Book of Common Prayer
Hvalospjev BOŽJEM zakonu
Alef[a]
1 Blago onima koji su besprijekorni,
koji žive po BOŽJIM uputama.
2 Blago onima koji njegova pravila drže
i cijelim ga svojim srcem traže.
3 Oni ne čine nepravdu,
već samo njega slijede.
4 Gospodaru, dao si nam propise,
da ih se vjerno držimo.
5 Želio bih još vjernije
poštovati tvoje odredbe!
6 Tvoje zapovijedi bih izučavao
i uvijek ih sve poznavao.
Nikad se o njih ne bih ogriješio.
7 Što bolje tvoje prosudbe budem razumio,
iskrenije ću te slaviti.
8 Tvoje odredbe ću poštovati,
nikada me nemoj napustiti.
Bet
9 Pitam se, kako mlad čovjek
može bez grijeha živjeti?
Znam, držeći se tvojih riječi.
10 Trudim se cijelim srcem svojim,
ne daj da odstupim od tvojih zapovijedi.
11 Tvoju riječ u srcu sam pohranio
da ne bih protiv tebe zgriješio.
12 Slava tebi, BOŽE!
Pouči me svojim odredbama!
13 Ponavljat ću prosudbe
koje sam naučio od tebe.
14 Uživam živjeti po tvojim pravilima,
kao što se uživa u bogatstvu.
15 Tvoje pouke ću proučiti,
preporuke za život ispitati.
16 Drage su mi tvoje uredbe,
tvoju riječ neću zaboraviti.
Gimel
17 Budi darežljiv prema svom slugi,
a ja ću živjeti poštujući tvoju riječ.
18 Oči mi otvori da mogu razumjeti
čudesne istine tvoje nauke.
19 Ovdje, na zemlji, samo sam prolaznik,
ne skrivaj od mene svoje naredbe.
20 Moja duša stalno čezne
da spozna tvoje prosudbe.
21 Ti koriš ohole koji u svom ponosu
tvoje zapovijedi ne poštuju.
22 Ne daj da mene kore i preziru
jer držim se tvojih pravila.
23 Iako poglavari o meni loše govore,
tvoj sluga tvoje odredbe proučava.
24 Usrećuju me tvoji propisi,
oni su mi dobri savjetnici.
BOG štiti slabe od zlih
Voditelju zbora, na osminu[a]. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE!
Nema više vjernih ljudi.
Više se nikom ne može vjerovati!
2 Svatko bližnjem govori laži,
laskavim usnama i dvoličnog srca.
3 Neka BOG odreže sve lažljive usne
i svaki hvalisavi jezik.
4 Oni misle: »Jezik je moja snaga,
i moje vlastite usne.
Nitko neće biti moj gospodar!«
5 »Zbog nasilja nad slabima i jauka poniženih,
ja ću se pokrenuti«, kaže BOG.
»Pružit ću im zaštitu za kojom čeznu.«
6 BOŽJE su riječi istinite i čiste,
kao srebro u vatri taljeno,
sedam puta pročišćeno.
7 BOŽE, ti ćeš ih čuvati i braniti,
od zlih ljudi ovoga svijeta
8 iako su zli svuda oko nas
i zloća se kod njih cijeni.
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Do kada, BOŽE?
Zar ćeš me stalno zanemarivati?
Zar me nećeš niti pogledati?
2 Dokad da živim s bolom u duši
i stalno nosim tugu u srcu?
Dokad će moj neprijatelj jačati?
3 Pogledaj me, moj BOŽE, odgovori mi!
Vrati me u život, ne dopusti da umrem.
4 Jer, neprijatelj će reći da je pobijedio
i veselit će se mome porazu.
5 Ali u tvoju vjernost ja se uzdam.
Bit ću sretan kad me spasiš.
6 Tada ću pjevati BOGU
jer je dobar prema meni.
Ljudska pokvarenost
(Ps 53)
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 BOG ljude s neba gleda,
da vidi ima li tko razuman,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada BOGA ne zazivaju.
5 Evo ih, drhte od straha,
jer Bog je na strani pravednih.
6 Planove siromašnih žele uništiti,
ali BOG će ih zaštititi.
7 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,
došlo spasenje Izraelu![b]
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
Jakovljev će narod klicati,
cijeli će se Izrael radovati!
Uvod
1 Ovo su govori koje je Mojsije održao čitavom Izraelu u pustinjskom području, s istočne strane rijeke Jordan. Nalazili su se blizu Sufa, između Parana, s jedne strane, te Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba s druge strane.[a] 2 Od planine Horeba do Kadeš Barnee ima samo jedanaest dana hoda putem preko gorskog kraja Seira, 3 a Izraelci su već četrdeset godina živjeli na tome području. Prvoga dana jedanaestog mjeseca četrdesete godine Mojsije je rekao Izraelcima sve što mu je zapovjedio BOG. 4 Bilo je to nakon što je porazio Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu, i Oga, kralja Bašana, koji je vladao u Aštarotu i Edreju.
5 Na istočnoj je strani rijeke Jordan, u Moabu, Mojsije počeo obrazlagati Božje upute:
6 »BOG nam je rekao na planini Horeb: Dovoljno ste dugo boravili na ovoj planini. 7 Vrijeme je da nastavite put. Idite u gorski kraj, gdje su Amorejci, i u sve susjedne krajeve u dolini rijeke Jordan, u planine, u zapadna brda, u južnu polupustinju i na morsku obalu. Idite u zemlju Kanaanaca i u Libanon, sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. 8 Evo, nudim vam tu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se BOG zakleo da će je dati vašim precima—Abrahamu, Izaku, Jakovu—i njihovim potomcima.«
Postavljanje vođa
(Izl 18,13-27)
9 U to sam vam vrijeme rekao: »Ne mogu se sam brinuti o vama. 10 Vaš BOG vas je toliko umnožio da vas danas ima koliko i zvijezda na nebu. 11 Neka vas BOG vaših predaka umnoži još tisuću puta i neka vas blagoslovi kao što je obećao. 12 No kako da ja sâm nosim vaša bremena i vaše tužbe? 13 Stoga, iz svakog plemena izaberite mudre, razumne i iskusne ljude, a ja ću vam ih postaviti za glavare.«
14 Odgovorili ste mi: »Tvoj je prijedlog dobar.«
15 Tako sam pozvao istaknute ljude iz vaših plemena, mudre i iskusne muškarce, pa sam ih postavio vama za vođe. Postavio sam ih za zapovjednike nad skupinama od tisuću, sto, pedeset i deset ljudi, a neke za plemenske službenike. 16 Zapovjedio sam vašim sucima: »Saslušajte članove zajednice koji se spore. Sudite pravedno, bilo da se spore dvojica Izraelaca, ili Izraelac i stranac koji živi s vama. 17 Ne smijete biti pristrani dok sudite. Jednako saslušajte i malog i velikog čovjeka. Ne dajte da vas ljudi zastraše jer sud pripada Bogu. Ako vam je neki slučaj pretežak, iznesite ga meni pa ću ja saslušati i presuditi.«
18 Tada sam vam zapovjedio sve što trebate činiti.
Bog i židovski narod
9 Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je 2 da u srcu nosim duboku bol i žalost. 3 Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. 4 Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. 5 Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen.
6 No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, 7 niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«,[a] 8 a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. 9 Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.«[b]
10 Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. 11 Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše—da izbor bude po Božjem planu, 12 a ne zbog njihovih djela—Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.«[c] Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. 13 Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.«[d]
14 Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? 15 Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.«[e] 16 Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. 17 U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.«[f] 18 Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi.
27 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ste poput okrečenih grobova koji izgledaju lijepo izvana, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. 28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednika, 30 govoreći: ‘Da smo živjeli u vrijeme svojih predaka, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka.’ 31 Tako potvrđujete da ste potomci onih koji su ubijali proroke. 32 Dovršite, dakle, ono što su vaši preci započeli!
33 Zmije i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći da ne budete osuđeni na pakao? 34 Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i razapeti. A neke ćete bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. 35 Zato ćete biti krivi za ubojstva svih nedužnih ljudi na Zemlji—od ubojstva nevinog Abela do ubojstva Zaharije[a], Barahijinog sina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika. 36 Istinu vam kažem: krivnja za sve to past će na vas koji sada živite.«
Isus kori Jeruzalem
(Lk 13,34-35)
37 »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji ti šalje Bog! Koliko li sam puta želio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, ali ti to nisi htio. 38 Sada će tvoja kuća biti prepuštena tebi—pusta! 39 Zaista, kažem vam: nećete me više vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’[b]«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International