Old/New Testament

Akanov grijeh

7 Međutim, Izraelci su prekršili zapovijed o potpunom uništenju. Akan iz Judinog plemena—koji je bio Karmijev sin, Zabdijev unuk i Zerahov praunuk—uzeo je neke predmete određene za uništenje pa se BOG razljutio na Izraelce.

² Jošua je iz Jerihona poslao ljude u obližnji Aj^[a], grad koji se nalazio blizu Bet Avena, istočno od Betela. Rekao im je da izvide to područje, a oni su ga poslušali i otišli onamo.

³ Kad su se vratili, rekli su Jošui: »Na Aj ne mora ići čitava vojska, dovoljno je u napad poslati dvije ili tri tisuće. Budući da ondje ima malo stanovnika, ne treba umarati čitavu vojsku.«

⁴ Tako je onamo otišlo tri tisuće ljudi, ali su se razbježali pred Ajanima. ⁵ Naime, Ajani su ubili trideset i šest Izraelaca, progoneći ih od gradskih vrata sve do kamenoloma gdje su ih ubijali po padinama. Zbog toga su se Izraelci obeshrabrili i uplašili.

⁶ Stoga su Jošua i izraelske starješine razderali svoju odjeću i bacili se na zemlju pred BOŽJIM kovčegom. Kako bi iskazali svoju žalost, posuli su se prašinom po glavi. Tako su ostali sve do večeri ⁷ kad je Jošua počeo zapomagati: »BOŽE, gospodaru moj! Zašto si preveo ovaj narod preko rijeke Jordan? Zar zato da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? Da smo bar ostali s druge strane Jordana! ⁸ Gospodaru, što da kažem sad kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? ⁹ Kad Kanaanci i ostali stanovnici ove zemlje čuju za to, opkolit će nas i sve pobiti! Što ćeš učiniti da očuvaš svoje veliko ime?«

¹⁰ BOG je nato rekao Jošui: »Ustani! Zašto ležiš na zemlji? ¹¹ Izrael je sagriješio. Prekršili su moj savez iako sam im zapovjedio da ga se pridržavaju. Uzeli su predmete, za koje sam zapovjedio da budu uništeni, i stavili ih među svoje stvari. I ne samo što su ih ukrali već su i slagali. ¹² Zato se Izraelci ne mogu suprotstaviti neprijateljima te bježe pred njima jer su i sami određeni za uništenje. Neću više biti s vama ako ne uništite sve ono za što sam zapovjedio da se uništi.«

¹³ Potom je BOG naredio Jošui da ustane, očisti narod i kaže mu: »Očistite se za sutra jer Izraelov BOG kaže: ‘Izraele, netko od vas čuva ono što je određeno za uništenje. Dok to ne ukloniš, nećeš se moći suprotstaviti neprijateljima. ¹⁴ Ujutro neka sva plemena stanu pred BOGA, a on će izdvojiti jedno pleme. Potom će to pleme stati pred BOGA, a on će izdvojiti jedan rod. Onda će taj rod stati pred BOGA, a on će iz njega izdvojiti jednu obitelj. Nakon toga pogledat će svakog čovjeka iz te obitelji. ¹⁵ Onaj koji bude izdvojen, sačuvao je stvari za koje je bilo zapovjeđeno da se unište. Neka se potom na lomači spali on i sve što posjeduje jer je prekršio BOŽJI savez i nanio veliku sramotu Izraelu.’«

¹⁶ Jošua je rano ujutro okupio čitav izraelski narod, a od svih njih BOG je izdvojio Judino pleme. ¹⁷ Nakon što je BOGU doveo rod po rod Judinog plemena, bio je izdvojen Zerahov rod. Potom je BOGU doveo sve obitelji Zerahovog roda, od kojih je bila izdvojena Zabdijeva obitelj. ¹⁸ Jošua je potom doveo Zabdijevu obitelj, čovjeka po čovjeka, a od njih je bio izdvojen Akan—Karmijev sin, Zabdijev unuk i Zerahov praunuk.

¹⁹ Jošua je rekao Akanu: »Sine, daj slavu BOGU, izraelskom Bogu, i priznaj mu sve. Reci mi što si učinio, ništa ne skrivaj.«

²⁰ Akan je odgovorio: »Istina je! Ja sam taj koji je sagriješio protiv Izraelovog BOGA. Evo što sam učinio: ²¹ Kad sam u Jerihonu među plijenom ugledao lijep babilonski ogrtač, dva kilograma srebra i zlatnu šipku od pola kilograma^[b], poželio sam ih i uzeo. Evo, sve je zakopano u mome šatoru, a srebro je na dnu rupe.«

²² Jošua je poslao ljude do njegovog šatora. Otrčali su tamo i sve pronašli, baš kako je rekao Akan. ²³ Sve su to uzeli iz šatora pa donijeli Jošui i svim Izraelcima te rasprostrli pred BOGOM.

²⁴ Tada je Jošua, zajedno sa svim Izraelcima, uzeo Akana, Zerahovog potomka, ono srebro, ogrtač i zlatnu šipku, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, magarce i ovce, njegov šator i sve što je imao pa odveo u dolinu Akor.

²⁵ »Zašto si nas izložio uništenju?« upitao je Jošua. »Zbog toga će BOG danas uništiti tebe.« Potom su Izraelci Akana i njegovu obitelj kamenovali do smrti, a onda ih spalili na lomači. ²⁶ Na Akana su nabacali veliku gomilu kamenja koja ondje stoji i danas. Tada se BOG prestao ljutiti.

To se mjesto naziva Dolina uništenja^[c].

Bitka za Aj

8 BOG je rekao Jošui: »Nemoj se bojati niti obeshrabriti. Povedi sa sobom svu vojsku pa napadni Aj jer ti predajem kralja Aja, njegov narod, njegov grad i njegovu zemlju. ² S Ajem i njegovim kraljem postupi kao i s Jerihonom i njegovim kraljem, samo što sad možete uzeti njihove stvari i stoku. Prije svega, iza grada postavi zasjedu.«

³ Nato je Jošua poveo vojsku na Aj. Izabrao je trideset tisuća najboljih ratnika i poslao ih noću, ⁴ naredivši im: »Slušajte pomno! Sakrijte se iza grada, u neposrednoj blizini, i budite spremni, ⁵ a ja ću dotad s vojskom prići gradu. Kad oni izađu na nas, kao i prošli put, počet ćemo bježati ⁶ pa će oni krenuti za nama. Tako ćemo ih odvući od grada jer će misliti da bježimo kao i prvi put. Dok bježimo, ⁷ izađite iz zasjede i zauzmite grad. Predat će vam ga vaš BOG. ⁸ Kad zauzmete grad, zapalite ga. Učinite sve kako je rekao BOG. Eto, to su moje zapovijedi.«

⁹ Potom ih je Jošua poslao da postave zasjedu, a oni su se smjestili zapadno od Aja, između Aja i Betela. Jošua je tu noć proveo s vojskom.

¹⁰ Rano ujutro okupio je vojsku te s izraelskim starješinama krenuo prema Aju. ¹¹ Stigli su pred grad i utaborili se s njegove sjeverne strane, tako da je između njih i grada bila dolina. ¹² Jošua je izabrao pet tisuća ljudi i poslao ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada. ¹³ Svi su bili spremni—i oni u taboru sjeverno od grada i zasjeda zapadno od grada.

Noću je Jošua sišao u dolinu, ¹⁴ a kad je kralj Aja to vidio, pokrenuo je vojsku rano ujutro te su pohitali iz grada prema Jordanskoj dolini, da započnu bitku s Izraelom. No kralj nije znao da mu je iza grada postavljena zasjeda. ¹⁵ Jošua i svi Izraelci pustili su da ih vojska Aja potjera pa su pobjegli prema pustinji. ¹⁶ Kralj je pozvao svu vojsku iz grada u potjeru i tako su, progoneći Jošuu, otišli daleko od grada. ¹⁷ Ni u Aju ni u Betelu nije ostao nitko. Svi su krenuli u potjeru za Izraelcima, a grad su ostavili otvoren.

¹⁸ Tada je BOG rekao Jošui: »Uperi svoje koplje prema Aju jer ću ti predati taj grad.«

Jošua je uperio koplje prema Aju. ¹⁹ Čim je ispružio ruku, ljudi iz zasjede skočili su na noge, potrčali, ušli u grad, zauzeli ga i odmah zapalili. ²⁰ Kad su se Ajani okrenuli, vidjeli su da se iz grada diže dim u nebo. No nisu mogli nikamo pobjeći jer su se Izraelci, koji su dotad bježali prema pustinji, okrenuli protiv njih. ²¹ Čim su Jošua i Izraelci vidjeli da je zasjeda zauzela grad i da se iz njega diže dim, okrenuli su se i napali Ajane. ²² Istodobno, oni iz grada krenuli su im ususret pa su se Ajani našli između Izraelaca, pritiješnjeni s obje strane. Izraelci su ih napadali sve dok nijedan nije ostao živ. Nitko nije pobjegao, ²³ jedino su kralja Aja ostavili na životu i doveli Jošui.

Uništenje Aja

²⁴ Izraelci su Ajane progonili po poljima i pustinji, a nakon što su ih sve pogubili mačem, vratili su se u Aj i pobili sve u gradu. ²⁵ Toga su dana stradali svi stanovnici Aja, dvanaest tisuća muškaraca i žena. ²⁶ Ruku s uperenim kopljem Jošua nije spuštao sve dok svi stanovnici Aja nisu bili ubijeni. ²⁷ No stoku i sve stvari iz grada Izraelci su uzeli sebi, baš kao što je BOG zapovjedio Jošui.

²⁸ Tako je Jošua spalio Aj^[d] i zauvijek ga pretvorio u gomilu ruševina, a to je mjesto i danas pusto. ²⁹ Kralja Aja Jošua je objesio o drvo i ostavio ga visiti do večeri. Nakon što je sunce zašlo, zapovjedio je da truplo skinu sa stabla i bace pred gradska vrata. Preko njega su nabacali veliku gomilu kamenja koja ondje stoji i danas.

Čitanje Zakona na brdu Ebal

³⁰ Tada je Jošua na brdu Ebal podigao žrtvenik BOGU Izraela, ³¹ u skladu s onim što je Izraelcima zapovjedio BOŽJI sluga Mojsije i kao što je zapisano u Mojsijevoj Knjizi zakona. Žrtvenik je bio od neklesanog kamena, nedirnutoga željeznim alatom, te su na njemu BOGU prinijeli žrtve paljenice i slavljenice.

³² Ondje je, pred Izraelcima, Jošua dao uklesati u kamenje Zakon koji je zapisao Mojsije. ³³ Čitav Izrael i njegove starješine, glavari i suci, stranci i rođeni Izraelci, stajali su oko BOŽJEG kovčega saveza, okrenuti prema svećenicima koji su ga nosili. Polovina je naroda stajala ispred brda Gerizim, a polovina ispred brda Ebal. Tako je, naime, bio zapovjedio Mojsije, BOŽJI sluga, kad je naredio da se blagoslovi izraelski narod.

³⁴ Zatim je Jošua pročitao čitav Zakon—blagoslove i prokletstva—baš kao što je zapisano u Knjizi zakona. ³⁵ Pročitao je sve što je Mojsije bio zapovjedio. Slušala ga je čitava izraelska zajednica, uključujući žene i djecu, kao i strance koji su živjeli s njima.

Gibeonci varaju Jošuu

9 Za izraelske su pobjede doznali svi kraljevi zapadno od rijeke Jordan—kraljevi Hetita, Amorejaca, Kanaanaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Ti su narodi živjeli u gorju, nizinama i duž obale Sredozemnog mora pa sve do Libanona. ² Svi su se oni udružili da krenu u rat protiv Jošue i Izraela.

³ Kad su stanovnici Gibeona čuli kako je Jošua osvojio Jerihon i Aj, ⁴ poslužili su se lukavstvom. Na magarce su natovarili otrcane vreće i stare, poderane i zakrpane mjehove za vino. ⁵ Obuli su iznošene i zakrpane sandale, odjenuli staru odjeću i ponijeli star, pljesnivi kruh. ⁶ Kad su došli k Jošui u tabor u Gilgalu, rekli su njemu i Izraelcima: »Dolazimo iz daleke zemlje i htjeli bismo sklopiti savez mira s vama.«

⁷ »A što ako živite blizu nas?« upitali su Izraelci Hivijce. »U tome slučaju, ne možemo s vama sklopiti savez.«

⁸ »Tvoji smo sluge«, rekli su Jošui, a on ih je upitao: »Tko ste vi i odakle dolazite?«

⁹ Odgovorili su: »Tvoji smo sluge, a došli smo iz vrlo daleke zemlje jer smo čuli za tvog BOGA. Čuli smo što je sve učinio u Egiptu ¹⁰ i kako je postupio s dvojicom amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan—Sihonom, kraljem Hešbona, i Ogom, kraljem Bašana, koji je vladao u Aštarotu. ¹¹ Zato su nam starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli: ‘Uzmite zalihu hrane za put pa idite i sastanite se s njima. Recite im da smo njihovi sluge i zamolite ih da sklope savez s nama.’ ¹² Kruh nam je bio još topao kad smo od kuće krenuli, a sad je, evo, star i pljesniv. ¹³ I ovi su mjehovi za vino bili novi kad smo ih napunili, a sad su se, evo, poderali. I odjeća i sandale su nam se od dugog puta istrošili.«

¹⁴ Izraelci su nasjeli na podvalu i odlučili prihvatiti savez s Gibeoncima iako se oko toga nisu posavjetovali s BOGOM. ¹⁵ Jošua je s njima sklopio savez kojim se obvezao da će ih pustiti da žive u miru, a vođe su izraelske zajednice potvrdili to prisegom.

¹⁶ Međutim, tri dana nakon sklapanja saveza Izraelci su doznali da su im Gibeonci susjedi. ¹⁷ Zato su otišli na put i treći dan stigli do njihovih gradova—Gibeona, Kefire, Beerota i Kirjat Jearima. ¹⁸ Nisu ih napali jer su im se vođe zajednice zakleli Izraelovim BOGOM.

Cijela je izraelska zajednica počela gunđati protiv poglavara, ¹⁹ ali su oni odgovorili: »Zakleli smo im se Izraelovim BOGOM i sad ih ne smijemo dirati. ²⁰ Evo što ćemo učiniti: pustit ćemo ih da žive, da se zbog kršenja prisege Bog ne bi razljutio na nas. ²¹ Zato ih pustite da žive, ali neka odsad budu drvosječe i vodonoše cijeloj zajednici.« Tako su odlučili vođe.

²² Tada je Jošua pozvao Gibeonce i rekao im: »Zašto ste nas prevarili? Rekli ste da živite daleko od nas, a zapravo ste nam susjedi? ²³ Sad ste pod prokletstvom: nikad nećete prestati robovati kao drvosječe i vodonoše za kuću mog Boga.«

²⁴ Oni su mu odgovorili: »Uplašili smo se za svoje živote jer smo čuli da je vaš BOG zapovjedio svome slugi Mojsiju da vam dâ svu ovu zemlju i da pobije sve njezine stanovnike. Zbog toga smo tako postupili. ²⁵ Sad smo tvoji sluge. Učini s nama kako misliš da je dobro i pošteno.«

²⁶ Jošua ih je nato oslobodio iz ruku Izraelaca pa ih nisu ubili. ²⁷ Toga je dana odredio da budu drvosječe i vodonoše za Izraelce i za BOŽJI žrtvenik na mjestu koje će izabrati BOG. Oni su i danas robovi.

²¹ Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. ²² Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. ²³ Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući.

²⁴ Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: ²⁵ »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«

Navještaj Isusovog rođenja

²⁶ Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, ²⁷ k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. ²⁸ Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.«

²⁹ Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav.

³⁰ Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. ³¹ Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. ³³ On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.«

³⁴ Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!«

³⁵ Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. ³⁶ Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! ³⁷ Bogu ništa nije nemoguće.«

³⁸ Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.