Old/New Testament
BOG odgovara Jobu
38 Tada je BOG odgovorio Jobu iz oluje:
2 »Tko je ovaj što krivo govori o mom ustroju svijeta?
3 Brani se kao čovjek! Pitat ću te, a ti mi odgovori.
4 Gdje si bio kad sam postavljao temelje zemlje?
Reci, kad si tako pametan!
5 Tko joj je odredio mjere? To valjda znaš!
Tko je rastegnuo mjerničko uže preko nje?
6 Na čemu joj je smješteno podnožje?
Tko joj je postavio kamen temeljac
7 dok su jutarnje zvijezde pjevale uglas,
a svi anđeli klicali od radosti?
8 Tko je more zatvorio branama
kad je navrlo iz zemljine utrobe?
9 Tko ga je u oblake odjenuo
i u duboku tamu povio?
10 Tko mu je odredio granice
i zaključao mu brane?
11 Ja sam mu rekao: ‘Dovde možeš doći, ali ne dalje—
ovdje je granica tvojih ponosnih valova!’
12 Za svog života, jesi li ikad zapovijedao jutru,
ili zori pokazao gdje joj je mjesto?
13 Jesi li zemlju uhvatio za rubove
i iz nje istresao sve opake?
14 Zemlja u zoru izgleda kao glina u kalupu,
a brda se doimaju kao nabori na odjeći.
15 Zlima je uskraćena njihova svjetlost
i slomljena im je ruka koju dižu na druge.
16 Jesi li išao do izvora mora,
ili hodao po nedokučivim dubinama?
17 Jesi li vidio ulaz u svijet smrti,
vrata iza kojih je duboka tama?
18 Jesi li sagledao prostranstva zemlje?
Kaži, ako sve to znaš!
19 Koji je put do boravišta svjetlosti?
Gdje stanuje tama?
20 Možeš li ih odvesti do njihovog mjesta?
Znaš li staze do njihovih staništa?
21 Naravno da znaš, pa tada si se rodio!
Velik je broj tvojih dana!
22 Jesi li ikad ušao u spremišta
gdje čuvam snijeg i tuču?
23 Pohranio sam ih za vrijeme nevolje,
za dane ratova i bitaka.
24 Gdje je mjesto stvaranja vrućine
koju istočni vjetar raznosi po zemlji?
25 Tko prosijeca jarak bujici
i stazu grmljavini,
26 da bi kiša pala na nenastanjenu zemlju,
na pustinju gdje nema čovjeka
27 da napoji golu pustoš,
da bi u njoj izniknula trava?
28 Ima li kiša oca?
Tko začinje kapi rose?
29 Iz čije utrobe izlazi led?
Tko rađa mraz s nebesa,
30 kad se vode stvrdnu kao kamen
i led se hvata na površini mora?
31 Možeš li svezati raskošne Plejade
ili razvezati konopce Oriona?
32 Možeš li u pravo vrijeme izvesti zviježđa
ili voditi Medvjeda s njegovim mladima?[a]
33 Poznaješ li nebeske zakone?
Možeš li ih postaviti na zemlji?
34 Možeš li doviknuti do oblaka
da te prekriju poplavom vode?
35 Možeš li poslati munje?
Zar tebi govore: ‘Tu smo, pošalji nas’?
36 Tko je rodi dao mudrost,
tko je pijetlu dao pamet?
37 Tko mudrošću prebrojava oblake?
Tko izlijeva nebeske mješine
38 da se prašina zgruda
i grude zemlje slijepe?
39 Možeš li ti uloviti plijen za lavove?
Zar ti hraniš njihovu gladnu mladunčad?
40 Ne, oni se skrivaju u svojim jazbinama,
ili čekaju u visokoj travi, vrebajući plijen.
41 Tko hrani gavrane
kad njihovi ptići zazivaju Boga
i lutaju uokolo bez hrane?
39 Znaš li kad divokoza donosi mlade?
Gledaš li kad košuta izlegne lane?
2 Brojiš li koliko ih mjeseci nose?
Znaš li u koje vrijeme liježu mlade?
3 Šćućure se i donesu ih na svijet
i okončaju im se porođajne muke.
4 Mladunci im jačaju i rastu u divljini,
odu od majke i ne vraćaju se.
5 Tko je divljem magarcu dao slobodu,
tko mu je razvezao spone?
6 Pustinju sam mu dao za dom
i slane ravnice za postojbinu.
7 Smije se gradskoj vrevi,
nema goniča da viče na njega.
8 Tumara brdima, svojim pašnjacima
i bilo kakvo zelenilo traži.
9 Hoće li divlji bivol pristati da ti služi,
zar će kraj tvojih jasala prenoćiti?
10 Možeš li ga uzdama zadržati uz brazdu,
zar će za tobom drljati[b] dolove?
11 Divlji bivol vrlo je snažan,
ali možeš li mu prepustiti teške poslove—
12 možeš li se pouzdati da će ti vratiti žito
i dovući ga na tvoje gumno?
13 Noj uzbuđeno lepeće krilima, ali ne leti,
jer mu krila i perje nisu kao rodina.
14 On polaže jaja na zemlji
i ostavlja ih da se griju u pijesku.
15 Ne mari što ih noga može zgaziti
ili divlja životinja zgnječiti.
16 Sa svojim ptićima postupa grubo,
kao da nisu njegovi;
nije ga briga ako mu je trud bio uzalud
17 jer ga Bog nije obdario mudrošću,
niti mu je udijelio pamet.
18 Ali kad krene u trk,
smije se konju i jahaču.
19 Zar ti daješ snagu konju,
a vrat mu ukrašavaš grivom?
20 Zar ti činiš da skače kao skakavac,
da strah utjeruje ponosnim rzanjem?
21 Konj se raduje svojoj snazi,
udara kopitom i juri u okršaj.
22 Smije se strahu, ničeg se ne boji,
pred mačem ne uzmiče.
23 Na njemu tobolac zvekeće,
blista se koplje i oružje.
24 Mahnito uzbuđen trči naprijed;
ne može stajati mirno kad se oglasi rog.
25 Na zvuk roga zanjišti: ‘Njiha!’
Izdaleka već nanjuši miris bitke,
čuje viku zapovjednika i bojne pokliče.
26 Zar kobac pomoću tvoje mudrosti leti
i prema jugu širi krila?
27 Zar orao po tvom nalogu leti u nebo
i na visokome mjestu gnijezdo svija?
28 Na litici stanuje i na njoj noći,
hridina je njegova utvrda.
29 Odatle vreba na svoju hranu,
oči mu je nadaleko opaze.
30 Ptići mu se goste u krvi,
gdje god je strvina, eto i njega.«
40 Zatim je BOG rekao Jobu:
2 »Zar će ispravljati Svemoćnoga
onaj tko se s njim prepire?
Neka odgovori Bogu onaj tko ga optužuje!«
3 A Job je odgovorio BOGU:
4 »Da, nedostojan sam—kako da ti odgovorim?
Stavljam svoju ruku preko usta.
5 Jednom sam nešto rekao, ali više neću;
govorio sam dvaput i odsada šutim.«
6 Tada je BOG rekao Jobu iz oluje:
7 »Brani se kao čovjek,
pitat ću te, a ti mi odgovori.
8 Zar bi osporio i moju pravdu?
Mene bi osudio da sebe opravdaš?
9 Zar ti je ruka poput Božje
i zar ti glas grmi kao njegov?
10 Okiti se onda slavom i sjajem,
odjeni se u čast i veličanstvo.
11 Izlij žestinu svoje srdžbe,
pogledaj sve ohole i obori ih.
12 Pogledaj sve bahate i ponizi ih,
opake satri na mjestu.
13 Sve ih zajedno zakopaj u prašinu,
zarobi ih u grobu.
14 Tada ću te i ja hvaliti
jer te tvoja desnica spasila.
15 Pogledaj behemota[c],
koga sam stvorio zajedno s tobom.
Travom se hrani kao vol,
16 a vidi kolika mu je snaga u tijelu,
kolika sila u trbušnim mišićima!
17 Rep mu stoji čvrsto kao cedar,
bedreni mišići čvrsto su mu prepleteni.
18 Kosti su mu kao brončane cijevi,
čvrste kao željezne poluge.
19 On je najčudesniji od životinja koje sam stvorio,
ali jedino ja mu se mogu mačem približiti.
20 Hranu mu donose bregovi,
gdje se sve divlje zvijeri igraju.
21 On pod lotosom leži,
među močvarnom trskom skriven.
22 Lotosi ga sjenom zaklanjaju,
okružuju ga riječne vrbe.
23 Ne zastrašuju ga nabujale vode,
bezbrižan je i da mu rijeka Jordan jurne u gubicu.
24 Nitko mu ne može staviti povez na oči,
niti mu zamku provući kroz njušku.«
Timotej se pridružuje Pavlu
16 Pavao je došao i u gradove Derbu i Listru. Ondje je živio sljedbenik po imenu Timotej. Njegova je majka bila vjernica, inače Židovka, a otac mu je bio Grk. 2 Braća u Listri i Ikoniju vrlo su lijepo govorila o Timoteju. 3 Pavao je htio da Timotej pođe s njim na put. Obrezao ga je zbog Židova u tim mjestima jer su oni svi znali da je Timotejev otac Grk. 4 Na putu kroz gradove, Pavao i njegovi suputnici prenosili su vjernicima odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te tražili od njih da ih poštuju. 5 Crkve su se tako učvršćivale u vjeri i svakim danom postajale brojnije.
6 Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju. 7 Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio. 8 Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu. 9 Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!« 10 Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest.
Lidijino obraćenje
11 Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola, 12 a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana.
13 Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. 14 Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. 15 Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje.
Pavao i Sila u zatvoru
16 Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca. 17 Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!« 18 Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje.
19 Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare. 20 Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu. 21 Zagovaraju običaje koje—po Zakonu—mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International