael. Rekao je: »Ovaj je narod prekršio savez koji sam bio zapovjedio njihovim precima. Ne slušaju me. 21 Zato neću više tjerati druge narode pred Izraelcima. Bili su ovdje kad je Jošua umro, a ja ću im dopustiti i da ostanu. 22 Poslužit će mi da provjeravam žive li Izraelci kako BOG hoće, kao što su to činili njihovi preci.«
23 Tako je BOG ostavio u zemlji narode koje su Izraelci ondje zatekli. Nije ih odmah protjerao i nije ih prepustio Jošuinoj vojsci.
3 BOG je ostavio druge narode u izraelskoj zemlji da bi pomoću njih iskušavao novi naraštaj Izraelaca koji nije ratovao pri osvajanju Kanaana. 2 Htio je da nauče ratovati protiv naroda koji su ostali. 3 U zemlji su ostala petorica filistejskih vladara, svi Kanaanci i Sidonci, te Hivijci koji su živjeli u libanonskom gorju, na području od planine Baal Hermon sve do Lebo Hamata. 4 Ti su narodi poslužili Bogu za iskušavanje Izraelaca, kako bi se vidjelo poštuju li oni zapovijedi koje je BOG dao njihovim precima preko Mojsija.
5 Tako su Izraelci živjeli među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. 6 Ženili su se njihovim kćerima, a svoje su kćeri udavali za njihove sinove. Također, počeli su štovati njihove bogove.
Otniel, prvi sudac
7 Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Zaboravili su svoga BOGA i štovali su lažne bogove Baala i Ašeru. 8 Stoga, BOG se razljutio na Izraelce te je dopustio da ih pokori Kušan Rišataim, kralj Mezopotamije. Potom su Izraelci bili njegovi podanici osam godina. 9 Izraelski je narod zavapio BOGU za pomoć, a on im je tada poslao čovjeka koji će ih spasiti. Bio je to Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza. 10 Na njemu je bio BOŽJI duh i on je postao narodni sudac u Izraelu. Krenuo je u rat, a BOG mu je omogućio da nadjača Kušana Rišataima, kralja Mezopotamije. 11 U zemlji je vladao mir sljedećih četrdeset godina. Potom je Otniel, Kenazov sin, umro.
Sudac Ehud
12 Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. BOG je tada ojačao moapskog kralja Eglona pa je on krenuo u rat protiv Izraelaca koji su činili zlo pred BOGOM. 13 Udružio se s Amoncima i Amalečanima, napao je Izraelce i osvojio Grad Palmi[i]. 14 Izraelci su sljedećih osamnaest godina služili moapskome kralju Eglonu.
15 Tada je narod Izraela ponovo zavapio BOGU u pomoć. BOG im je dao spasitelja. Bio je to Ehud, Gerin sin iz Benjaminovog plemena. Ehud je bio ljevoruk. Izraelci su ga poslali da odnese porez moapskome kralju Eglonu. 16 Ehud je sebi napravio kratki[j] dvosjekli mač i pripasao ga uz desno bedro, ispod odjeće. 17 Donio je porez moapskome kralju Eglonu koji je bio jako debeo čovjek. 18 Kad je predao porez, raspustio je ljude koji su ga pratili, 19 ali se kod kamenih kipova blizu Gilgala okrenuo i vratio.
Rekao je kralju da ima za njega tajnu poruku.
Kralj je zatražio tišinu i svi su njegovi službenici napustili prostoriju.
20 Kad su ostali sami u prozračnoj gornjoj sobi, Ehud je prišao kralju koji je sjedio. Rekao mu je: »Imam za tebe poruku od Boga«.
Kralj je tada ustao sa svog prijestolja. 21 Ehud je posegnuo svojom lijevom rukom i izvukao mač s desnog bedra. Zabio je oštricu kralju u trbuh. 22 Salo je prekrilo oštricu i držak mača te Ehud nije uspio izvući mač. Iz kraljeve je utrobe potekao izmet. 23 Ehud je potom izašao, zatvorio za sobom vrata i zaključao ih. 24 Kad je otišao, došli su sluge i vidjeli zaključana vrata. Pomislili su: »Kralj sigurno obavlja veliku nuždu.«
25 Čekali su dugo, ali kralj nije otvarao. Potražili su ključ i ušli. Vidjeli su kralja kako mrtav leži na podu. 26 Dok su sluge čekali, Ehud je uspio pobjeći. Prošao je pored kamenih kipova i pobjegao u Seir. 27 Kad je stigao onamo, zatrubio je u rog koji se čuo u cijelome Efrajimovom gorju. Sav je narod krenuo u nizinu, s Ehudom na čelu.
28 Pozvao ih je: »Slijedite me! BOG vam je dao da nadjačate svoje neprijatelje Moapce.«
Sišli su za njim i zauzeli gazove na rijeci Jordan prema Moabu. Nikomu nisu dopuštali prijelaz preko rijeke. 29 Ubili su oko deset tisuća snažnih i hrabrih Moabaca. Nitko nije uspio pobjeći. 30 Toga je dana Izrael zavladao Moabom. U zemlji je nakon toga vladao mir osamdeset godina.
Sudac Šamgar
31 Nakon Ehuda drugi je čovjek spašavao Izrael. Bio je to Šamgar, Anatov sin, koji je šiljastim štapom za tjeranje volova pobio šesto Filistejaca.
Isusova kušnja
(Mt 4,1-11; Mk 1,12-13)
4 Isus se vratio s rijeke Jordan pun Svetog Duha. Duh ga je odveo u pustinju, gdje ga je đavao iskušavao četrdeset dana. 2 Za to vrijeme Isus nije ništa jeo, a nakon četrdeset dana je ogladnio.
3 Tada mu je đavao rekao: »Ako si Božji Sin, naredi ovom kamenu da se pretvori u kruh!« 4 Isus mu je odgovorio: »Pisano je: ‘Čovjek ne živi samo od kruha.’«[a]
5 Đavao ga je tada poveo na neko visoko mjesto i u trenu mu pokazao sva kraljevstva na Zemlji. 6 Rekao mu je: »Dat ću ti svu njihovu moć i slavu, jer je u mojim rukama, i ja je mogu dati komu god želim. 7 Ako se meni pokloniš, sve će to biti tvoje.«
8 Isus mu je odgovorio: »Pisano je: ‘Štuj Gospodina, svog Boga, i njemu jedinom služi.’«[b]
9 Zatim je đavao odveo Isusa u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama. Rekao mu je: »Ako si Božji Sin, baci se odavde! 10 Jer, pisano je:
‘On će zapovjediti svojim anđelima da te čuvaju’
11 i ‘Oni će te na rukama nositi
da ti noga o kamen ne udari.’«[c]
12 A Isus mu je odgovorio: »Rečeno je i ovo: ‘Ne iskušavaj Gospodina, svog Boga.’«[d]
13 Pošto je iscrpio sve kušnje, đavao se udaljio od Isusa dok ne nastupi pogodan trenutak.
Isus počinje djelovati u Galileji
(Mt 4,12-17; Mk 1,14-15)
14 Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. 15 Počeo je poučavati u sinagogama[e] i svi su ga slavili.
Isus u Nazaretu
(Mt 13,53-58; Mk 6,1-6)
16 Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. 17 Pružili su mu svitak[f] proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše:
18 »Na meni je Gospodinov Duh.
Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima.
Poslao me da objavim slobodu zarobljenima
i povratak vida slijepima.
Poslao me da oslobodim potlačene i
19 da proglasim godinu milosti Gospodinove.«[g]
20 Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. 21 Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.«
22 Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?«
23 A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« 24 Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. 25 Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. 26 No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. 27 A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.«
28 Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. 29 Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, 30 ali on je prošao između njih i otišao svojim putem.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International