Old/New Testament
41 Možeš li Levijatana[a] izvući udicom
ili mu jezik vezati konopcem?
2 Možeš li mu uže provući kroz nozdrve
ili mu čeljust probosti kukom?
3 Zar će te moliti za milost?
Zar će ti umilnim riječima govoriti?
4 Zar će s tobom sklopiti savez
da ga uzmeš za roba zauvijek?
5 Možeš li se s njim igrati kao s pticom,
ili ga na uzici voditi da zabaviš svoje kćeri?
6 Hoće li se ribolovci cjenkati za njega?
Zar će ga raskomadati i prodati trgovcima?
7 Možeš li mu kožu izbosti kopljima,
ili glavu ostima?
8 Dirneš li ga, zapamtit ćeš tu borbu,
i nećeš to više pokušati!
9 Zaludna je nada da se može nadvladati,
već sâm pogled na njega čovjeka obara.
10 Nitko nije toliko hrabar da ga razdraži.
Pa tko mu se može suprotstaviti?
11 On kaže: »Tko me napadne, nastradat će.
Tko god na svijetu pokuša, moj je.«
12 Neću ga ušutkati kad se hvali
svojom snagom neusporedivom.
13 Tko mu može odjeću svući
i probiti oklop dvostruki?
14 Tko se usudi otvoriti mu gubicu
okruženu zastrašujućim zubima?
15 Na leđima su mu nizovi štitova,
jedni uz druge čvrsto priljubljeni;
16 tako su blizu jedan drugome
da ni zrak između njih ne prolazi.
17 Čvrsto su jedan s drugim spojeni,
jedan uz drugog prianja i ne mogu se razdvojiti.
18 Kad kihne, svjetlost iz njega sijevne,
a oči su mu kao zraci zore.
19 Iz usta mu plamte buktinje,
vatrene iskre iz njih lete.
20 Iz nozdrva mu suklja dim,
kao iz lonca na vatri naloženoj trskom.
21 Njegov dah pali ugljen
i plamen mu iz usta suklja.
22 Silna snaga leži mu u vratu,
a pred njim ide strah.
23 Nabori na mesu čvrsto su mu spojeni,
sliveni su i nepomični.
24 Grudi su mu čvrste kao stijena,
tvrde kao donji žrvanj.
25 Kad se digne, i najjači[b] se užasnu,
smeteni od njegovih razornih udaraca.
26 Mač ga dohvati, ali se odbije,
a tako i koplje, strijela i bat.
27 Njemu je željezo kao slama,
bronca kao trulo drvo.
28 Strijele ga ne tjeraju u bijeg,
kao strnjika mu je kamenje iz praćke.
29 Toljage su za njega slama,
smije se fijukanju koplja.
30 Trbuh mu je kao oštri komadi lončarije,
u blatu ostavljaju trag, kao od mlatila.
31 Od njega voda ključa kao u loncu,
a more se zapjeni kao pomast u kotlu.
32 Za sobom svjetlucavu brazdu ostavlja,
čovjek bi pomislio da je more osijedilo.
33 Ništa na zemlji nije mu ravno,
tom stvoru neustrašivome.
34 On s visoka gleda na sve bahate,[c]
on je kralj nad svim oholima.
Job odgovara BOGU
42 Tada je Job odgovorio BOGU:
2 »Znam da sve možeš. Poželiš li što učiniti,
nitko to ne može promijeniti niti spriječiti.
3 Pitao si: ‘Tko je ovaj koji krivo govori
o mojem ustroju svijeta?’
Govorio sam o stvarima koje nisam razumio,
previše su čudesne za mene i nisam ih shvaćao.
4 Rekao si: ‘Slušaj sada, a ja ću govoriti;
pitat ću te, a ti mi odgovori.’
5 Čuo sam te vlastitim ušima,
a sada su te i moje oči vidjele.
6 Povlačim što sam rekao.
Tugovao sam u prahu i pepelu,
ali sada prihvaćam utjehu.«
Zaključak
7 Nakon što je BOG sve to izgovorio Jobu, rekao je Elifazu iz Temana: »Ljut sam na tebe i na tvojih dvojicu prijatelja. Niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job. 8 Stoga, sada uzmite sedam junaca i sedam ovnova pa idite mom slugi Jobu i za sebe prinesite žrtvu paljenicu. Moj sluga Job molit će za vas, a ja ću mu prihvatiti molitvu. Neću vas kazniti za vašu nerazumnost iako niste o meni govorili istinito kao moj sluga Job.«
9 Tada su Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama učinili kako im je rekao BOG. Potom je BOG prihvatio Jobovu molitvu.
10 Nakon što je Job molio za svoje prijatelje, BOG mu je vratio blagostanje. Dao mu je i dvostruko više nego što je imao ranije. 11 U kuću su mu došli sva braća i sestre, zajedno sa svim njegovim poznanicima, pa su s njim jeli. Tugovali su s njim i tješili ga zbog svih nevolja koje je BOG poslao na njega. Svatko mu je od njih dao srebrnjak i zlatan prsten.
12 Drugi je dio Jobovog života BOG blagoslovio više nego prvi. Stekao je četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, dvije tisuće volova i tisuću magarica. 13 Također, dobio je i sedmoricu sinova i tri kćeri. 14 Prvoj je kćeri dao ime Jemima, drugoj Kesija, a trećoj Keren Hapuka. 15 U cijeloj zemlji nisu se mogle naći žene tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im je dao dio nasljedstva, kao i njihovoj braći.
16 Nakon toga Job je poživio još sto četrdeset godina. Ne samo što je vidio svoju djecu nego i unuke svojih unuka. 17 Job je umro u dubokoj starosti, nakon dugog i ispunjenog života.
22 A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. 23 Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. 24 Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade.
25 Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. 26 Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. 27 Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. 28 No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«
29 Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. 30 Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«
31 Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« 32 Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. 33 Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. 34 Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.
35 Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«
36 Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«
37 A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«
38 Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. 39 Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. 40 Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International