Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[a], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Molitva za osvetu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«.
1 Vladari[b], donosite li presude pravedno?
Sudite li ljudima pošteno?
2 Ne, jer u srcu zlo smišljate
i po zemlji činite nasilje.
3 Zlikovci zastranjuju još od majčine utrobe,
od rođenja griješe i laži govore.
4 Smrtonosni su kao zmije otrovnice,
kao kobra koja je gluha
5 pa ne čuje krotitelja zmija
iako joj vješto svira.
6 Bože, razbij im zube u ustima,
BOŽE, slomi im očnjake jer su poput lavova.
7 Neka nestanu kao voda koja otječe,
neka budu zgaženi kao trava na stazi.[c]
8 Neka budu kao puž koji se rastapa,
kao mrtvorođenče koje nije vidjelo sunca.
9 Kao trnje za potpalu što izgara u vatri,
neka Božjim gnjevom budu progutani.[d]
10 Radovat će se pravednici kad vide da su zlikovci kažnjeni,
i oprat će noge u njihovoj krvi.
11 Tada će ljudi reći:
»Zaista pravednici primaju nagradu.
Zaista postoji Bog koji sudi svijetu.[e]«
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Bože, poslušaj moju žalbu,
sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
2 Sakrij me od zavjere opakih,
od spletki zločinačkih.
3 Jezike oštre kao mačeve
i odapinju riječi kao otrovne strijele.
4 Iz zasjede gađaju nedužnoga,
napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
5 Ustrajavaju u zlim namjerama,
dogovaraju se gdje će staviti zamke
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
6 Zlodjela smišljaju i govore:
»Savršen zločin smo smislili.«
Da, lukave su misli i srce čovječje.
7 Ali Bog će ih gađati strijelama,
iznenada će ih raniti.
8 Zbog svojih riječi oni će nastradati.
Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
9 Ljude će spopasti strah,
pričat će što je Bog učinio,
iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
i u njemu nalaze utočište.
Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.
Zahvala za izobilje
Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.
1 Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
da zavjete tebi izvršavamo.
2 Tebi koji čuješ molitve,
tebi će doći svako ljudsko biće.
3 Kad nas naši grijesi svladaju,
ti ih uklanjaš i brišeš.
4 Blago onima koje si izabrao i doveo
da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
tvog svetoga Hrama.
5 U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
ti si nada svim ljudima
do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6 Svojom silom planine postavljaš
jer toliko si moćan.
7 Ti stišavaš huku mora,
bijes njihovih valova
i bunu naroda.
8 Čak i oni što žive nakraj svijeta
boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
ljudi ti kliču od radosti.
9 Za zemlju brineš, natapaš je vodom
i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
a doline žitom odjenule.
Svi kliču i pjevaju od radosti.
16 »Ne pada nam na pamet da ostavimo BOGA i služimo drugim bogovima!« odgovorio je narod. 17 »Naš BOG izveo je nas i naše pretke iz Egipta, kuće ropstva. Nama naočigled učinio je velika čuda. Čuvao nas je cijelim putem i sačuvao od svih naroda pokraj kojih smo prolazili. 18 BOG je ispred nas istjerao Amorejce i sve narode koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti BOGU jer je on naš Bog.«
19 Tada je Jošua rekao narodu: »Vi niste u stanju služiti BOGU jer je on svet i ne dâ svom narodu da štuje druge bogove. Neće vam oprostiti vašu pobunu i grijehe. 20 Ako napustite BOGA i služite tuđim bogovima, on će se okrenuti protiv vas. Bez obzira na to što je dotad bio dobar prema vama, na vas će dovesti nesreću i sve vas pobiti.«
21 »Ne!« rekao je narod Jošui. »Služit ćemo BOGU!«
22 Tada je Jošua rekao: »Svjedoci ste sami protiv sebe da ste izabrali BOGA da mu služite.«
A narod odgovori: »Svjedoci smo.«
23 »Zato sad maknite strane bogove koji su među vama«, rekao je Jošua, »i srcem se priklonite BOGU Izraela.«
24 A narod je rekao Jošui: »Služit ćemo svome BOGU i bit ćemo mu poslušni.«
25 Tog je dana Jošua sklopio savez s narodom. Ondje, u Šekemu, nabrojio mu je odredbe i zakone. 26 Zatim je sve to zapisao u Knjigu Božjeg zakona. Potom je uzeo velik kamen i postavio ga pod hrast blizu BOŽJEGA svetog šatora.
27 »Evo«, rekao je Jošua cijelom narodu, »ovaj će kamen biti svjedok jer je čuo sve što nam je BOG rekao. Bit će svjedok protiv vas ako budete nevjerni svome Bogu.«
28 Zatim je Jošua rekao narodu da se raziđe pa se svatko vratio na svoje područje.
Smrt Jošue i svećenika Eleazara
29 BOŽJI sluga Jošua, Nunov sin, umro je nakon svih tih događaja. Imao je sto deset godina. 30 Pokopali su ga na njegovoj zemlji, u Timnat Serahu, u Efrajimovom gorju, sjeverno od brda Gaaš.
31 Izrael je služio BOGU sve dok je Jošua bio živ i dok su još bili živi glavari koji su znali što je sve BOG učinio za Izrael.
32 Josipove kosti, koje su Izraelci donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu. Tu je zemlju Jakov bio kupio za stotinu srebrnjaka od Hamorovih sinova, a jedan od njih zvao se Šekem. To je ostalo područje Josipovih potomaka.
33 Umro je i Aronov sin Eleazar. Pokopali su ga u Efrajimovom gorju, u Gibei, koja je bila dodijeljena njegovom sinu Pinhasu.
16 Preporučujem vam našu sestru Febu koja je službenica Crkve u Kenhreji. 2 Lijepo je primite u Gospodinu, kako dolikuje Božjim svetima, i pomozite joj u svemu što zatraži od vas. Ona je podržavala mnoge, pa tako i mene.
Završne riječi
3 Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Isusu Kristu. 4 Riskirali su svoj život da bi spasili moj. Zahvalan sam im, ne samo ja nego i sve nežidovske crkve. 5 Pozdravite i Crkvu koja se sastaje u njihovoj kući.
Pozdravite i moga dragog prijatelja Epenata, koji je prvi u Aziji slijedio Krista. 6 Pozdravite Mariju, koja je naporno radila za vas. 7 Pozdravite moje prijatelje i sunarodnjake Andronika i Juniju, koji su bili sa mnom u zatvoru. Oni su među najistaknutijim Božjim radnicima i prije mene su vjerovali u Krista.
8 Pozdravite i moga dragog prijatelja u Gospodinu, Amplijata. 9 Pozdravite i mog suradnika u Kristu Urbana te moga dragog prijatelja Stahija. 10 Pozdravite i Apela, toga prokušanog i istinskoga kršćanina. Pozdravite sve iz Aristobulove obitelji. 11 Pozdravite i mog sunarodnjaka Herodiona. Pozdravite i vjernike iz Narcisove obitelji. 12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje naporno rade za Gospodina. Pozdravite i Persidu, moju dragu prijateljicu, koja je vrlo naporno radila za Gospodina. 13 Pozdravite Rufa, izabranog čovjeka u Gospodinu. Pozdravite i njegovu majku, koja je i meni bila majka. 14 Pozdravite Asinkrita, Flega, Herma, Patroba i Herma te svu braću koja su s njima. 15 Pozdravite Filologa, Juliju, Nereja i njegovu sestru, Olimpa i sve druge Božje svete koji su s njima. 16 Pozdravite jedni druge svetim poljupcem. Pozdravljaju vas sve Kristove crkve.
24 Kako je Pilat vidio da time ništa ne postiže i da nastaje sve veći metež, uzeo je vode i pred narodom oprao ruke[a], rekavši: »Nevin sam za smrt ovog pravednika. Odgovornost pada na vas.«
25 A sav je narod odgovorio: »Njegova smrt neka padne na nas i na našu djecu!«
26 Pilat im je tada oslobodio Barabu, a Isusa je izbičevao i zatim predao da ga razapnu.
Isusa izruguju
(Mk 15,16-20; Iv 19,2-3)
27 Onda su upraviteljevi vojnici odveli Isusa u upraviteljevu palaču i oko njega okupili cijelu skupinu vojnika. 28 Zatim su ga svukli i prebacili na njega grimizni ogrtač. 29 Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu, a u desnu su mu ruku stavili trsku. Kleknuli su pred njega i rugali mu se govoreći: »Živio kralj Židova!« 30 Zatim su pljuvali po njemu i udarali ga trskom po glavi. 31 Kad su mu se prestali izrugivati, uzeli su s njega ogrtač i obukli mu njegovu odjeću te ga odveli da ga razapnu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International