Old/New Testament

Obnova žrtvenika

3 Kad je došao sedmi mjesec^[a], Izraelci su se već smjestili po svojim gradovima. Potom se sav narod u jedinstvu okupio u Jeruzalemu. ² Ješua, Josadakov sin, zajedno s drugim svećenicima, i Zerubabel, Šealtielov sin, zajedno sa svojim rođacima, počeli su graditi žrtvenik Izraelovom Bogu da bi na njemu prinosili žrtve paljenice. Radili su kao što piše u Zakonu Mojsija, Božjeg čovjeka. ³ Iako su se bojali drugih naroda, koji su živjeli s njima na tom području, izgradili su žrtvenik na njegovim prijašnjim temeljima. Na njemu su ujutro i navečer prinosili BOGU žrtve paljenice. ⁴ U skladu s odredbom u Mojsijevom zakonu, slavili su Blagdan skloništa. Prinosili su propisani broj paljenica za svaki dan blagdana. ⁵ Zatim su svakog dana prinosili stalne žrtve paljenice pa žrtve određene za Blagdan mladog mjeseca i za sve svete BOŽJE blagdane, kao i one koje se BOGU prinose prema želji. ⁶ Od prvoga dana sedmog mjeseca BOGU su prinosili žrtve paljenice iako temelji BOŽJEGA Hrama još nisu bili obnovljeni.

Početak obnove Hrama

⁷ Zatim su klesarima i tesarima dali novac za njihov rad, a Sidoncima i Tircima su dali hranu, piće i ulje, da im od Libanona do luke Jafa, morem, dovezu cedrova debla. Za to su imali odobrenje perzijskoga kralja Kira.

⁸ Drugoga mjeseca, druge godine nakon dolaska u Božji Hram u Jeruzalemu, Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, započeli su radove. Njihovi su sunarodnjaci radili s njima—svećenici, Leviti i svi koji su se iz zatočeništva vratili u Jeruzalem. Za nadzornike izgradnje BOŽJEGA Hrama odredili su Levite koji su bili stariji od dvadeset godina. ⁹ Nadzornici radova na Božjem Hramu bili su: Ješua sa svojim sinovima, i braćom—Kadmielom, Binujem i Hodavijom, a radnici su bili Leviti iz Henadadove obitelji.

¹⁰ Kad su graditelji položili temelje BOŽJEGA Hrama, svećenici su odjenuli odore i uzeli trube, a Leviti, Asafovi potomci, cimbala. Stali su na svoja mjesta da bi slavili BOGA, kao što je bio propisao Izraelov kralj David. ¹¹ Naizmjence su slavili BOGA i zahvaljivali mu, svaka grupa pjevajući svoj dio. Pjevali su:

I sav je narod glasno vikao slaveći BOGA jer su bili položeni temelji BOŽJEGA Hrama.

¹² Mnogi od starijih svećenika, Levita i glavara obitelji, koji su se sjećali prijašnjega Hrama, glasno su zaplakali vidjevši temelje ovoga Hrama, dok su drugi klicali od radosti. ¹³ I nije se mogao razlikovati zvuk radosnog klicanja od zvuka plača. Svi su bili glasni i daleko ih se čulo.

Protivljenje obnovi Hrama

4 Neki su ljudi na tome području bili protiv naroda iz Judinog i Benjaminovog plemena. Kad su čuli da povratnici grade hram Izraelovom BOGU, ² došli su Zerubabelu i glavarima obitelji te rekli: »Dajte da vam pomognemo s gradnjom jer i mi, kao i vi, štujemo vašeg Boga. Prinosimo mu žrtve još od vremena vladavine Esar Hadona^[b], kralja Asirije, koji nas je doveo ovamo.«

³ No Zerubabel, Ješua i ostali glavari izraelskih obitelji su odgovorili: »Ne možete sudjelovati u izgradnji Hrama našem Bogu. Sami ćemo sagraditi Hram za Izraelovog BOGA, kao što nam je zapovjedio Kir, kralj Perzije.«

⁴ Tada su drugi narodi s tog područja počeli zastrašivati narod Jude i ometati ga u izgradnji. ⁵ Potkupljivali su službenike na vlasti da Židovima pokvare namjere. To su radili cijelo vrijeme vladavine perzijskoga kralja Kira, sve do vladavine perzijskoga kralja Darija.

⁶ Na početku vladavine perzijskoga kralja Kserksa^[c], napisali su tužbu protiv naroda Jude i Jeruzalema.

Protivljenje obnovi Jeruzalema

⁷ U vrijeme vladavine perzijskoga kralja Artakserksa, pisali su mu Bišlam, Mitredat, Tabel i njegovi suradnici. Pismo je napisano na aramejskom jeziku, a zatim prevedeno. ^8 [d] A namjesnik Rehum i bilježnik Šimšaj napisali su pismo kralju Artakserksu protiv Jeruzalema:

⁹ Namjesnik Rehum i bilježnik Šimšaj sa svojim suradnicima—sucima, upraviteljima i službenicima nad stanovnicima Tripolija, Perzije, Ereha i Babilona, s Elamcima iz Suse ¹⁰ i s ostalim narodima, koje je veliki i plemeniti Asurbanipal prognao te naselio u gradu Samariji i drugim mjestima u pokrajini, s druge strane rijeke Eufrat.

¹¹ Ovo je prijepis pisma koje su mu poslali:

Kralju Artakserksu, od njegovih slugu, naroda u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat.

¹² Neka kralj zna da su Židovi, koji su od tebe došli k nama, otišli u Jeruzalem. Obnavljaju taj buntovnički i opaki grad—završavaju zidine i popravljaju temelje. ¹³ Nadalje, neka kralj zna: ako taj grad bude sagrađen, a zidine obnovljene, oni neće plaćati ni porez, ni danak, ni carinu, pa će se smanjiti kraljev prihod. ¹⁴ Budući da smo se obavezali kralju i da ne želimo gledati kako mu se nanosi sramota, šaljemo ovo pismo i obavještavamo kralja. ¹⁵ Predlažemo da se istraže zapisi tvojih prethodnika. Tamo ćeš naći da je Jeruzalem buntovnički grad, nevolja za kraljeve i pokrajine, te da se u njemu odavno dižu bune. Zato je i bio uništen. ¹⁶ Obznanjujemo kralju: ako se ovaj grad i njegove zidine obnove, nećeš imati vlast u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat.

¹⁷ Kralj je poslao ovaj odgovor:

Namjesniku Rehumu i bilježniku Šimšaju, i ostalim njihovim suradnicima, koji žive u Samariji i ostalim mjestima pokrajine, s druge strane rijeke Eufrat:

Pozdrav!

¹⁸ Pismo koje ste nam poslali prevedeno je i pročitano preda mnom. ¹⁹ Prema mojoj je zapovijedi istraženo i utvrđeno da se taj grad od davnina dizao protiv kraljeva i da su se u njemu dizale bune i ustanci. ²⁰ Jeruzalem je imao moćne kraljeve, koji su vladali nad čitavom pokrajinom s druge strane rijeke Eufrat i kojima su plaćali poreze, danak i carinu. ²¹ Stoga, naredite tim ljudima da prestanu graditi i da ne obnavljaju grad, sve dok ja to ne zapovjedim. ²² Pazite da ne zanemarite ovaj slučaj. Zašto da se kralju gomila šteta?

²³ Čim se prijepis pisma kralja Artakserksa pročitao pred Rehumom, bilježnikom Šimšajem i njihovim suradnicima, žurno su otišli k Židovima u Jeruzalem i nasilno im prekinuli radove.

Obustava obnove Hrama

²⁴ Tako su prestali radovi na Božjem Hramu u Jeruzalemu. Obustava je rada trajala sve do druge godine vladavine perzijskoga kralja Darija.

Obnova Hrama se nastavlja

5 A proroci Hagaj i Zaharija, Idov sin, počeli su proricati Židovima u Judi i Jeruzalemu u ime Izraelovog Boga, koji je bio nad njima. ² Tada su Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, počeli ponovo graditi Božji Hram u Jeruzalemu, a Božji su proroci bili s njima i pomagali im.

³ U to su vrijeme došli k njima Tatnaj, upravitelj pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, Šetar Boznaj i njihovi suradnici te ih upitali: »Tko vam je dopustio da gradite i obnovite ovaj Hram?«

⁴ Također, pitali su: »Kako se zovu ljudi koji grade ovu građevinu?«

⁵ No Bog je bdio nad židovskim starješinama te ih nisu spriječili u obnovi dok se kralju Dariju nije poslao izvještaj na koji je on trebao dati pisani odgovor.

⁶ Tatnaj, upravitelj pokrajine s druge strane rijeke Eufrat, Šetar Boznaj i njihovi suradnici, izaslanici u pokrajini s druge strane rijeke Eufrat, poslali su pismo kralju Dariju. ⁷ U njemu je pisalo:

Kralju Darije, srdačan pozdrav!

⁸ Neka kralj zna da smo otišli u pokrajinu Judu, do Hrama velikog Boga. Radovi su u tijeku—grade klesanim kamenjem, a u zidove polažu grede. Marljivo rade i brzo napreduju.

⁹ Razgovarali smo s njihovim starješinama i upitali ih: »Tko vam je dao dopuštenje da ponovo gradite Hram i obnovite ovu građevinu?« ¹⁰ Pitali smo i za njihova imena, da bismo zapisali kako se zovu njihovi vođe i izvijestili tebe.

¹¹ Oni su nam ovako odgovorili:

»Mi smo sluge Boga neba i zemlje. Obnavljamo Hram koji je jedan veliki izraelski kralj sagradio i završio prije mnogo godina. ¹² Budući da su naši preci razljutili Boga neba, on ih je predao Kaldejcu Nabukodonosoru, kralju Babilona, koji je razorio ovaj Hram i odveo narod u Babilon. ¹³ Međutim, prve godine, kada je kralj Kir vladao Babilonijom, izdao je proglas o ponovoj izgradnji ovog Božjega Hrama. ¹⁴ I još je kralj Kir iz babilonskog hrama iznio zlatne i srebrne predmete koji su pripadali Božjem Hramu. Njih je Nabukodonosor uzeo iz Hrama u Jeruzalemu i odnio u hram u Babilonu. A kralj ih je Kir predao čovjeku po imenu Šešbasar, kojeg je postavio za upravitelja, ¹⁵ i rekao mu: ‘Uzmi ove predmete i vrati ih u Hram u Jeruzalemu. I neka se Božji Hram ponovo sagradi na svome mjestu.’ ¹⁶ Tako je Šešbasar došao i položio temelje Božjega Hrama u Jeruzalemu. I od tog vremena pa dosad izvode se radovi, ali još nisu završeni.«

¹⁷ Dakle, ako je kralju po volji, neka se pretraže kraljevski arhivi u Babilonu, da se vidi je li kralj Kir zaista bio izdao proglas o obnovi Božjega Hrama u Jeruzalemu, pa neka nam zatim kralj pošalje svoju odluku o tome pitanju.

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Lk 24,1-12)

20 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba. ² Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.«

³ Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob. ⁴ Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba. ⁵ Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio. ⁶ Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji ⁷ i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja. ⁸ Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao. ⁹ Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih.

Isus se ukazuje Mariji iz Magdale

(Mk 16,9-11)

¹⁰ Nakon toga, učenici su se vratili kući. ¹¹ Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob. ¹² Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge.

¹³ Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?«

»Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.« ¹⁴ Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus.

¹⁵ »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!«

¹⁶ »Marijo!« pozvao ju je Isus.

Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«)

¹⁷ A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’«

¹⁸ Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49)

¹⁹ Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« ²⁰ Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.

²¹ Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« ²² Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. ²³ Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«

²⁴ Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus. ²⁵ Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!«

²⁶ Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!« ²⁷ Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!«

²⁸ »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma.

²⁹ Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!«

Razlog Ivanovog pisanja

³⁰ Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi. ³¹ Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život.