Old/New Testament
Zahvalnost i molitva
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Strpljivo sam čekao BOGA,
a on se k meni okrenuo,
osluhnuo je i čuo moj plač.
2 Izvukao me iz propasti,
podigao iz jame živog blata,
postavio na čvrstu stijenu,
da stojim na sigurnom tlu.
3 Dao mi je novu pjesmu,
hvalospjev našem Bogu.
Mnogi će vidjeti što je učinio,
zadrhtat će i povjerovati BOGU.
4 Blago čovjeku koji BOGU vjeruje,
koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce.
5 BOŽE moj, toliko si za nas učinio.
S tobom se ne može usporediti nitko!
Čudesni su tvoji planovi za nas.
Mogao bih o njima dugo pričati,
toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati.
6 Ne želiš žitne prinose i žrtve,
ne tražiš paljenice i pomirnice,
nego da poslušam što govoriš.[a]
7 Rekao sam: »Evo me, dolazim.
U svitku je zapisano što sam učinio.
8 Bože moj, tvoju volju želim vršiti,
po tvojim uputama živjeti.«
9 Okupljenim ljudima sam objavio
dobre vijesti o pravdi koju donosiš.
Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao.
10 Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti,
nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi,
nisam za sebe zadržao istinu o tebi.
11 BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti,
neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti.
12 Zaredale su nevolje, jedna za drugom.
Vraćaju mi se moji grijesi,
ne mogu kaznu za njih izbjeći.
Više ih je no vlasi na mojoj glavi,
svu sam hrabrost izgubio.
13 Molim te, BOŽE, spasi me!
BOŽE, požuri i pomozi mi!
14 Ljudi me žele ubiti.
Zbuni ih i ponizi!
Neka posramljeni bježe,
svi koji mi žele zlo.
15 Neka oni koji mi se rugaju,
budu užasno osramoćeni.
16 A oni koji tebe prate,
neka se raduju i vesele.
Svi, koji žele tvoje spasenje,
neka uvijek govore: »Velik je BOG!«
17 Gospodaru, siromašan sam i jadan,
molim te, misli na mene.
Ti mi pomažeš i spašavaš me.
Bože moj, nemoj zakasniti!
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[b].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Pavlovo putovanje
27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. 2 Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. 3 Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. 4 Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. 5 Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. 6 Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.
7 Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. 8 Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.
9 Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. 10 Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« 11 No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. 12 S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.
Oluja
13 Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. 14 No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. 15 Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. 16 Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. 17 Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. 18 Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, 19 a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. 20 Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.
21 Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. 22 No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. 23 Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. 24 Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ 25 Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. 26 No nasukat ćemo se na neki otok.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International