Old/New Testament

Dvanaest kamenova obilježava Božje čudo

4 Kad je čitav narod prešao preko Jordana, BOG je rekao Jošui: ² »Izaberite dvanaestoricu iz naroda, po jednoga iz svakog plemena, ³ i zapovjedite im da svaki od njih izvadi kamen iz sredine Jordana, baš s mjesta na kojem stoje svećenici. Ponesite tih dvanaest kamenova sa sobom i odložite ih ondje gdje budete noćili.«

⁴ Jošua je odredio dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena, ⁵ pa im je rekao: »Idite do sredine Jordana, pred Kovčeg svoga BOGA, i neka svaki od vas na rame podigne i ponese po jedan kamen. ⁶ Oni će vam biti znak. Kad vas djeca budu pitala: ‘Što znači ovo kamenje?’, ⁷ odgovorit ćete im: ‘Rijeka je Jordan prestala teći pred BOŽJIM kovčegom saveza. Kad je Kovčeg ušao u rijeku, vode su Jordana prestale teći.’ Neka ovo kamenje bude znak vječnog sjećanja za izraelski narod.«

⁸ Izraelci su napravili točno kako im je Jošua bio zapovjedio. Uzeli su dvanaest kamenova iz sredine rijeke Jordan, po jedan za svako izraelsko pleme, kao što je BOG bio rekao Jošui, pa su ih prenijeli do prenoćišta i ondje položili. ⁹ Drugih dvanaest kamenova—koji stoje tamo i danas—Jošua je postavio na sredinu Jordana, na mjesto gdje su stajali svećenici koji su nosili Kovčeg saveza.

¹⁰ Svećenici, koji su nosili Kovčeg, stajali su nasred Jordana sve dok narod nije izvršio sve što je BOG zapovjedio Jošui—isto ono što mu je bio zapovjedio i Mojsije. Izraelci su žurno prelazili rijeku, ¹¹ a nakon što su svi prešli, došao je red i na svećenike s BOŽJIM kovčegom, koji su potom nastavili ići ispred naroda.

¹² Ljudi iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena, naoružani su prešli ispred drugih Izraelaca, kao što im je bio zapovjedio Mojsije. ¹³ Četrdeset tisuća ljudi spremnih za borbu prešlo je pred Kovčegom^[a] da bi se borilo na Jerihonskim poljanama.

¹⁴ Toga je dana BOG učinio Jošuu velikim vođom cijeloga Izraela, a Izraelci su ga počeli poštovati kao nekoć Mojsija. ¹⁵ BOG je rekao Jošui: ¹⁶ »Zapovjedi svećenicima, koji nose Kovčeg saveza, da izađu iz Jordana.«

¹⁷ Jošua je zapovjedio svećenicima: »Izađite iz Jordana!« ¹⁸ a oni su izašli iz rijeke noseći BOŽJI kovčeg saveza. Čim su nogom stupili na suho tlo, vode Jordana vratile su se na svoje mjesto i prelile preko obala kao i prije.

¹⁹ Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvog mjeseca i utaborio se blizu Gilgala, istočno od Jerihona. ²⁰ Jošua je u Gilgalu postavio onih dvanaest kamenova, koje su izvadili iz Jordana, ²¹ rekavši Izraelcima: »Kad vaša djeca budu pitala što znače ovi kamenovi, ²² objasnite im: ‘Izrael je prešao preko rijeke Jordan po suhom tlu.’ ²³ Jer, vaš je BOG pred vama isušio Jordan sve dok ga niste prešli, baš kao što je bio učinio i s Crvenim morem, isušivši ga sve dok nismo prešli na drugu stranu. ²⁴ Učinio je to da bi svi narodi te zemlje znali koliko je BOG moćan i da biste zauvijek slušali i poštovali svog BOGA.«

5 Kad su amorejski kraljevi zapadno od rijeke Jordan, kao i svi kanaanski kraljevi uz Sredozemno more, čuli da je BOG isušio rijeku Jordan ispred Izraelaca sve dok je nisu prešli, klonuli su duhom i obeshrabrili se.

Obrezanje u Gilgalu

² Tada je BOG rekao Jošui: »Napravi noževe od kamena kremena i ponovo obreži^[b] Izraelce.«

³ Jošua je stoga načinio noževe od kremena i obrezao Izraelce na Brdu obrezanja^[c]. ⁴ Učinio je to zato što su svi muškarci koji su bili izašli iz Egipta—svi oni sposobni za borbu—umrli tijekom puta kroz pustinju nakon izlaska iz Egipta. ⁵ Sav narod koji je izašao bio je obrezan, no oni koji su se rodili u pustinji, nisu bili obrezani. ⁶ Naime, Izraelci su četrdeset godina lutali pustinjom sve dok nisu umrli svi koji su bili sposobni za borbu. Budući da se nisu pokoravali BOGU, nije im dopustio da ugledaju zemlju koju je obećao njihovim precima, zemlju kojom teče med i mlijeko. ⁷ Zbog toga su u nju ušli njihovi sinovi, a sad ih je Jošua obrezao jer to nisu činili na putu.

⁸ Nakon što su bili obrezani, ostali su u taboru sve dok se nisu oporavili.

Prva Pasha u Kanaanu

⁹ Potom je BOG rekao Jošui: »Danas sam s vas uklonio sramotu egipatskog ropstva.« Zato se to mjesto naziva Gilgal^[d] sve do naših vremena.

¹⁰ Četrnaestog dana toga mjeseca, dok su još bili utaboreni u Gilgalu, na Jerihonskim poljanama, Izraelci su proslavili Pashu^[e]. ¹¹ Dan nakon Pashe jeli su plodove one zemlje: beskvasni kruh i prženo zrnje, a ¹² dan nakon što su jeli plodove one zemlje, prestala je padati mana^[f]. Više je nije bilo za Izraelce, nego su se te godine hranili plodovima kanaanske zemlje.

Zapovjednik Božje vojske

¹³ Jednom, kad je bio blizu Jerihona, Jošua pred sobom ugleda čovjeka s isukanim mačem u ruci. Prišao mu je i upitao ga: »Jesi li s nama ili s našim neprijateljima?«

¹⁴ A on mu je odgovorio: »Ja nisam neprijatelj, ja sam zapovjednik BOŽJE vojske. Upravo sam došao k tebi.«

Nato mu se Jošua naklonio do zemlje i upitao ga: »Što mi imaš reći, gospodaru?«

¹⁵ »Izuj obuću s nogu«, odgovorio mu je zapovjednik BOŽJE vojske, »jer je mjesto na kojem stojiš sveto«. Jošua je tako i učinio.

Opsada i pad Jerihona

6 Jerihonska su gradska vrata bila čvrsto zatvorena i pod stražom jer su se građani bojali Izraelaca. Nitko nije smio ni izaći niti ući.

² BOG je rekao Jošui: »Evo, predajem ti Jerihon, pobijedit ćeš njegovog kralja i sve ratnike. ³ Svaki dan sa svim vojnicima obiđi jednom oko grada, i tako šest dana zaredom. ⁴ Neka pred Kovčegom idu sedmorica svećenika, svaki s trubom od ovnovog roga. Sedmog dana obiđite oko grada sedam puta dok svećenici budu snažno puhali u trube. ⁵ Dok oni trube, neka vojnici poviču iz svega glasa. Tada će se srušiti gradske zidine, a borci će moći prodrijeti u grad.«

⁶ Potom je Jošua pozvao svećenike i rekao im: »Ponesite BOŽJI kovčeg saveza i neka ispred njega sedmorica svećenika nose svaki po trubu od ovnovog roga.«

⁷ A vojsci je rekao: »Naprijed! Obiđite oko grada. Neka naoružani ljudi idu ispred BOŽJEG kovčega.«

⁸ Nakon što je Jošua dao zapovijed vojsci, sedmorica svećenika, koji su pred BOGOM nosili sedam truba od ovnovih rogova, krenuli su naprijed pušući u trube, a za njima je išao BOŽJI kovčeg saveza. ⁹ Naoružani su ljudi išli ispred svećenika, koji su puhali u trube, a ostatak je naroda išao iza Kovčega.

¹⁰ Jošua je zapovjedio vojsci da ne stvara buku: »Neka se ne čuje ni riječ sve do onog dana kad vam budem rekao da vičete. Tada ćete vikati.«

¹¹ Tako su prvi put s BOŽJIM kovčegom obišli oko grada, a zatim su se vratili u tabor i ondje prenoćili. ¹² Jošua je ustao rano ujutro, a svećenici su podigli BOŽJI kovčeg. ¹³ Sedmorica svećenika, svaki s trubom od ovnovog roga, krenuli su naprijed, pušući u trube i hodajući ispred BOŽJEG kovčega. Ispred svih su stupali naoružani vojnici, dok je ostatak naroda išao iza BOŽJEG kovčega. Cijelo se vrijeme razlijegao zvuk truba. ¹⁴ Drugog su dana opet obišli jednom oko grada i vratili se u tabor. Tako su radili ukupno šest dana.

¹⁵ Sedmog su dana ustali u zoru i obišli oko grada isto kao i prije, ali sad su to učinili sedam puta zaredom. ¹⁶ Dok su obilazili sedmi put, kad su svećenici zapuhali u trube, Jošua zapovjedi narodu: »Sad vičite! Jer BOG vam je predao grad! ¹⁷ Neka grad i sve što je u njemu bude potpuno uništeno kao žrtveni prinos BOGU. Život poštedite samo prostitutki Rahabi i svima koji su s njom u kući jer je bila sakrila uhode koje smo poslali. ¹⁸ No ne približavajte se onome što je određeno za uništenje, da ne poželite uzeti nešto od toga jer ćete tako izraelskom taboru donijeti propast i nevolju. ¹⁹ Sve srebro i zlato, kao i predmete od bronce i željeza, odvojite za BOGA i stavite u njegovu riznicu.«

²⁰ Kad su se oglasile trube, vojska je pustila snažan bojni poklič i u tome su se trenu srušile zidine. Vojska se popela u grad, zauzela ga ²¹ i obećala Bogu da će sve živo u njemu potpuno uništiti. Mačem su pobili muškarce i žene, mlado i staro, goveda, ovce i magarce.

²² Jošua je rekao onoj dvojici uhoda koje su izviđale zemlju: »Idite u kuću one prostitutke pa izvedite nju i sve njezine, kao što ste joj se i zakleli.« ²³ Potom su uhode izvele Rahabu, njezine roditelje, braću i svu obitelj te ih smjestili izvan izraelskog tabora.

²⁴ Spalili su grad i sve u njemu, a srebro, zlato i predmete od bronce i željeza stavili u riznicu BOŽJEG doma. ²⁵ No Jošua je poštedio prostitutku Rahabu, njezinu obitelj i sve koji su bili s njom zato što je bila sakrila uhode koje je poslao u Jerihon. I danas ona živi u Izraelu.

²⁶ Tada je Jošua izrekao upozorenje:

²⁷ BOG je bio s Jošuom, a glas o njemu proširio se po cijeloj zemlji.

Luka piše o Isusovom životu

1 Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. ² Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. ³ I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. ⁴ Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.

Zaharija i Elizabeta

⁵ U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. ⁶ Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. ⁷ No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari.

⁸ Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. ⁹ Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. ¹¹ Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. ¹² Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. ¹³ No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. ¹⁴ On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja ¹⁵ jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. ¹⁶ Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. ¹⁷ A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.«

¹⁸ Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.«

¹⁹ Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. ²⁰ A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.«