Old/New Testament
Elifaz odgovara Jobu
22 Tada je odgovorio Elifaz iz Temana:
2 »Kako bi čovjek mogao biti koristan Bogu?
Pa kakva bi mu bila korist i od mudraca?
3 Ima li Svemoćni koristi ako si pravedan?
Dobiva li nešto ako si besprijekoran?
4 Prekorava li te Bog ili optužuje
zato što si pobožan?
5 Ne, nego zato što si zbilja zao
i jer imaš bezbroj grijeha.
6 Sigurno si od braće tražio zalog;
uzimao odjeću siromašnima.
7 Sigurno umornome nisi dao vode,
a gladnome si hranu uskratio.
8 Vjerojatno misliš da zemlja pripada moćnima
i da samo uvaženi imaju pravo na nju.
9 Sigurno si udovice puštao praznih ruku
i ostavljao siročad da skapava.
10 Zato su te odasvud okružile zamke,
a užas te iznenada preplavio.
11 Zato je tama tolika da ne vidiš,
zato te silna voda prekriva.
12 Bog je na nebeskim visinama
i odozgo gleda najviše zvijezde,
13 a ti kažeš: ‘Pa što zna Bog?
Može li nas suditi kroz tako duboku tamu?
14 Gusti su oblaci između nas i njega
pa nas ne vidi dok prolazi nebeskim svodom.’
15 Jobe, hoćeš li se držati stare staze
kojom su nekad hodali zli?
16 Oni su umrli mladi,
bujica im je odnijela temelje.
17 Rekli su Bogu: ‘Pusti nas na miru!’
i ‘Što Svemoćni može napraviti za nas?’
18 Iako im je Bog kuće napunio bogatstvom,
držim se podalje od savjeta opakih.
19 Pravedni vide njihovu propast i raduju se,
nedužni im se mogu rugati:
20 ‘Propali su naši neprijatelji,
vatra im bogatstvo proždire.’
21 Složi se s Bogom i budi u miru s njim,
tako će ti se vratiti blagostanje.
22 Prihvati pouku iz njegovih usta
a u srcu pohrani mu riječi.
23 Ako se vratiš Svemoćnom, preporodit ćeš se.
Potjeraj zlo daleko od svog šatora.
24 Neka ti grumenje zlata bude kao prašina,
a zlato iz Ofira kao riječni obluci
25 pa će Svemoćni biti tvoje zlato
i tvoje najbolje srebro.
26 Tada ćeš naći radost u Svemoćnom
i lice ćeš podizati k Bogu.
27 Molit ćeš mu se, a on će te čuti
pa ćeš moći ispuniti svoje zavjete.
28 Što god da naumiš, ostvarit će se,
a svjetlost će ti obasjavati putove.
29 Kad ljudi budu poniženi,
reći ćeš Bogu: ‘Podigni ih!’
i on će spasiti ponizne.
30 Izbavljat će i onog koji nije nedužan,
zbog tvojih pravednih postupaka.«[a]
Job
23 Tada je Job odgovorio:
2 I danas mi je jadikovka tužna,
Božja je ruka teška usprkos mom jecanju.
3 O, kad bih bar znao gdje da ga nađem!
Kad bih mogao otići tamo gdje boravi,
4 izložio bih svoj slučaj pred njim
i detaljno iznio sve dokaze.
5 Saslušao bih što bi mi odgovorio
i razumio riječi koje bi mi uputio.
6 Bi li s velikom silom raspravljao sa mnom?
Ne, on bi obratio pažnju na mene.
7 Mogao bih raspravljati s njim kao pravednik
i konačno se osloboditi svoga Suca.
8 Ali, odem li na istok, on nije tamo;
krenem li na zapad, ne nalazim ga.
9 Kad ga tražim na sjeveru[b], ne vidim ga,
kad skrenem na jug[c], ne opažam ga.
10 No Bog zna put kojim idem,
a kad me provjeri, izaći ću kao zlato.
11 Noge su mi pratile njegove stope,
nisam skretao s puta njegovoga.
12 Od zapovijedi njegovih usana nisam odstupao,
riječi sam njegovih usta pohranio u grudima[d].
13 Ali, tko će ga odvratiti kad nešto odluči?
Sve što poželi, on i učini.
14 Izvršit će što je odredio za mene,
a ima još mnogo takvih nauma.
15 Zato sam se prestravio pred njim,
bojim ga se kad na sve pomislim.
16 Bog mi je sledio srce,
Svemoćni me užasnuo.
17 Ali tama me nije ušutkala,
gusta tama, koja mi lice pokriva.
24 Zašto Svemoćni ne odredi kad je dan suda?
Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje?
2 Nepošteni pomiču međe[e] i otimaju zemlju.
Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake.
3 Odvode magarca koji pripada siročadi
i udovici uzimaju vola kao zalog.
4 Bijednika silom odguruju sa staze,
od njih se skriva sva sirotinja zemlje.
5 Poput divljih magaraca u pustinji,
sirotinja ondje traži hranu za djecu svoju.
6 Zrnje sakupljaju po tuđim njivama
i ostatke po vinogradima opakih.
7 Noć provode goli jer nemaju odjeće,
niti čime bi se pokrili na hladnoći.
8 Pokisli od planinskog pljuska,
stišću se uz stijene jer nemaju zaklona.
9 Zli otimaju dijete s grudi udovice,
sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog.
10 Sirotinja ide gola jer nema odjeće,
nosi snopove žita, a gladna ostaje.
11 Tiješte ulje maslina za zlikovce,
gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju.
12 Iz grada dopire jecanje ljudi
i ranjenici zapomažu,
a Bog se na sve to oglušuje.
13 Ima ih koji se bune protiv svjetlosti,
koji ne poznaju njene putove,
niti se njenih drže staza.
14 Ubojica ustaje pred zoru
da ubije siromaha i bijednika,
a noću ide u krađu.
15 Preljubnik čeka na sumrak,
misli da ga nitko neće vidjeti,
a potom i lice zaklanja.
16 Po mraku provaljuju u kuće,
a danju se pažljivo skrivaju
jer žele izbjeći svjetlo.
17 Najdublja tama njihovo je jutro,
prijatelji su užasima tame.
18 Ti kažeš:[f] »Oni su tek pjena na površini vode.
Njihova je zemlja prokleta
pa nitko ne ide u njihove vinograde.
19 Kao što žega i suša tope snijeg,
tako i smrt[g] odnosi grešnike.
20 Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila,
a crv se njima sladi.
Zlih se više nitko ne sjeća,
skršeni su kao drvo.
21 Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite,
a udovicama ne čine dobro.
22 Ali Bog svojom snagom uklanja moćne—
ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan.
23 Mogu se uljuljkati u sigurnost,
ali Bog motri njihove putove.
24 Nakratko uspijevaju, a onda nestanu,
padaju kao cvijeće koje vene,
odsječeni su kao klasje.«
25 Ako nije tako, tko će dokazati da lažem?
Tko može opovrgnuti moje riječi?
Petar se vraća u Jeruzalem
11 Apostoli i braća u Judeji čuli su da su i nežidovi primili Božju riječ. 2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, vjernici Židovi počeli su se prepirati s njim: 3 »Ušao si u kuću nežidova i neobrezanih i jeo s njima!«
4 Tada im je Petar ispričao sve što se dogodilo: 5 »Nalazio sam se u Jopi i molio. Dok sam molio, imao sam viđenje: nešto kao velika plahta, držana za četiri kraja, spuštala se s neba i sišla k meni. 6 Pogledao sam dobro unutra i vidio razne četveronožne životinje, divlje zvijeri, gmazove i ptice. 7 Zatim sam čuo glas kako mi govori: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’
8 A ja sam rekao: ‘To nikako, Gospodine! U moja usta nikada nije ušlo ništa okaljano ili nečisto.’
9 Glas s neba rekao je i drugi put: ‘Ne smatraj nečistim ono što je Bog učinio čistim.’
10 To se ponovilo i treći put, a onda je sve ovo bilo vraćeno na nebo. 11 U taj tren, pred kuću u kojoj sam boravio, stigla su tri čovjeka koje su poslali k meni iz Cezareje. 12 Duh mi je rekao da pođem s njima, bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće pa smo otišli u kuću tog čovjeka. 13 On nam je ispričao da je vidio anđela kako stoji u njegovom domu i govori mu: ‘Pošalji u Jopu po Šimuna zvanog Petar. 14 On će ti reći riječi po kojima ćete biti spašeni i ti i svi koji žive u tvojoj kući.’
15 Kad sam im počeo govoriti, Sveti Duh spustio se na njih na isti način kako se prije spustio na nas. 16 Onda sam se sjetio što je Gospodin rekao: ‘Ivan je krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’ 17 Dakle, ako je ovim ljudima Bog dao isti dar, koji je dao nama kada smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih mogao Bogu stati na put?«
18 Kad su vjernici to čuli, prestali su se prepirati i počeli veličati Boga, govoreći: »Znači, Bog je i nežidovima dao mogućnost obraćenja koje vodi k vječnom životu!«
Radosna vijest stiže u Antiohiju
19 A oni koji su se razbježali zbog progona, nastalih nakon Stjepanove smrti, stigli su do Fenicije, Cipra i Antiohije. Na putu nisu propovijedali Radosnu vijest nikomu osim Židovima. 20 Neki su od tih vjernika bili s Cipra i iz Cirene pa su se, nakon što su stigli u Antiohiju, počeli obraćati i Grcima te im propovijedati Radosnu vijest o Gospodinu Isusu. 21 Gospodin im je pomagao[a] pa su mnogi povjerovali njihovoj poruci i počeli slijediti Gospodina. 22 Vijest o tome stigla je i do Crkve u Jeruzalemu, koja je na to poslala Barnabu u Antiohiju. 23 Kad je stigao onamo i vidio kako je Bog blagoslovio vjernike, bio je sretan. Sve ih je ohrabrio da svim svojim srcem ostanu vjerni Gospodinu. 24 On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha i vjere. A mnogi su postali Gospodinovim sljedbenicima.
25 Barnaba je zatim krenuo u Tarz da potraži Savla. 26 Kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. Punu godinu dana oni su se sastajali s tamošnjom Crkvom i poučavali mnoštvo ljudi. U Antiohiji su Kristove učenike prvi put nazvali kršćanima.
27 U to su vrijeme neki proroci iz Jeruzalema došli u Antiohiju. 28 Jedan od njih zvao se Agab. Vođen Svetim Duhom, prorekao je da će širom svijeta nastati velika glad. U vrijeme cara Klaudija, to se i dogodilo. 29 Svaki je vjernik odlučio odvojiti koliko može za pomoć braći i sestrama koji žive u Judeji. 30 Tako su i učinili te su po Barnabi i Savlu poslali sakupljenu pomoć starješinama u Judeji.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International