Old/New Testament

Poništenje mješovitih brakova

9 Kad je sve to obavljeno, k meni su došli glavari i rekli: »Izraelski narod, svećenici i Leviti nisu se držali odvojeno od susjednih naroda i gnjusoba koje čine Kanaanci, Hetiti, Perižani, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci. ² Sebi i svojim sinovima uzimali su njihove kćeri za žene i pomiješali sveti rod s drugim narodima. A glavari i službenici bili su predvodnici u toj nevjeri.«

³ Kad sam to čuo, razderao sam svoju odjeću i ogrtač, čupao kosu i bradu pa užasnut sjeo. ⁴ Tada su se oko mene okupili svi oni koji su se uplašili riječi Izraelovog Boga zbog nevjere povratnika. A ja sam, užasnut, sjedio sve do večernje žrtve.

⁵ Kad je bilo vrijeme za večernju žrtvu, ustao sam teškog srca, u razderanoj odjeći i ogrtaču. Zatim sam pao na koljena i raširio ruke prema svom BOGU. ⁶ Molio sam:

»Bože moj! Toliko me sram da ne mogu podići pogled prema tebi. Grijesi su nam se namnožili preko glave i naša je krivnja narasla do neba. ⁷ Od vremena naših predaka pa do danas krivi smo za mnoge grijehe. Zbog toga su strani kraljevi nas, naše kraljeve i naše svećenike napadali, pljačkali, ponižavali i odvodili u zatočeništvo. A tako je i danas.

⁸ A sad nam je, za jedan tren, naš BOG pokazao naklonost. Ostavio nam je dio svoga naroda^[a] i dao nam čvrsto uporište na svom svetome mjestu. Razveselio nas je i dao nam malo olakšanja od ropstva. ⁹ Jer, robovi smo, ali naš Bog nas nije ostavio u ropstvu. Pokazao nam je dobrotu naočigled perzijskih kraljeva. Dao nam je novi život, da bismo ponovo sagradili Hram svog Boga i obnovili njegove ruševine. Pružio nam je zaštitu^[b] u Judi i Jeruzalemu.

¹⁰ A sad, nakon ovog, Bože naš, što da kažemo? Zanemarili smo tvoje zapovijedi. ¹¹ A dao si ih preko svojih slugu proroka, govoreći: ‘Zemlja koju ćete zaposjesti je nečista jer su je zagadili njezini narodi svojim odvratnostima. Ispunili su zemlju gadostima, od jednog kraja do drugog. ¹² Stoga, nemojte davati svoje kćeri za žene njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za žene svojim sinovima. Ne promičite mir ni blagostanje tih naroda. Tako ćete biti snažni i jest ćete dobre plodove zemlje. I tako ćete moći ostaviti zemlju u nasljedstvo svojoj djeci zauvijek.’

¹³ Sve nas je to snašlo zbog naših zlih djela i naše velike krivnje. A ti si nas, Bože naš, kaznio blaže nego što naši grijesi zaslužuju. I još si dao da se dio našeg naroda vrati. ¹⁴ Pa zar da ponovo kršimo tvoje zapovijedi i sklapamo brakove s narodima koji čine takve gadosti? Zar se ne bi razljutio na nas toliko da nas zatreš, da ne ostane ni dio naroda, niti da itko preživi? ¹⁵ BOŽE Izraelov, ti si pravedan i očuvao si dio našeg naroda. Evo nas pred tobom sa svojom krivnjom, premda nitko od nas ne bi smio stati pred tebe.«

Narod priznaje grijeh

10 Ezra se molio, priznavao grijehe, plakao i ležao potrbuške na zemlji pred Božjim Hramom. Veliko se mnoštvo Izraelaca—muškarci, žene i djeca—okupilo oko njega. Svi su gorko plakali.

² Tada je Šekanija, Jehielov sin, jedan od Elamovih potomaka, rekao Ezri: »Bili smo nevjerni svome Bogu kad smo se ženili strankinjama iz naroda što nas okružuju. No, unatoč tomu, još ima nade za Izrael. ³ Stoga, sklopimo savez pred svojim Bogom i obavežimo se da ćemo otpustiti sve te žene i njihovu djecu. Učinit ćemo kako su nas savjetovali Ezra i oni koji poštuju zapovijedi našeg Boga. Neka bude po Zakonu. ⁴ Učini to, jer ti je to dužnost, a mi ćemo te podržati. Budi hrabar i učini to!«

⁵ I Ezra je krenuo. Potaknuo je vodeće svećenike, Levite i sve Izraelce da prisegnu da će učiniti kako je rečeno.

⁶ Zatim je otišao od Božjega Hrama i ušao u odaju Johanana, Elijašibovog sina, gdje je proveo noć. Niti je jeo kruh niti je pio vodu jer je i dalje tugovao zbog nevjere povratnika. ⁷ Zatim je izdao proglas po čitavoj Judi i Jeruzalemu da se svi povratnici okupe u Jeruzalemu. ⁸ Ako tko ne dođe za tri dana, bit će mu zaplijenjena sva imovina i bit će isključen iz zajednice povratnika, u skladu s odlukom glavara i starješina. ⁹ Za tri su se dana svi muškarci s područja Judinog i Benjaminovog plemena okupili u Jeruzalemu. Dvadesetoga dana devetog mjeseca sav je narod sjedio na trgu pred Božjim Hramom. Drhtali su zbog svog prekršaja i zbog jake kiše.

¹⁰ Tada je svećenik Ezra ustao i rekao im: »Počinili ste prekršaj. Ženili ste se strankinjama i tako uvećali Izraelovu krivnju. ¹¹ Stoga, sad to priznajte BOGU svojih predaka i učinite što je po njegovoj volji. Razdvojite se od naroda koji žive u zemlji i od svojih žena strankinja.«

¹² Cijeli je skup glasno odgovorio: »Tako je! Moramo učiniti kako si rekao. ¹³ Ali ovdje je puno ljudi i kišno je razdoblje. Ne možemo stajati vani. Osim toga, taj se zadatak ne može izvršiti za dan-dva jer puno nas je počinilo tako težak prekršaj. ¹⁴ Neka naši glavari zastupaju cijeli skup pa neka se zakaže vrijeme za svakog muškarca iz naših gradova koji ima ženu strankinju. On će doći zajedno sa starješinama i sucima iz svoga grada. Tako ćemo raditi sve dok se naš Bog ne prestane ljutiti na nas zbog ovog prekršaja.«

¹⁵ Tome su se protivili samo Jonatan, Asahelov sin, i Jahzija, Tikvin sin, a u tome su ih podržali Mešulam i Levit Šabetaj.

¹⁶ Povratnici su učinili kako je rečeno. Svećenik Ezra odabrao je muškarce koji su bili glavari obitelji, po jednoga iz svakog plemena. Svi su bili poimence određeni. Glavari su počeli ispitivati slučajeve prvoga dana desetoga mjeseca^[c]. ¹⁷ Do prvoga dana prvoga mjeseca^[d] završili su sa svima koji su oženili strankinje.

Popis muškaraca oženjenih strankinjama

¹⁸ Ovo su potomci svećenika, koji su oženili strankinje:

²³ od Levita—

²⁵ od ostalih Izraelaca:

⁴⁴ Svi su oni oženili strankinje, a nekima su te žene rodile i djecu.^[e]

Luka piše svoju drugu knjigu

1 Dragi Teofile, u svojoj sam prvoj knjizi iznio sve što je Isus činio i poučavao. ² Iznio sam sve o njemu, od samog početka pa do dana kad je uznesen na Nebo, nakon što je po Svetom Duhu dao upute apostolima koje je bio izabrao. ³ Nakon svoje smrti, Isus im se ukazao i pružio mnoge dokaze da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio o Božjem kraljevstvu. ⁴ Jednom, dok je s njima jeo, zapovjedio im je: »Ne idite iz Jeruzalema, već čekajte ono što je obećao Otac i o čemu ste čuli od mene. ⁵ Ivan Krstitelj je krstio u vodi, a vi ćete uskoro biti kršteni u Svetom Duhu.«

Isus je uznesen na Nebo

⁶ Tada su ga okupljeni upitali: »Gospodine, hoćeš li sada ponovo uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?«

⁷ On im je odgovorio: »Samo Otac ima vlast određivati datume i vrijeme. Vi ih ne možete znati. ⁸ Kad Sveti Duh siđe na vas, primit ćete silu i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji, i sve do kraja Zemlje.«

⁹ Nakon što je to rekao, bio je uznesen na nebo pred njihovim očima, a onda je ušao u oblak i više ga nisu vidjeli. ¹⁰ Oni su i dalje imali uprt pogled u nebo, dok je Isus odlazio, kad su se odjednom pokraj njih stvorila dva čovjeka odjevena u bijelo ¹¹ i rekla im: »Galilejci, zašto stojite ovdje i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je na vaše oči podignut na nebo, vratit će se na isti način na koji ste vidjeli da odlazi.«

Biranje novog apostola

¹² Potom su se apostoli vratili s Maslinske gore u Jeruzalem. Maslinska je gora udaljena oko jedan kilometar od Jeruzalema. ¹³ Kad su stigli u kuću gdje su boravili, popeli su se u gornju sobu. Bili su tu Petar, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov Alfejev, Šimun Zelot i Juda Jakovljev.

¹⁴ Svi su oni neprekidno i jednodušno molili zajedno s još nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i njegovom braćom.

¹⁵ Tih je dana Petar ustao među okupljenom braćom—kojih je bilo oko sto dvadeset—i rekao:

¹⁶ »Braćo i sestre, sada se ispunilo ono što je još davno u Svetom pismu Sveti Duh govorio na Davidova usta o Judi, koji je stao na čelo onih koji su uhitili Isusa, a ¹⁷ bio je jedan od nas i sudjelovao u našoj službi.«

¹⁸ Juda je novcem, koji je dobio za svoje zlodjelo, kupio polje, ali je pao na glavu i tijelo mu se raspuknulo, a sva utroba ispala. ¹⁹ Za to su saznali svi stanovnici Jeruzalema pa su polje prozvali Hakeldama, što na njihovom jeziku znači Krvavo polje.

²⁰ »Jer, u knjizi Psalama piše:

A piše i ovo:

²¹ Dakle, izaberimo jednoga od onih koji su bili uz nas cijelo vrijeme dok je Isus bio s nama— ²² od dana kad je Ivan počeo krstiti do trenutka kad je Isus uznesen na nebo. Jedan od njih neka, zajedno s nama, postane svjedokom njegovog uskrsnuća.«

²³ I predložili su dvojicu: Josipa zvanog Barsaba, koji je dobio nadimak Just, i Matiju.

²⁴ Zatim su se pomolili: »Gospodine, ti poznaješ srca svih ljudi. Pokaži nam kojeg si od ove dvojice odabrao ²⁵ da preuzme službu i poslanje koje je Juda napustio i otišao onamo gdje mu je mjesto.«

²⁶ Zatim su za obojicu bacili kocku, a kocka je pala na Matiju i on je bio priključen jedanaestorici apostola.