Old/New Testament
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[a] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[b]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[c], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
27 Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. 28 Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. 29 Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. 30 Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. 31 A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« 32 Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.
33 Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. 34 Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« 35 Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. 36 Svi su se razvedrili pa su jeli. 37 Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. 38 Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.
Brodolom
39 Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. 40 Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41 No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.
42 Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. 43 No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. 44 Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International