Old/New Testament

Ezekijine pripreme za Pashu

30 Ezekija je razaslao glasnike po cijelom Izraelu i Judi. Napisao je i pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu. Pozivao je ljude da dođu u BOŽJI Hram u Jeruzalemu i proslave Pashu u čast Izraelovom BOGU. ² Kralj i njegovi službenici, te cijela zajednica u Jeruzalemu, složili su se da proslave Pashu u drugome mjesecu. ³ Nisu mogli proslaviti Pashu u propisano vrijeme^[a] jer se još nije bio posvetio dovoljan broj svećenika niti se narod okupio u Jeruzalemu. ⁴ Takav plan činio se dobar kralju i cijeloj zajednici. ⁵ Po cijelom Izraelu, od grada Beer Šebe pa sve do grada Dana, poslali su proglas pozivajući narod da dođu u Jeruzalem slaviti Pashu u čast Izraelovom BOGU. Već se dugo nije svetkovalo u velikom broju iako je tako propisano u zakonu.

⁶ Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su trčali po cijelom Izraelu i Judi, noseći pisma od kralja i njegovih službenika. U njima je pisalo:

»Narode Izraela, vratite se BOGU Abrahama, Izaka i Izraela. Tako će se on moći vratiti vama koji ste preostali, pobjegavši iz ropstva asirskoga kralja. ⁷ Nemojte biti kao vaši očevi i braća koji su bili nevjerni BOGU svojih predaka. Kao što vidite, učinio ih je ruglom pred ljudima i prepustio prijeziru drugih naroda. ⁸ Ne budite tvrdoglavi, kao što su bili vaši očevi. Pružite ruke k BOGU i dođite u njegov Hram, koji je on posvetio zauvijek. Služite svome BOGU, da se više ne ljuti na vas. ⁹ Ako se vratite k BOGU, vaši rođaci i vaša djeca naći će suosjećanje kod svojih porobljivača i vratiti se u ovu zemlju. Jer, vaš je BOG milostiv i suosjećajan. On se neće okrenuti od vas ako se vi vratite k njemu.«

¹⁰ Tako su glasnici išli od grada do grada, kroz Efrajimovu i Manašeovu zemlju, sve do područja Zebulunovog plemena. No narod im se rugao i ismijavao ih. ¹¹ Samo je nekoliko ljudi iz plemena Ašera, Manašea i Zebuluna poslušalo i došlo u Jeruzalem. ¹² No Božja je ruka bila na Judejcima. Zajedno i složno, izvršavali su zapovijedi kralja i kraljevih službenika, sve u skladu s BOŽJOM riječju.

Proslava Pashe

¹³ U drugome mjesecu veliko se mnoštvo naroda okupilo u Jeruzalemu za Blagdan beskvasnoga kruha. ¹⁴ Uklonili su poganske žrtvenike iz Jeruzalema, kao i sva poganska svetišta za prinos tamjana. Sve su pobacali u dolinu potoka Kidrona. ¹⁵ Četrnaestog su dana u drugome mjesecu zaklali pashalno janje. Svećenici i Leviti su se pokajali, izvršili obred posvećenja i unijeli žrtve paljenice u BOŽJI Hram. ¹⁶ Zauzeli su svoja uobičajena mjesta, propisana zakonom Božjeg čovjeka Mojsija. Leviti su dodavali krv žrtvovanih životinja, a svećenici su njome škropili žrtvenik. ¹⁷ Mnogi nisu izvršili obred očišćenja da bi se posvetili te nisu mogli klati pashalnu janjad. Stoga, Leviti su vršili klanje za njih. Tako je sva janjad bila ispravno posvećena BOGU. ¹⁸ Mnoštvo naroda, mnogi iz plemena Efrajima, Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu izvršili obred očišćenja. Ipak, jeli su pashalno janje iako je zakon propisivao drugačije.

Ezekija se pomolio za njih: »Neka dobri BOG oprosti svakome ¹⁹ tko svim srcem traži BOGA svojih predaka. Neka im oprosti što nisu postupili prema pravilima čistoće u Svetištu.«

²⁰ BOG je ispunio Ezekijinu molbu i oprostio narodu.

²¹ Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, sedam su dana s velikom radošću svetkovali Blagdan beskvasnoga kruha. Leviti i svećenici slavili su BOGA iz dana u dan, pjevajući BOGU iz sve snage^[b]. ²² Ezekija je ohrabrivao sve Levite koji su revno služili BOGU. Narod je sedam dana slavio blagdan i prinosio žrtve slavljenice, zahvaljujući BOGU svojih predaka.

²³ Potom se cijela zajednica složila da slavlje treba produžiti pa su radosno slavili još sedam dana. ²⁴ Judejski je kralj Ezekija dao okupljenima 1.000 junaca i 7.000 ovaca. Njegovi su službenici dali za zajednicu još 1.000 junaca i 10.000 ovaca. Velik je broj svećenika izvršio obred očišćenja i tako se posvetio za službu. ²⁵ Radovali su se zajedno svi Judejci, svećenici i Leviti, cijela zajednica pristigla iz Izraela, zajedno sa strancima koji su došli iz Izraela ili su živjeli u Judi. ²⁶ U Jeruzalemu je vladala velika radost. Još od vremena Salomona, sina izraelskog kralja Davida, ondje nije bilo tako. ²⁷ Na kraju su svećenici i Leviti ustali i blagoslovili narod. Bog je čuo njihov glas. Njihova je molitva doprla do njegovoga svetog prebivališta na nebesima.

Ezekija obnavlja bogoštovlje i svećenstvo

31 Kad je završila Pasha, Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, krenuli su po judejskim gradovima. Razbijali su svete stupove, sjekli kipove božice Ašere i razarali poganska svetišta i žrtvenike po cijeloj Judi, Benjaminu, Efrajimu i Manašeu. Kad su uništili sve što je služilo za štovanje idola, vratili su se u svoje gradove, svaki na svoj posjed. ² Ezekija je podijelio svećenike i Levite po skupinama, a svaka je skupina imala svoju dužnost. Bili su podijeljeni na one koji prinose žrtve paljenice i žrtve slavljenice te one koji služe u Hramu, zahvaljuju i slave na ulazu u BOŽJI Hram^[c]. ³ I kralj je dao svoj osobni prinos za žrtve paljenice—jutarnje i večernje žrtve, žrtve na šabat, žrtve na dane mladog mjeseca i na propisane blagdane, sve kao što je pisano u BOŽJEM zakonu. ⁴ Rekao je narodu i stanovnicima Jeruzalema da osiguraju dio za svećenike i Levite kako bi se oni mogli potpuno predati izvršavanju BOŽJEG zakona. ⁵ Tek što su to objavili, Izraelci su počeli donositi prve plodove žita, mladog vina, svježeg ulja, meda i svega što je rodilo na poljima. Donosili su desetinu svakog proizvoda, obilje svega. ⁶ Izraelci i Judejci, koji su živjeli po judejskim gradovima, donosili su desetinu svojih stada i desetinu predmeta posvećenih svome BOGU. Donosili su i stavljali na gomile. ⁷ Sakupljanje je počelo u trećem, a završilo u sedmome mjesecu.^[d]

⁸ Kad su Ezekija i njegovi službenici došli i vidjeli gomile darova, blagoslovili su BOGA i njegov narod Izrael.

⁹ Ezekija je pitao svećenike i Levite o nagomilanim darovima. ¹⁰ Vrhovni mu je svećenik Azarija, iz Sadokove obitelji, odgovorio: »Otkako je narod počeo donositi svoje priloge u BOŽJI Hram, imamo dovoljno za jelo i još mnogo toga preostane. BOG je blagoslovio svoj narod pa se toliko toga sakupilo.«

¹¹ Ezekija je rekao da se pripreme prostorije u BOŽJEM Hramu pa je tako i učinjeno. ¹² Tu su unijeli priloge, desetine i posvećene predmete. Za njihovo su čuvanje bili zaduženi Levit Konanija, kao prvi, te njegov brat Šimej, kao drugi odgovorni. ¹³ Konanija i Šimej nadgledali su Jehiela, Azaziju, Nahata, Asahela, Jerimota, Jozabada, Eliela, Ismakiju, Mahata i Benaju. Postavili su ih osobno kralj Ezekija i upravitelj Božjega hrama Azarija. ¹⁴ Kore, sin Levita Jimne, čuvar istočnih vrata Hrama, vodio je brigu o raspodjeli dragovoljno prinesenih žrtava i darova posvećenih BOGU. ¹⁵ Njemu su pomagali Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija. Obavljali su svoju dužnost po svećeničkim gradovima, vjerno raspodjeljujući darove svećenicima, prema njihovim skupinama. Dijelili su jednako i mladim i starim svećenicima. ¹⁶ Davali su i dječacima u dobi od tri godine naviše, čija su imena bila zapisana u obiteljskim stablima levitskih obitelji. Svi su oni trebali, kad odrastu, ući u BOŽJI Hram i vršiti svoje svakodnevne dužnosti, u skladu s odgovornostima svoje skupine. ¹⁷ Svećenici su dobivali svoj dio prema redoslijedu kako su njihove obitelji bile upisane u obiteljska stabla. Leviti od dvadeset godina naviše dobivali su svoj dio prema svojim skupinama i odgovornostima. ¹⁸ Svoj su dio dobivala i mala djeca, žene, sinovi i kćeri Levita čija su imena bila zabilježena u obiteljskim stablima. Leviti su bili posebno vjerni u održavanju svoje posvećenosti. ¹⁹ Svećenici, Aronovi potomci, živjeli su na poljima i pašnjacima svojih gradova. U svakom je gradu bio određen čovjek zadužen za raspodjelu dobara svakome muškom među svećenicima, čije su ime Leviti upisali u obiteljska stabla. ²⁰ Ezekija je tako činio u cijeloj Judi. Postupao je dobro, pravedno i vjerno pred svojim BOGOM.

²¹ Ezekija je svim srcem radio svaki posao, služio Božjem Hramu, pokoravao se zakonu i zapovijedima te slijedio svog Boga. I u svemu je bio uspješan.

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Lk 22,47-53)

18 Nakon što je Isus to rekao, prešao je sa svojim učenicima na drugu stranu doline Kedron. Ondje je bio vrt u koji su ušli Isus i njegovi učenici.

² Juda, onaj koji ga je izdao, također je poznavao to mjesto. Isus se ondje često sastajao sa svojim učenicima. ³ I tako je Juda poveo grupu rimskih vojnika i hramsku stražu koju su mu dali vodeći svećenici i farizeji. Stigli su u vrt sa svjetiljkama, bakljama i oružjem.

⁴ Isus je znao sve što će mu se dogoditi pa je istupio i upitao ih: »Koga tražite?«

⁵ »Isusa Nazarećanina«, odgovorili su mu.

»Ja sam«, rekao im je Isus. Juda, njegov izdajnik, stajao je s njima. ⁶ Kad im je Isus rekao: »Ja sam«, ustuknuli su i popadali na zemlju.

⁷ Stoga, Isus ih je ponovo upitao: »Koga tražite?«

A oni su odgovorili: »Isusa Nazarećanina.«

⁸ »Rekao sam vam da sam to ja. Dakle, ako tražite mene, pustite ove ljude da odu.« ⁹ Tako je rekao da bi se ispunilo ono što je ranije rekao: »Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.«

¹⁰ Šimun Petar je izvukao mač koji je imao uza se. Udario je njime slugu vrhovnog svećenika i odsjekao mu desno uho. Sluga se zvao Malko. ¹¹ Na to je Isus rekao Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu^[a] koju mi je pružio Otac?«

Isusa dovode pred Anu

(Mt 26,57-58; Mk 14,53-54; Lk 22,54)

¹² Tada su vojnici, zajedno sa svojim zapovjednikom i hramskom stražom, uhitili Isusa, svezali ga ¹³ i najprije odveli k Ani. Ana je bio Kaifin tast, a Kaifa je te godine bio vrhovni svećenik. ¹⁴ Kaifa je bio onaj koji je savjetovao Židovima da je bolje da jedan čovjek umre umjesto cijelog naroda.

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,69-70; Mk 14,66-68; Lk 22,55-57)

¹⁵ Šimun Petar i jedan drugi učenik išli su za Isusom. Toga je učenika vrhovni svećenik dobro poznavao pa je on ušao s Isusom u dvorište vrhovnog svećenika. No Petar je ostao vani, pred vratima. ¹⁶ Tada je taj drugi učenik, kojeg je vrhovni svećenik dobro poznavao, izašao, porazgovarao s vrataricom i uveo Petra u dvorište. ¹⁷ Sluškinja, vratarica, upitala je Petra: »Zar nisi i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?«

»Nisam!« odgovorio je.

¹⁸ Robovi i hramska straža naložili su vatru. Bilo je hladno pa su stajali uz nju i grijali se. I Petar je bio s njima i grijao se.