Book of Common Prayer
Molitva nevinog čovjeka
Davidova pjesma.
1 BOŽE, proglasi me nedužnim!
Jer, uvijek sam znao kako živjeti,
nisam ti nikad prestao vjerovati.
2 Ispitaj mi misli i osjećaje,
provjeri sve o meni, BOŽE.
3 Jer, tvoja me ljubav usmjerava,
uvijek me vodi vjernost tvoja.
4 Ne družim se s varalicama
i ništa nemam s lažljivcima.
5 Mrzim društvo zločinaca,
odbijam se družiti s ološem.
6 BOŽE, oprao sam ruke[a] da pokažem da sam nedužan,
da mogu hodati oko žrtvenika i tebe štovati.
7 Iz svega glasa zahvaljujem i pjevam,
o svim tvojim čudesima pričam.
8 BOŽE, volim Hram u kojem živiš,
volim mjesto gdje tvoja slava prebiva.
9 Ne postupaj sa mnom kao s drugim grešnicima,
poštedi me smrti koju si namijenio ubojicama.
10 Služe se zlim sredstvima,
ruke su im pune mita.
11 A ja sam nedužan i živim kako treba,
zato mi se smiluj i budi mi sklon.
12 Od svake opasnosti ovdje sam siguran,
dok slavim te, BOŽE, u skupu štovatelja.
Molitva i poziv upomoć
Davidova pjesma.
1 Tebi se molim, BOŽE, stijeno moja!
Ne ogluši se na mene.
Ako mi ne odgovoriš,
kao da sam već u grobu.
2 Slušaj, zovem te i molim za pomoć,
gledaj, ruke pružam k tvom svetištu.
3 Nisam jedan od opakih,
od onih koji čine zlo.
Oni bližnje pozdravljaju,
a u srcu mržnju skrivaju.
4 Plati im za njihova djela,
za sve što su drugima skrivili.
Uzvrati im sve što su učinili loše,
postupi s njima kako su zaslužili.
5 Jer, nije ih briga što čini BOG,
ne mare za sve što je stvorio.
Zato će ih on sve uništiti
i ostaviti kao ruševine.
6 Neka je slavljen BOG
jer čuo je da ga zovem upomoć.
7 BOG je moja snaga i moj štit.
Cijelim srcem njemu sam vjerovao.
Sretan sam jer pomoć mi je pružio,
slavim ga radosnim pjesmama.
8 BOG daje snagu svom narodu,
spašava i štiti svog odabranoga kralja[a].
9 Spasi svoj narod!
Čuvaj one koji ti pripadaju!
Budi njihov pastir,
i vodi[b] ih zauvijek.
Ljudska zloća i Božja dobrota
Voditelju zbora. Od Davida, BOŽJEG sluge.
1 Sebične želje govore grešnicima,
oni se ne boje i ne poštuju Boga.
2 Sami sebi olakšavaju i lažu
da mogu griješiti i mrziti.
3 Njihove su riječi prijevarne i lažne,
ne čine ništa mudro ni dobro.
4 Noću u krevetu spletke smišljaju,
dobro ne traže, od zla ne odustaju.
5 A tvoja ljubav, BOŽE, pruža se do neba,
tvoja vjernost seže sve do oblaka.
6 Tvoja dobrota je velika kao planina,
tvoja pravda kao more je duboka.
Ti štitiš, BOŽE, i ljude i životinje.
7 Kako je dragocjena tvoja ljubav, Bože!
Ljudi kod tebe nalaze zaštitu
kao ptići pod krilima majke.
8 Obilno se goste u tvojoj kući,
piju iz rijeke tvoje dobrote.
9 Jer, iz tebe izvire sav život,
u tvom svjetlu i mi svjetlo vidimo.
10 Uvijek voli one koji te poznaju
i čuvaj ljude iskrenoga srca.
11 Neka me oholi ne zgaze nogama,
neka me zli ne otjeraju šakama.
12 Zlikovci su pali, leže oboreni,
više nikad neće ustati.
Ispovijed patnika
Voditelju zbora, Jedutunu[a]. Davidova pjesma.
1 Odlučio sam: »Pazit ću što govorim,
neću griješiti svojim jezikom.
Usta ću držati zatvorena[b]
u blizini loših ljudi.«
2 Zašutio sam, umuknuo,
ni o čemu nisam govorio,
no bilo mi je još gore.
3 Jako sam se uznemirio.
No što sam više mislio,
sve sam bio nestrpljiviji.
A onda sam progovorio:
4 »BOŽE, reci što će biti sa mnom,
koliko ću još živjeti?
Želim znati kako će moj život proći.
5 Dao si mi da živim samo kratko,
kao da me pred tobom i nema.
Kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
6 Ovaj život je kao prolazna sjenka.
Uzalud bogatstvo sakupljamo,
a tko će ga poslije uzeti, ne znamo.
7 Gospodaru, čemu da se nadam?
Ti si sva moja nada.
8 Spasi me od svega što sam zgriješio,
ne daj da me budale ismijavaju.
9 Šutio sam, nisam ništa rekao
jer ti si mi svu tu patnju dao.
10 Prestani me kažnjavati,
ubija me pritisak tvoje ruke.
11 Kažnjavaš nas za pogreške,
učiš nas kako trebamo živjeti.
No sve se istroši, kao kad moljac izjeda.
Baš kao dah, čovjek prolazi i nestaje. Selah
12 BOŽE, čuj moju molitvu,
slušaj moj plač i pogledaj mi suze.
Kao putnik kroz ovaj život putujem,
kao i moji preci, samo kratko sam tvoj gost.
13 Pusti me malo da budem sretan
prije nego što odem i više me ne bude.«
15 Budući da je kuća u kojoj je živjela bila u gradskim zidinama, Rahaba ih je pomoću užeta mogla spustiti kroz prozor. 16 Potom im je rekla: »Idite u brda da vas progonitelji ne pronađu. Pritajite se ondje tri dana dok se ne vrate, a zatim idite svojim putem.«
17 Uhode su joj rekle: »Prisega koju smo ti dali neće nas obvezivati 18 kad osvojimo ovu zemlju ako ne budeš vezala crvenu vrpcu za prozor kroz koji si nas spustila i ako ne dovedeš svoje roditelje, braću i svu obitelj u svoju kuću. 19 Ako netko izađe iz tvoje kuće, sam će biti kriv za svoju smrt, a ne mi. No, bude li s tobom u kući, pa netko na njega podigne ruku, mi ćemo biti krivi za njegovu smrt. 20 Ako odaš što radimo ovdje, naš dogovor ne vrijedi.«
21 »Neka bude kako kažete«, odgovori ona. Zatim ih je ispratila i svezala crvenu vrpcu za prozor.
22 Uhode su se tri dana skrivale u brdima. Potjera ih je uzalud tražila posvuda pa se vratila u grad neobavljenog posla, 23 a uhode su se potom vratile u tabor. Spustili su se u Jordansku dolinu, prešli preko rijeke, došli k Jošui pa mu ispričali sve što im se dogodilo. 24 Rekli su mu: »BOG nam je zaista predao cijelu tu zemlju. Svi njeni stanovnici strahuju od nas.«
13 Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, 14 u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. 15 Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? 16 Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.
17 Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. 18 Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. 19 Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« 20 To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! 21 Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.
22 Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. 23 Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. 24 Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?
Usporedba o povjerenom novcu
(Lk 19,11-27)
14 »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji se spremao na put pa je pozvao sluge i predao im svoju imovinu na upravljanje. 15 Jednom od njih dao je pet talenata[a], drugome dva talenta, a trećemu jedan. Svakom je dodijelio prema njegovim sposobnostima, a zatim je otputovao. 16 Onaj koji je primio pet talenata odmah je uložio novac te zaradio još pet talenata. 17 Isto tako, onaj koji je primio dva talenta zaradio je još dva. 18 No onaj koji je primio jedan talenat otišao je, iskopao jamu u zemlji i sakrio gospodarev novac.
19 Nakon mnogo vremena vratio se gospodar i zatražio od slugu da mu polože račun. 20 Pristupio mu je onaj koji je dobio pet talenata te je donio još pet talenata. Rekao je: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata, a ja sam, evo, zaradio još pet.’
21 Gospodar mu je rekao: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malome pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’
22 Zatim mu je pristupio onaj koji je dobio dva talenta pa mu rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi dva talenta, a ja sam, evo, zaradio još dva.’
23 Gospodar mu je odgovorio: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malom pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’
24 Tada mu je pristupio onaj koji je dobio jedan talenat te mu rekao: ‘Gospodaru, znao sam da si tvrd čovjek i da ubireš gdje nisi posadio i skupljaš gdje nisi posijao. 25 Bojao sam se pa sam otišao i sakrio talenat u zemlju. Evo, uzmi što je tvoje!’
26 Gospodar mu je na to odgovorio: ‘Zli i lijeni slugo! Znao si da ubirem gdje nisam posadio i da skupljam gdje nisam posijao. 27 Zato si trebao odnijeti moj novac u banku pa bih, kada dođem, uzeo svoje zajedno s kamatama.
28 Zato mu oduzmite talenat i dajte ga onomu koji ima deset talenata! 29 Jer, svakomu tko ima dat će se još, pa će imati u izobilju, a svakomu tko nema, oduzet će se i ono što ima. 30 Stoga, bacite ovoga beskorisnog slugu u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba!’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International