Book of Common Prayer

Pjesma za kraljevsko vjenčanje

Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.

Bog vlada nad narodima

Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.

Slava i snaga Siona

Pjesma hvale Korahovih potomaka.

Bitka za Aj

8 BOG je rekao Jošui: »Nemoj se bojati niti obeshrabriti. Povedi sa sobom svu vojsku pa napadni Aj jer ti predajem kralja Aja, njegov narod, njegov grad i njegovu zemlju. ² S Ajem i njegovim kraljem postupi kao i s Jerihonom i njegovim kraljem, samo što sad možete uzeti njihove stvari i stoku. Prije svega, iza grada postavi zasjedu.«

³ Nato je Jošua poveo vojsku na Aj. Izabrao je trideset tisuća najboljih ratnika i poslao ih noću, ⁴ naredivši im: »Slušajte pomno! Sakrijte se iza grada, u neposrednoj blizini, i budite spremni, ⁵ a ja ću dotad s vojskom prići gradu. Kad oni izađu na nas, kao i prošli put, počet ćemo bježati ⁶ pa će oni krenuti za nama. Tako ćemo ih odvući od grada jer će misliti da bježimo kao i prvi put. Dok bježimo, ⁷ izađite iz zasjede i zauzmite grad. Predat će vam ga vaš BOG. ⁸ Kad zauzmete grad, zapalite ga. Učinite sve kako je rekao BOG. Eto, to su moje zapovijedi.«

⁹ Potom ih je Jošua poslao da postave zasjedu, a oni su se smjestili zapadno od Aja, između Aja i Betela. Jošua je tu noć proveo s vojskom.

¹⁰ Rano ujutro okupio je vojsku te s izraelskim starješinama krenuo prema Aju. ¹¹ Stigli su pred grad i utaborili se s njegove sjeverne strane, tako da je između njih i grada bila dolina. ¹² Jošua je izabrao pet tisuća ljudi i poslao ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada. ¹³ Svi su bili spremni—i oni u taboru sjeverno od grada i zasjeda zapadno od grada.

Noću je Jošua sišao u dolinu, ¹⁴ a kad je kralj Aja to vidio, pokrenuo je vojsku rano ujutro te su pohitali iz grada prema Jordanskoj dolini, da započnu bitku s Izraelom. No kralj nije znao da mu je iza grada postavljena zasjeda. ¹⁵ Jošua i svi Izraelci pustili su da ih vojska Aja potjera pa su pobjegli prema pustinji. ¹⁶ Kralj je pozvao svu vojsku iz grada u potjeru i tako su, progoneći Jošuu, otišli daleko od grada. ¹⁷ Ni u Aju ni u Betelu nije ostao nitko. Svi su krenuli u potjeru za Izraelcima, a grad su ostavili otvoren.

¹⁸ Tada je BOG rekao Jošui: »Uperi svoje koplje prema Aju jer ću ti predati taj grad.«

Jošua je uperio koplje prema Aju. ¹⁹ Čim je ispružio ruku, ljudi iz zasjede skočili su na noge, potrčali, ušli u grad, zauzeli ga i odmah zapalili. ²⁰ Kad su se Ajani okrenuli, vidjeli su da se iz grada diže dim u nebo. No nisu mogli nikamo pobjeći jer su se Izraelci, koji su dotad bježali prema pustinji, okrenuli protiv njih. ²¹ Čim su Jošua i Izraelci vidjeli da je zasjeda zauzela grad i da se iz njega diže dim, okrenuli su se i napali Ajane. ²² Istodobno, oni iz grada krenuli su im ususret pa su se Ajani našli između Izraelaca, pritiješnjeni s obje strane. Izraelci su ih napadali sve dok nijedan nije ostao živ. Nitko nije pobjegao,

Slabi u vjeri

14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. ² Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. ³ Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. ⁴ Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.

⁵ Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. ⁶ Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. ⁷ Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. ⁸ Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. ⁹ Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.

¹⁰ Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. ¹¹ U Svetom pismu piše:

¹² Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.

Isusovo uhićenje

(Mk 14,43-50; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12)

⁴⁷ Dok je Isus još govorio, došao je Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo silno mnoštvo, naoružano mačevima i toljagama, koje su poslali svećenički poglavari i narodni starješine. ⁴⁸ Isusov je izdajnik s njima dogovorio znak. Rekao im je: »Koga poljubim, taj je. Njega uhvatite!« ⁴⁹ I odmah je pristupio Isusu te mu rekao: »Zdravo, Učitelju!« i poljubio ga.

⁵⁰ A Isus mu je rekao: »Prijatelju, učini to radi čega si došao!«

Ljudi su tada prišli Isusu, zgrabili ga i uhitili. ⁵¹ A jedan od onih koji su bili s Isusom posegnuo je za svojim mačem, izvukao ga, udario njime slugu vrhovnoga svećenika i odrezao mu uho.

⁵² No Isus mu je rekao: »Vrati svoj mač u korice, jer svi koji se mača hvataju, od mača i pogibaju. ⁵³ Zar ne shvaćaš da mogu zamoliti svoga Oca i on bi mi odmah poslao više od dvanaest vojski anđela? ⁵⁴ Ali kako bi se onda ispunila Sveta pisma, koja kažu da tako mora biti?«

⁵⁵ Zatim se obratio mnoštvu: »Zar ste došli da me uhvatite s mačevima i toljagama, kao da sam lopov? Svaki sam dan sjedio u Hramu i poučavao, a niste me uhvatili. ⁵⁶ No ovo se sve dogodilo da se ispuni ono što su pisali proroci.« Tada su ga svi učenici napustili i pobjegli.