Old/New Testament
Sofar
20 Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama:
2 »Moje me mučne misli nagone da odgovorim
zbog onog što u sebi osjećam.
3 Čujem prijekor, koji me vrijeđa,
pa me razum tjera da odgovorim.
4 Svakako znaš kako je od davnina,
otkad je čovjek stavljen na zemlju:
5 da je uživanje opakoga kratkog vijeka,
da radost bezbožnika traje samo tren.
6 Makar mu ponos doseže do neba
i glava mu dodiruje oblake,
7 nestat će zauvijek, poput svog izmeta.
Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’
8 On odlijeće kao san, da se više ne nađe,
odagnan kao noćno priviđenje.
9 Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti,
više ga njegovo mjesto neće gledati.
10 Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje
jer će on sâm vratiti ono što je oteo.
11 Mladenačka snaga njegovih kostiju
s njim će leći u prašinu.
12 Zlo je slatko u njegovim ustima
pa ga skriva pod jezikom.
13 Iako pazi da ga ne proguta,
pa ga čuva u ustima,
14 hrana mu u želucu postaje kisela,
pretvara se ondje u zmijski otrov.
15 Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao,
Bog će mu ga istjerati iz želuca.
16 Zmijski otrov će sisati,
ubit će ga jezik ljute guje.
17 Potoke neće vidjeti,
ni rijeke kojima teče med i mlijeko.
18 Plod svoga truda vratit će nepojeden,
neće uživati u zaradi svog trgovanja
19 jer je tlačio i satirao siromašne,
otimao kuće koje nije podigao.
20 Nema kraja njegovoj pohlepi;
nije propustio ništa što je želio.
21 Ništa nije ostalo nakon što je jeo.
Blagostanje mu neće potrajati.
22 Usred izobilja snaći će ga velika muka,
jad će se oboriti na njega svom silinom.
23 Kad vlastiti želudac napuni,
Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu
i zasuti ga kišom udaraca.
24 Ako željeznom oružju i izmakne,
prostrijelit će ga brončana strijela.
25 Iz svojih leđa on je izvlači,
blistavi šiljak iz svoje žuči.
Užas ga spopada;
26 potpuna tmina vreba mu na blaga.
Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio
i proždrijeti sve u njegovom šatoru.
27 Nebesa će razotkriti njegovu krivnju,
zemlja će protiv njega svjedočiti.
28 Kuću će mu odnijeti poplava;
vodena bujica Božje srdžbe.
29 Takvu je sudbinu Bog odredio opakome,
to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.«
Job odgovara
21 Tada je Job odgovorio:
2 »Dobro slušajte što ću reći;
neka mi to bude utjeha vaša.
3 Budite strpljivi dok vam govorim,
a kad završim, rugajte se dalje.
4 Zar je moja pritužba protiv čovjeka?
Kako onda da ne izgubim strpljenje?
5 Pogledajte me i zapanjite se,
zaklonite usta rukom od čuđenja.
6 Kad pomislim na zle, užasnem se,
drhtavica mi obuzme tijelo.
7 Zašto zli nastavljaju živjeti,
mirno stare i sve su moćniji?
8 Djeca su im zbrinuta s njima,
unuci im rastu pred očima.
9 Kuće su im sigurne i bez straha,
Božja šiba pušta ih na miru.
10 Njihovi su bikovi uvijek plodni,
a krave nisu jalove, nego se tele.
11 Djeca im se igraju kao janjad,
skakuću uokolo i plešu.
12 Pjevaju uz tamburin i liru,
vesele se uz zvukove frule.
13 Svoj život okončaju u blagostanju
i mirno silaze u svijet mrtvih.
14 A Bogu govore: ‘Ostavi nas na miru!
Ne želimo znati tvoje putove.
15 Tko je Svemoćni da bismo mu služili?
Kakva je korist od toga da mu se molimo?’
16 No nisu sami zaslužni za svoje blagostanje
zato ne želim slijediti savjete zlih.
17 Koliko se često gasi svjetiljka opakih,
snalazi ih nedaća, a Bog im šalje bol
kojom ih u svom gnjevu kažnjava?
18 Koliko su često kao slama na vjetru,
kao pljeva koju odnosi oluja?
19 Vi kažete da Bog čuva kaznu za djecu zlih.
Ne! Neka kazni zle, da oni kaznu osjete.
20 Neka svojim očima vide svoju propast,
neka se napiju srdžbe Svemoćnoga.
21 Jer, što ih briga za dom koji za sobom ostavljaju,
kad njihovom životu dođe kraj?
22 Tko može ičemu naučiti Boga,
onoga koji i najvišima sudi?
23 Jedan umire u svakom blagostanju,
potpuno siguran i spokojan,
24 uhranjena tijela
i kostiju punih moždine;
25 drugi umire s gorčinom u duši,
jer nikad nije okusio sreću.
26 Pa, ipak, zajedno leže u prahu
i obojicu prekrivaju crvi.
27 Znam dobro što mislite
i spletkarite da me satrete.
28 Jer, kažete: ‘Gdje je sada moćnikova kuća,
šator u kojem su živjeli zlikovci?’
29 Jeste li ikad razgovarali s putnicima
i prihvatili njihovo svjedočenje,
30 da je zlikovac pošteđen u dan nesreće,
da se izbavlja kada dođe Božja srdžba?
31 Tko će mu u lice predbaciti što je radio?
Tko mu vraća za ono što je učinio?
32 Odnesu ga na groblje
i nad humkom postave stražu.
33 Udobna mu je zemlja u dolini,
bezbrojni idu u sprovodu,
ispred i iza njega hodaju.
34 Kako ćete me utješiti svojim besmislicama?
Vaši odgovori nisu drugo nego laž!«
24 Dan nakon toga stigli su u Cezareju. Kornelije ih je već čekao, zajedno s rođacima i bliskim prijateljima koje je pozvao k sebi. 25 Čim je Petar zakoračio u kuću, Kornelije mu je izašao u susret. Bacio mu se pred noge da mu iskaže poštovanje. 26 No Petar ga je podigao i rekao mu: »Ustani, jer i ja sam samo čovjek.« 27 U razgovoru s Kornelijem Petar je ušao i našao okupljeno mnoštvo te 28 im rekao: »Vi znate da Židovu Zakon ne dopušta da se druži s nežidovom ili da ulazi u njegovu kuću. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram okaljanim niti nečistim. 29 Zato sam došao bez protivljenja čim sam bio pozvan. Sad mi recite, zašto ste poslali po mene?«
30 Na to je Kornelije odgovorio: »Prije četiri dana, u ovo isto vrijeme, u tri sata popodne, bio sam u kući i molio. Odjednom je neki čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene 31 i rekao: ‘Kornelije, Bog je čuo tvoju molitvu i zapamtio tvoju pomoć siromašnima. 32 Stoga, pošalji nekoga u Jopu da pozove Šimuna zvanog Petar da dođe. On je odsjeo u kući Šimuna kožara na obali.’ 33 Odmah sam poslao po tebe i dobro je što si došao. Sada svi ovdje stojimo pred Bogom da poslušamo sve što ti je Gospodin zapovjedio da nam kažeš.«
Petar u Kornelijevoj kući
34 Tada je Petar počeo govoriti: »Sada zaista razumijem da Bog ne pravi razliku među ljudima. 35 Vidim da iz svakog naroda prihvaća onoga koji ga štuje i čini što je pravedno. 36 To je poruka koju je Bog poslao izraelskom narodu, poruka Radosne vijesti o miru po Isusu Kristu, koji je Gospodar svim ljudima. 37 Znate za događaje koji su se zbili širom Judeje. Sve je počelo u Galileji, nakon što je Ivan propovijedao krštenje. 38 Čuli ste o Isusu iz Nazareta kojeg je Bog ispunio[a] Svetim Duhom i silom. Isus je išao uokolo čineći dobro i ozdravljajući sve koje je đavao držao potlačene, a Bog je bio s njim. 39 Mi smo vidjeli sve što je učinio u Judeji i u Jeruzalemu, a oni su ga ubili pribivši ga na križ. 40 Ali Bog ga je trećeg dana podigao iz mrtvih i učinio da se ukaže ljudima. 41 Nisu ga vidjeli svi, nego samo svjedoci koje je Bog još prije bio odabrao. Mi smo ti koje je odabrao, mi smo jeli i pili s njim nakon njegovog uskrsnuća. 42 A on nam je zapovjedio da propovijedamo i svjedočimo da je on taj kojeg je Bog odredio da sudi živima i mrtvima. 43 Svi proroci govore o njemu i o tome da svatko tko u njega vjeruje, prima oproštenje grijeha po njegovom imenu.«
Sveti Duh silazi na nežidove
44 Dok je Petar još govorio te riječi, Sveti Duh spustio se na sve koji su slušali poruku. 45 Vjernici Židovi, koji su došli s Petrom, ostali su zapanjeni kad su vidjeli da je Bog dao dar Svetog Duha i onima koji nisu Židovi. 46 Sad su, naime, i njih čuli kako govore drugim jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar rekao: 47 »Ovi su ljudi primili Svetog Duha isto kao i mi. Može li im itko uskratiti da se krste u vodi?« 48 I naredio im je da se krste u ime Isusa Krista. Oni su ga tada zamolili da ostane s njima još nekoliko dana.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International