Old/New Testament
Povratak Židova iz Babilona
1 Perzijskog kralja Kira, za vrijeme prve godine njegovog vladanja[a], BOG je potaknuo da objavi proglas. Učinio je to da bi se ostvarilo ono što je BOG bio rekao preko Jeremije.[b] Stoga, kralj je širom kraljevstva proglasio, usmeno i pisano:
2 Ovako kaže Kir, kralj Perzije:
»BOG, koji je Bog neba, dao mi je sva kraljevstva na zemlji i odredio mi da mu sagradim Hram u Jeruzalemu, u Judi. 3 Tko je od vas iz njegovog naroda, neka je njegov Bog s njim. Neka ide u Jeruzalem, u Judi, da izgradi Hram BOGA, koji je Izraelov Bog, koji je Bog u Jeruzalemu. 4 I gdje god da se još nalazi neki preživjeli iz tog naroda, neka mu ljudi iz tog mjesta pomognu srebrom i zlatom, dobrima i stokom te darovima po vlastitoj želji za Božji Hram u Jeruzalemu.«
5 Tada su se spremili glavari obitelji iz Judinog i Benjaminovog plemena, svećenici i Leviti, i svi koje je potaknuo Bog. Spremili su se da odu i sagrade BOŽJI Hram u Jeruzalemu. 6 Svi su im susjedi pomogli predmetima od srebra i zlata, dobrima i stokom te skupocjenim darovima, još pored svega što su im darovali prema vlastitoj želji. 7 Čak je i kralj Kir donio predmete koji su pripadali BOŽJEM Hramu, a koje je Nabukodonosor odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svojih bogova. 8 Perzijski ih je kralj Kir predao rizničaru Mitredatu da ih prebroji pred judejskim glavarem Šešbasarom.
9 Ovo je broj tih predmeta:
30 zlatnih posuda,
1.000 srebrnih posuda,
29 noževa,
10 30 zlatnih čaša,
410 srebrnih čaša,
i 1.000 ostalih posuda.
11 Ukupno je bilo 5.400 zlatnih i srebrnih predmeta. Šešbasar ih je sve ponio kad su se prognanici vraćali iz Babilona u Jeruzalem.
Popis povratnika
2 U toj je pokrajini bilo mnogo ljudi koje je babilonski kralj Nabukodonosor odveo kao zarobljenike u Babilon. Njihovo je zatočeništvo završilo pa su se vratili u Jeruzalem i Judu, svatko u svoj grad. 2 Vodili su ih Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Mordekaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana.
Popis Izraelaca:
3 Paroševi potomci—2.172, 4 Šefatijini potomci—372 5 Arahovi potomci—775, 6 Pahat Moabovi potomci iz Ješuine i Joabove loze—2.812, 7 Elamovi potomci—1.254, 8 Zatuovi potomci—945, 9 Zakajevi potomci—760, 10 Banijevi potomci—642, 11 Bebajevi potomci—623 12 Azgadovi potomci—1.222, 13 Adonikamovi potomci—666, 14 Bigvajevi potomci—2.056, 15 Adinovi potomci—454, 16 Aterovi potomci iz Ezekijine loze—98, 17 Besajevi potomci—323, 18 Jorini potomci—112, 19 Hašumovi potomci—223, 20 Gibarovi potomci—95;
21 iz Betlehema—123, 22 iz Netofe—56, 23 iz Anatota—128, 24 iz Azmaveta—42 25 iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota—743 26 iz Rame i Gebe—621, 27 iz Mikmasa—122, 28 iz Betela i Aja—223, 29 iz Neba—52, 30 iz Magbiša—156, 31 iz drugog Elama—1.254, 32 iz Harima—320, 33 iz Loda, Hadida i Ona—725, 34 iz Jerihona—345, 35 iz Senaje—3.630;
36 svećenici: Jedajini potomci iz Ješuine loze—973, 37 Imerovi potomci—1.052, 38 Pašhurovi potomci—1.247, 39 Harimovi potomci—1.017, 40 ljudi iz Levijevog plemena, Ješuini i Kadmielovi potomci iz Hodavijine loze—74;
41 pjevači: Asafovi potomci—128; 42 vratari hrama: Šalumovi, Aterovi, Talmonovi, Akubovi, Hatitini i Šobajevi potomci—139;
43 hramske sluge: potomci Sihini, Hasufini, Tabaotovi, 44 Kerosovi, Siahini, Padonovi, 45 Lebanovi, Hagabini, Akubovi, 46 Hagabovi, Šamlajevi, Hananovi, 47 Gidelovi, Gaharovi, Reajini, 48 Resinovi, Nekodini, Gazamovi, 49 Uzini, Paseahini, Besajevi, 50 Asnanini, Meunimovi, Nefusimovi, 51 Bakbukovi, Hakufini, Harhurovi, 52 Baslutovi, Mehidini, Haršini, 53 Barkosovi, Siserini, Tamahovi, 54 Nesiahovi i Hatifini;
55 potomci Salomonovih slugu: potomci Sotajevi, Soferetovi, Perudini, 56 Jalini, Darkonovi, Gidelovi, 57 Šefatijini, Hatilovi, Pokeret Sebaimovi i Amijevi. 58 Ukupan broj hramskih slugu i Salomonovih slugu—392;
59 ljudi koji su došli iz babilonskih mjesta Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adan i Imera, a nisu mogli dokazati porijeklo svoje obitelji i pripadnost Izraelu: 60 Dalajini, Tobijini i Nekodini potomci—652;
61 još svećeničkih potomaka: Hobajini, Hakosovi i Barzilajevi potomci. Barzilaj je dobio ime tako što je oženio jednu od kćeri Barzilaja iz Gileada.
62 Te su tri obitelji tražile zapise o svojim obiteljskim stablima, ali ih nisu mogle pronaći. Zato su bile isključene iz svećenstva. 63 Upravitelj im je zabranio jesti hranu za svećenike, sve dok se ne pojavi svećenik koji će se poslužiti Urimom i Tumimom[c] da riješi slučaj.
64 Cijela je skupina povratnika brojala 42.360 ljudi, 65 a k tomu je još bilo i 7.337 njihovih robova i ropkinja te 200 pjevača i pjevačica. 66 Imali su 736 konja, 245 mazgi, 67 435 deva i 6.720 magaraca.
68 Kad su stigli u Jeruzalem, do mjesta gdje je bio BOŽJI Hram, neki su glavari obitelji dali dobrovoljne darove da se ponovo izgradi Božji Hram na istome mjestu. 69 Dali su u blagajnu za izgradnju hrama koliko god su mogli: 512 kilograma[d] zlata, 2.855 kilograma[e] srebra i 100 svećeničkih odora.
70 Svećenici, Leviti i drugi ljudi iz naroda naselili su Jeruzalem i okolicu. Bili su to hramski pjevači, vratari i sluge. Ostali narod nastanio se u svojim gradovima. Tako su svi Izraelci živjeli u svojim gradovima.
23 Nakon što su razapeli Isusa, vojnici su uzeli njegovu odjeću i podijelili je na četiri dijela. Svaki je uzeo jedan dio, a uzeli su i njegovu tuniku. Ona nije bila šivana, već satkana u jednom komadu, odozgo nadolje. 24 Zato su vojnici rekli jedan drugomu: »Ne trgajmo je! Radije bacimo kocku da vidimo kome će pripasti!« Time se ispunilo Sveto pismo koje kaže:
»Podijelili su moju odjeću među sobom;
bacili su kocku za moju tuniku.«[a]
Tako su postupili vojnici.
25 Uz Isusov su križ stajale njegova majka, sestra njegove majke te Marija, Kleofina žena, i Marija iz Magdale. 26 Isus je spazio svoju majku i nedaleko od nje učenika, kojeg je jako volio, te je rekao majci: »Draga ženo, evo ti sina!« 27 Potom je rekao učeniku: »Evo ti majke!« On ju je odmah potom uzeo u svoj dom.
Isusova smrt
(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Lk 23,44-49)
28 Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.«[b] 29 Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima. 30 Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo.
31 Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat—jer je tog šabata bio poseban blagdan—Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni. 32 Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom. 33 Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge, 34 nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda. 35 To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati. 36 Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena.[c]« 37 A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli.[d]«
Isusov ukop
(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Lk 23,50-56)
38 Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga. 39 S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje. 40 Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima. 41 Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen. 42 Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International