Old/New Testament

Kralj iskazuje čast Mordekaju

6 Te noći kralj nije mogao spavati. Zapovjedio je da mu donesu knjigu kraljevskih ljetopisa i da mu se čita iz nje. ² Naišao je na zapis događaja kad je Mordekaj razotkrio kraljeve sluge, čuvare ulaza u kraljeve odaje, Bigtana i Tereša, koji su planirali ubiti kralja Kserksa.

³ Tada je kralj upitao svoje službenike: »Kakvu je čast i priznanje Mordekaj primio za to djelo?«

»Ništa se nije učinilo za njega«, odgovorili su.

⁴ Potom je kralj ugledao pridošlicu u vanjskom dvorištu palače: »Tko je u dvorištu?«

Bio je to Haman koji je upravo ušao u palaču tražiti od kralja dopuštenje da objesi Mordekaja na vješala koja je pripremio.

⁵ Sluge su odgovorile: »Haman je u dvorištu palače.«

»Neka uđe!« rekao je kralj.

⁶ Kad je Haman ušao, kralj ga upita: »Što misliš, kako treba postupiti s čovjekom kojem kralj želi odati posebnu počast i priznanje?«

Haman je pomislio u sebi: »Ma kome bi to kralj želio odati počast ako ne meni?«

⁷ Stoga je odgovorio kralju: »Za čovjeka kojem kralj želi odati počast ⁸ treba donijeti kraljevski plašt, koji je sâm kralj nosio, i konja s kraljevskom perjanicom, kojeg je sâm kralj jahao. ⁹ Plašt i konja treba povjeriti jednom od najviših kraljevih velikodostojnika, koji će tog čovjeka odjenuti i na konju provesti gradskim ulicama, javno objavljujući svima: ‘Ovako se postupa s čovjekom kojem kralj odaje počast i priznanje!’«

¹⁰ Tada je kralj zapovjedio Hamanu: »Odmah uzmi plašt i konja pa za Židova Mordekaja, koji je na kraljevskim vratima, učini sve što si sad rekao meni, a da pritom ne propustiš niti jedan detalj.«

¹¹ Haman je uzeo plašt i konja, odjenuo Mordekaja i proveo ga na kraljevskom konju gradskim ulicama, vičući pred njim iz svega glasa: »Ovako se postupa s čovjekom kojem kralj odaje počast i priznanje!«

¹² Poslije se Mordekaj vratio na kraljevska vrata, a Haman je požurio kući sav žalostan, pokrivajući glavu od srama. ¹³ Ispričao je ženi Zereši i prijateljima što mu se dogodilo.

Rekli su mu: »Budući da je Mordekaj židovskog roda, ne možeš ga pobijediti—sigurno će te uništiti. Ovo je tek početak tvog kraja i poraza, u kojem ćeš izgubiti sve.«

¹⁴ Dok su oni tako razgovarali, u kuću su upali kraljevi sluge eunusi i žurno odveli Hamana na gozbu koju je pripremila kraljica Estera.

Haman obješen

7 Tako su kralj i Haman otišli na gozbu kraljice Estere.

² Dok su pili vino, kralj je ponovio svoje pitanje: »Koja je tvoja želja, kraljice Estero? Bit će ti ispunjena. Ako tražiš i pola moga kraljevstva, dat ću ti.«

³ A kraljica Estera je odgovorila: »Ako sam stekla kraljevu naklonost i ako je tako kralju po volji, pokloni život meni i mom narodu. To je moja želja i moja molba. ⁴ Jer, ja i moj narod smo prodani, prepušteni pokolju i uništenju. Da smo samo predani u ropstvo, šutjela bih jer to ne bi bio dovoljan razlog da uznemiravam kralja.«

⁵ Nato je kralj Kserkso upitao Esteru: »Tko je to učinio? Gdje je čovjek koji se usudio smisliti tako nešto?«

⁶ Estera odgovori: »Naš protivnik i neprijatelj je Haman, zlobnik koji sjedi ovdje danas s nama.«

Haman je bio užasnut pred kraljem i kraljicom.

⁷ Kralj je gnjevno ustao, ostavio vino i izašao u vrt palače da se smiri i razmisli. Haman, shvativši da je kralj odlučio ubiti ga, počne moliti kraljicu Esteru za život. ⁸ Bacio se na ležaj do Estere i molio za milost. U taj tren vratio se kralj i povikao:

»Pa zar će ovaj čovjek u mojoj kući preda mnom napadati kraljicu?«

Čim je to kralj izustio, ušli su kraljevi sluge, uhvatili Hamana i pokrili mu lice^[a].

⁹ Tada reče Harbona, jedan od kraljevih slugu eunuha: »Haman je jutros pored svoje kuće podigao za Mordekaja vješala visoka dvadeset i pet metara^[b].«

A kralj zapovjedi: »Objesite ga ondje!«

¹⁰ I tako su objesili Hamana na vješala koja je podigao za Mordekaja.

Potom se stišao kraljev bijes.

Kralj donosi proglas za spas Židova

8 Već je istog dana kralj Kserkso predao kraljici Esteri cijelo imanje Hamana, neprijatelja Židova. I Mordekaj je izašao pred kralja jer je Estera rekla kralju da joj je rođak. ² Kralj je skinuo svoj prsten pečatnjak koji je bio oduzeo Hamanu. Predao ga je Mordekaju, a Estera je odredila Mordekaja za upravitelja Hamanovog imanja.

³ Estera je ponovo govorila s kraljem. Bacila mu se pred noge i plačući ga preklinjala da poništi plan Agagovca Hamana za uništenje Židova.^{[c] 4} Kralj je ispružio zlatno žezlo prema Esteri i ona je ustala pred njim.

⁵ »Ako je kralju po volji«, rekla je Estera, »i ako sam stekla njegovu naklonost, ako kralj misli da je dobro tako činiti i ako se slaže s tim, neka se opozove pisani proglas Agagovca Hamana, Hamedatovog sina, da se pobiju Židovi u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva. ⁶ Jer, kako bih ja mogla podnijeti takvo zlo nad svojim narodom? Kako bih mogla preživjeti uništenje svoje obitelji?«

⁷ Kralj Kserkso je odgovorio kraljici Esteri i Židovu Mordekaju: »Evo, dao sam Hamanovo imanje Esteri, a njega su objesili na vješala jer je podigao ruku na Židove. ⁸ Vi sad u kraljevo ime napišite što mislite da je najkorisnije za Židove, i to zapečatite kraljevim pečatom. No, znajte, ni jedan se proglas napisan i zapečaćen u kraljevo ime ne može poništiti.«

⁹ Toga su se istog dana, dvadeset i trećega u trećem mjesecu Sivanu^[d], okupili kraljevski pisari koji su ispisivali Mordekajeve zapovijedi za spas Židova. Upraviteljima^[e], namjesnicima i poglavarima sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša, poslan je novi proglas. U svaku je pokrajinu upućen zaseban proglas pisan pismom i jezikom svakoga pojedinog naroda u Kserksovom kraljevstvu. I Židovima je poslan proglas na njihovom pismu i jeziku. ¹⁰ Mordekaj je odaslao novi proglas u ime kralja Kserksa, a pisma je zapečatio kraljevim pečatom i razaslao po glasnicima koji su jahali najbrže kraljevske konje.

¹¹ Kralj je novim proglasom dopuštao Židovima da se javno okupljaju, da brane svoj život, da uništavaju i ubijaju neprijateljsku vojsku bilo kojeg naroda ili pokrajine koja ih napadne, da ubijaju djecu i žene neprijatelja te plijene njihovu imovinu. ¹² To im je sve bilo omogućeno raditi od trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara, u svim pokrajinama Kserksovoga kraljevstva. ¹³ Prijepis tog proglasa trebao je postati zakon u svakoj pokrajini i biti objavljen svima u kraljevstvu kako bi Židovi toga dana bili spremni braniti se i osvetiti svojim neprijateljima. ¹⁴ Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su jurili na najboljim kraljevskim konjima. Proglas je bio objavljen i u prijestolnici Suzi.

¹⁵ Kad je Mordekaj izašao iz kraljevske palače, nosio je bijelo i plavo kraljevsko ruho, veliku zlatnu krunu i grimizni ogrtač od finog platna. Suza se ispunila klicanjem i veseljem. ¹⁶ Bio je to za Židove posebno sretan dan, dan velike časti. ¹⁷ U svakoj pokrajini i u svakom gradu, gdje je stigao kraljev proglas, nastala je radost i slavlje među Židovima. Mnogi pripadnici drugih naroda tada su prihvatili židovsku vjeru jer je svakoga obuzeo strah od Židova.

Izbor sedmorice za posebnu službu

6 Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. ² Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. ³ Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu—pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. ⁴ Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.«

⁵ Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana—čovjeka punog vjere i Svetog Duha—Filipa^[a], Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo—Nikolu iz Antiohije, te ih ⁶ doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih.

⁷ Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru.

Urota protiv Stjepana

⁸ Stjepan je bio čovjek pun milosti i sile. Činio je silne i čudesne znakove u narodu. ⁹ No neki su iz takozvane Sinagoge^[b] slobodnjaka^[c] ustali protiv njega. Bili su to Židovi iz Cirene i Aleksandrije, kao i iz Cilicije i Azije. Počeli su raspravljati sa Stjepanom, ¹⁰ ali se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i Duhu kojim je govorio. ¹¹ Onda su neke nagovorili da kažu: »Čuli smo ga da huli protiv Mojsija i protiv Boga.« ¹² Na taj su način razbjesnili narod, starješine i učitelje Zakona, a oni su uhvatili Stjepana i izveli ga pred Veliko vijeće.

¹³ Doveli su i lažne svjedoke, koji su govorili: »Ovaj čovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i protiv Zakona. ¹⁴ Mi smo ga čuli kad je rekao da će taj Isus iz Nazareta razoriti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.« ¹⁵ Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog.